NAZAD NA PRVU STRANU

Međunarodna pevačka karijera Tamare Jokić

Tamar Jokić
Tamar Jokić(foto: Michal Horacek)

Za Tamaru Jokić, linvgistkinju po obrazovanju (završila je studije španskog i portugalskog jezika na Filološkom fakultetu u Beogradu), muzika je do skoro zvanično bila hobi. Ipak, kako je rekla u Kolubarinom upitniku prošle jeseni, i mnogo više od toga: “Muzika je spolja i iznutra, iznad i ispod”. Sada muzika i oficijelno dobija ključno mesto u njenom životu.

Narednih meseci počinje studije u Americi u ovoj sferi.

“Primljena sam na Berklee College of Music, jednu od najprestižnijih muzičkih visokoobrazovnh institucija na svetu. Ubrzo potom, ovaj koledž mi je dodelio i stipendiju, kako bih olakšala troškove studiranja u Bostonu (SAD) i kako bih bila spremnija da se u potpunosti posvetim muzičkom usavršavanju pod njihovim okriljem. Studije počinjem u januaru 2017. i trenutno sam u potrazi za dodatnim opcijama finansiranja svog obrazovnog puta u Americi, jer je, osim školarine, potrebno obezbediti i dosta propratnih materijala (knjige, oprema, itd) koji će mi biti od pomoći u ovom poduhvatu.

Na Berkliju ću studirati Vocal Performance, odnosno Vokalno izvođenje, kako bismo mi to preveli. To podrazumeva i mnoge druge predmete koji će mi pomoći da dodatno istreniram svoj sluh, da unapredim svoja znanja o teoriji muzike, kompoziciji, muzičkoj tehnologiji, muzici kao biznisu. Ono što je zaista sjajno u ovoj prilici jeste da ovakav studijski program nema za cilj isključivo stvaranje dobrog muzičara, već celokupnog i svestranog profesionalca u muzičkom svetu, spremnog za upuštanje u muzičku industriju odmah po izlasku sa fakulteta. Takođe, sada kada imam priliku da budem deo mreže Berklijevih ljudi, veoma sam uzbuđena kada vidim da ću sarađivati sa velikim stručnjacima, profesorima, izvođačima, dizajnerima zvuka...”

 

U pethodnom periodu, muzika ju je odvela u Peruđu i Prag, gde je imala dragocene i inspirativne prilike da nastupa:

CC

“U Pragu sam imala priliku da nastupam sa sjajnim muzičarima iz Češke i Slovačke u čuvenom džez klubu po imenu Reduta, u samom centru Praga. Iskustvo je bilo sjajno, jer, ne samo da sam pevala sa vrhunskim muzičarima, već je i cela atmosfera jednog pravog džez kluba kakav je Reduta veoma autentična, ali je nažalost veoma retka u našoj zemlji. Mnogi ljudi na muziku gledaju isključivo kao na zabavu, a ne kao na iskustvo, i mislim da se tako gubi čar živog koncerta na našim prostorima. Imajući u vidu da Srbija ima muzičare svetskog kvaliteta, mislim da je vreme da se ova slika promeni. U Pragu sam, kao i u Peruđi nekoliko nedelja ranije, sarađivala sa mnogim stručnjacima iz SAD-a, sa kojima sam, osim na džez izrazu, radila i na svom gospel pevanju i vokalnoj tehnici i veštini.”

Ipak, jezici ostaju veoma bitan njenog života i kreativnog odnosa prema svetu. Citira filozofa Ludviga Vitgeštajna koji je rekao: “Granice mog jezika su granice mog sveta.” I objašnjava:

Tamara Jokić

Tamara Jokić (Foto: Đorđe Đoković)

„Jezici su oduvek bili nešto što me je zanimalo, isto kao i muzika. Zapravo, mislim da su ove dve stvari usko povezane, jer sam upravo preko muzike došla do onih jezika koje sam kasnije studirala. Kroz fado, flamenko, bolero, bosanovu, došla sam do portugalskog i španskog jezika kao sredstva izraza, kao medijuma kojim se poruka jedne pesme služi da dođe do ljudi. Tako da, prema mom shvatanju, posvećivanje muzici ne podrazumeva okretanje leđa jezicima, niti je studiranje jezika podrazumevalo odbacivanje muzike. Te dve stvari su veoma usko povezane i obe predstavljaju moje opredeljenje. Komunikacija je nešto što se ostvaruje (uspešno ili neuspešno) na različite načine, a mislim da su muzika (kao i slikarstvo, vajarstvo, fotografija...) i reč (roman, članak, ep, debata...) jedni od najprirodnijih načina da izrazimo sebe i dopremo do drugih ljudi. U ovom trenutku, možda ne radim kao profesor jezika ili prevodilac, ali svi ovi jezici su me, u poslednjih par godina, odveli u muzici tamo gde bi me isključivo srpski ili isključivo engleski vrlo teško doveli, pa su i tako pomogli mojoj pevačkoj karijeri da se razvije i dobije novu dimenziju. Smatram da se ne treba ograničavati na jednu profesiju, jednu vokaciju, jedno zvanje. Živimo u 21. veku i nije potrebno stavljati etikete na ljude na osnovu zanimanja, fakulteta koji su završili ili posla kojim se bave. Interdisciplinarnost i multidisciplinarnost su svuda oko nas, pa mislim da je dobro i živeti u skladu sa tim.“

A o muzici koju voli i koja je deo njenih nastupa kaže:

“Vrsta muzike koja me, osim afroameričke muzike, trenutno najviše zanima jesu autohtoni zvuci različitih podneblja, dakle, tradicionalna muzika zastupljena na svim meridijanima. U kombinaciji sa džezom i afroameričkom muzikom prizvuci različitih kultura dobijaju novu dimenziju, pa takva fuzija stilova dopire do čoveka i u estetskom, i u emotivnom smislu.”

NAZAD NA VRH