NAZAD NA PRVU STRANU

Bora i Milan, Vranje i Valjevo

Premijera predstave „Ruža, uvela“ vranjskog teatra odigrana je na sceni Doma vojske 21. oktobra, označivši početak manifestacije„Borini pozorišni dani“, 36. po redu. Predstavu je režirao Milan Nešković, mladi reditelj iz Valjeva koji živi i radi u Beogradu. Tekst objavljen u Vranjskim.

Zahvaljujući dramatizaciji Jelene Mijović, koja je odabrala motive i likove iz „Uvele ruže“ i „Pokojnikove žene“ Bore Stankovića, nastala je „Ruža, uvela“, smeštena u vreme današnje. Sve se dešava danas, i radnja i muzika, i navike koje prate dramu, ali mentalitet je isti, jer Bora i Vranje su to. Mentalitet se ne može promeniti.

Reditelj Milan Nešković, imajući u vidu prostor kojim raspolaže, odlučio se za kamernu scenu. čini se, ne slučajno. Sve se dešava odmah i sad. Želeo je očigledno da uspostavi interakciju sa publikom, da glumci i publika razmene emocije. Cilj mu je nesumnjivo bio da glumci čuju smeh i uzdahe, a publika da oseti koliko su te emocije intenzivne i iskrene. Neškoviću je to uspelo, iako je većina poznavalaca dela Borisava Stankovića bila skeptična, s obzirom da se u medijima moglo pročitati i čuti da će ovo biti drama koja nema nikakve veze sa Borom, kao i da će glumci govoriti književnim jezikom. Dramatizacija Jelene Mijović ne odstupa od suštine Stankovićevih pripovedaka. Preovladavaju osećanja ljubavi i patnje kod glavnih junaka, ali je dramatizacija samo osnova za nadogradnju likova u dramaturškom kontekstu.

Stana, koju tumači Kristina Janjić Stanković, je u metaforičkom smislu ruža u proleće kada je cvet pupoljak, leto, kada se zaliva ne bi li otvorila latice, jesen kada listovi ruže opadaju i zima kada sve nestaje i vene. Da bi predstava bila dinamičnija Nešković uvodi novi lik, lik naratora. To nije Kosta, kao što je u pripovetci, to je Ciganka koju tumači Tamara Stošić. Ni malo jednostavan zadatak. Ona uvodi publiku u priču, razrađuje je i završava. Odlično rediteljsko rešenje.

Ruža uvela

Ruža uvela (Foto: Vranjske)

Zora Živadinović-Davidović, unuka Borisava Stankovića i Zoran Davidović, praunuk pisca najviše su strepeli kako je Nešković video i na koji način je „pročitao“ pripovetku:

-Dobili smo informacije da je pripovetka potpuno oskrnavljena i da nema ničeg od onog što je naš deda napisao. Nakon premijere, međutim, mogu samo da čestitam i Jeleni Mijović koja je radila dramatizaciju, a naročito da pozdravim poduhvat Milana Neškovića reditelja. Osećam se ponosno kao praunuk velikog pisca. Ovo je festivalska predstava i igraće se dugo- kaže Zoran Davidović.„Ruža, uvela“ jeste veliki zalogaj, i nesumnjivo je da bi se bilo ko upustio da postavi pripovetku BoreStankovića na scenu. Milan Nešković međutim, uradio je predstavu koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.

KO JE MILAN NEŠKOVIĆ

Pozorišni reditelj Milan Nešković, diplomirao pozorišnu režiju u klasi profesora Nikole Jevtića i profesorke Alise Stojanović, kao jedan od samo četvoro pozorišnih reditelja upisanih te 2004. godine u celoj Srbiji.

Ispit na trećoj godini „Balada o Pišonji i Žugi“ po tekstu Vladimira Đurđevića izvodila se u beogradskom „Zvezdara teatru“, sa profesionalnim glumcima poput Ljubomira Bandovića, Bojana Dimitrijevića, Nikole Rakočevića, Nemanje Oliverića, sa velikim uspehom. Diplomirao je kao prvi student Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu , sa praizvedbom predstave „Šine“, Milene Marković u pozorištu „Tartini“ u Sloveniji.

Režirao tri kasnije nagrađivane predstave u beogradskom pozorištu „Dadov“: „Paklena pomorandža“, „72 device“ i „Tri srpa, o čekiću da i ne govorimo.

Režirao kabare „Vrteška“ Artura Šniclera, po motivima pesama Nensi Sinatre, koji se izvodi u „Beogradskom dramskom pozorištu“.

Zaslužio svojim uspesima poziv da bude asistent prijemnog ispita katedre za pozorišnu i radio režiju FDU Beograd, i to u klasi profesorke Alise Stojanović gde se vrlo uspešno oprobao i u ozbiljnom pedagoškom radu.

Slavica Cvetković

Podsećamo i na tekst: Četiri Valjevca i Bela kafa.

NAZAD NA VRH