NAZAD NA PRVU STRANU

Kolubarin upitnik: Slavica Sabo Tripković

Moj Tešnjar
Moj Tešnjar

Najdraži kutak Valjeva? Ili okoline?

Onaj u Birčaninovoj 88, u dvorištu Selenića, onda dalje uz Tešnjar, pa preko Jadra, koritom Kolubare do Pećine i jedine Promaje koja Srbina ne ubija već čini jačim.

Malo dalje obožavam zimski i ranoprolećni mir gornjeg toka Gradca, iznad brane u Deguriću, Slobodarske Robaje s pogledom na Maljen i livade Povlena s kojih ne znam gde pre da gledam.

Gradac u svako doba

Gradac u svako doba

Odrastanje u Valjevu pamtim po...?

Mom andjeoski dobrom tati i njegovoj bezuslovnoj i bezgraničnoj ljubavi, četama veselih drugara spremnih za akciju, bezbrižnim dugim, toplim letima po Zbratimljenim gradovima u vreme kada su i gradovi i ljudi bili pobratimi... Pamtim ga i po uvek otključanim vratima, komšijama koji su ulazili bez kucanja, maminim drugaricama komšinicama u kućnim, cvetnim haljinama, kolektivnom spremanju zimnice i zajedništvu koje nas je činilo jačim u mnogim životnim situacijama.

Gde će ovaj avion što leti preko Povlena

Gde će ovaj avion što leti preko Povlena

U Valjevu mi najviše smeta...?

Odsustvo ljudske empatije i opšte kulture, zatim cunami kiča, prostote, nekompetencije i bestidnosti, koji je opustošio skoro sve moralno i vredno pred sobom. Smeta mi negativna energija koja vibrira u vazduhu, neljubaznost, nestrpljivi i nekulturni vozači na ivici incidenta, demonstracija sile s poluga vlasti... Svašta mi smeta, ali sa ove daljine sve češće se setim lepog.

Iskra i Perta na kolubarskom  keju

Iskra i Perta na kolubarskom keju

Valjevo bi trebalo da bude ponosno na...?

Svoju slobodarsku prošlost, na ljude koji vole Valjevo i koji se bore za njega, na svu valjevsku decu koja su i njegova budućnost.

Moj kutak u Selenićima

Moj kutak u Selenićima

Dobra vila bi Valjevu donela...?

Pravdu. Ili čarobnu motku!

U Valjevu nedovoljno obraćamo pažnju na...?

Jedni na druge, ali ne u smislu komšijske radoznalosti i tabloidnog (ne)vaspitanja gde je svakom oduzeto pravo na privatnost, već u onom pozitivnom, ljudskom smislu. Da čujemo jedni druge, da pokušamo da razumemo kako se neko oseća, da pokažemo pažnju, saosećanje i razumevanje. Preplavljeni brigom o sebi zaboravili smo da se upitamo kako je nekom pored nas. Možda ne možemo da pomognemo, ali možemo da saslušamo, pokažemo empatiju, pružimo podršku. Zajedno smo jači, zar ne?

Na Povlenu

Na Povlenu

Bilo bi dobro da se Valjevo ugleda na...? (Zašto?)

Sebe iz 70-tih i početka 80-tih godina prošlog veka, kad smo više bili ljudi. Kod mene se sve vrti oko ovoga, sve mogu da nam oduzmu, da nas osiromaše, ali ne mogu da nam slome naše kvalitete.

Slobodarske Robaje

Slobodarske Robaje

Predložite budućeg učesnika/učesnicu Kolubarinog upitnika

Milivoj Kostić, slikar i 3D street-art majstor

* * *

Slavica Sabo Tripković, rođena u Valjevu početkom 70-tih. U Gimnaziji bila programer, iz elektronske obrade podataka nije postojao zadatak koji nije umela da reši. Iz straha da radoznali duh neće moći da sedi ispred kompa od devet do tri i programira upisala novinarstvo. Koliko je sati znatiželjni duh proveo ispred kompa kucajući dosadne izveštaje sa besmislenih konferencija za novinare ne sme da pretvori u godine.

Danas sa porodicom živi u Kraljevini Norveškoj. Bori se s trolovima, više sopstvenim nego norveškim. Neguje biljke, pozitivan duh i www.ladanoblog.com.

NAZAD NA VRH