NAZAD NA PRVU STRANU

Valjevska braća muzičari (1. deo)

Zoran Jevremović
Zoran Jevremović

“Ta osnova - uvek smo u startu, u svakoj ekipi nas dvojica činili skoro pola benda - jako je bitna i mnogo nam je pomogla da napravimo to što smo danas. Zadovoljstvo da ne pominjem - kada si sa nekim svojim, najbližim i kada uradiš nesto značajno, sve je nekako duplo - i radost, i uživanje i ispunjenost zbog svega toga...”, kaže Vladan Vlajko Đurđević ovih dana za Reviju Kolubara o saradnji sa bratom Milanom, sa kojim je osnovao više grupa od detinjstva, uključujući i popularne “Neverne bebe”.

Nenad Gračanin

Nenad Gračanin

Među valjevskim muzičarima od davnina pa do danas bilo je dosta braće koji su često stvarali i nastupali zajedno. U dva nastavka podsetićemo se najpoznatijih od njih.

Braća muzičari, Predrag i Nenad Gračanin, bili su među vodećim zabavljačima Beograđana u vremenu između svetkih ratova. Svirali su i u orkestru Radio Beograda i ponešto komponovali. Nenad (rođen 1896. godine) bio je školovan muzičar. Pohađao je beogradsku Srednju muzičku školu i u junu 1914. učestvovao na javnom koncertu njenih učenika. Đorđe Gračanin, Nenadov sin, ispričao je za Reviju Kolubara pre deset godina: “moj otac i van stalne službe povremeno (je) svirao u kapelama i orkestrima: sa bratom Predragom po beogradskim kafanama, u Vrnjačkoj Banji, stalno (1945-1951) i honorarno u Beogradskoj filharmoniji sve do 1958; u Narodnom pozorištu, u operi redovno kao ispomoć, u Beogradskoj kinoteci za vreme prikazivanja nemih filmova i u drugim prilikama. Posle penzionisanja, sastavio je sopstvenu kapelu i svirao u poznatom hotelu „Moskva” nekoliko godina.”

U drugoj polovini dvadesetog veka među valjevske muzičare upisuju se braća Miki i Zoran Jevremović, i Jovan i Miodrag, zvani Đino, Maljoković.

Jovan i Đino Maljoković na VA džez festu

Jovan i Đino Maljoković na VA džez festu (Foto: Srbproject)

Jovan Maljoković pričao je o saradnji sa bratom koja i danas traje: “Moj četiri godine mlađi brat Miodrag, koga zovemo Đino, bio je veoma talentovan za trubu, koju je svirao sve dok u gimnaziji nismo formirali diksilend orkestar. Zafalio nam je bubnjar, te se on prešaltao i s vremenom postao jedan od najboljih bubnjara u Srbiji. Bio je član Džez orkestra Radio Beograda, a sada svira u mom bendu. Odlično se slažemo i uvek mogu da se oslonim na njega.“

Miki Jevremović postao je poznati pop muzičar šezdesetih i sedmdesetih u bivšoj Jugoslaviji, a brat Zoran je imao nebrojeno nastupa na valjevskim proslavama. Ponekad su i zajedno nastupali. Jednom prilikom je Miki Jevremović pričao o tome kako mu je izmakla očekivana pobeda na Splitskom festivalu: “Tad sam prvi put u zivotu žarko zeleo da napravim veliki javni skandal, i da medijima predstavim kako se nameštaju, lažiraju rezultati i kako je Oliver (Dragojević, prim. ur) sa svojom ekipom kupio festivalsko odličje. Da ne izađem i ne primim nagradu. Brat Zoran me je smirio. Rekao mi je staloženo: "Burazeru, idi, bre, tamo na binu i održi im čas pevanja uživo — iz inata." Posle svih ovih gluposti koje su nam se izdešavale pomalo žalim sto sam ga poslušao.”

Nastaviće se...

NAZAD NA VRH