Kneginjina posela i Ljuba Nenadović
Na nekoliko knjeginjinih posela prisustvovao je i njen bliski rođak, profesor Beogradskog liceja i književnik, Ljuba Nenadović (1826-1895) i to posle 1852. godine, pošto su se popravili porodični odnosi između kneza Aleksandra i knjeginje Perside s jedne strane i Ljube Nenadovića sa druge strane. Taj porodični sukob Karađorđević-Nenadović izbio je 1851. godine, kada su vlasti u Srbiji zabranile da izlazi Nenadovićev vrlo popularni list, "Šumadinka", zbog njenog suviše slobodnog pisanja. Tu zabranu "Šumadinke" Nenadović je pripisao knjeginji Persidi, a naročito knezu Aleksandru.
Pričajući mi o umetničkim poselima knjeginje Perside, akademski slikar Steva Todorović rekao mi je da su bila najlepša i najprijatnija ona posela kojima je prisustvovao Ljuba Nenadović, koji je svojim bogatim duhom i svojom živopisnom reči, poselima davao naročiti šarm tako da su ga sva prisutna ženska lica, ne tražeći dozvole od knjeginje, molila da dođe na svako knjeginjino umetničko poselo.
Uvek stroga i autoritativna Mileva R. Alimpić, decenijama posle, govoreći o tim poselima kojima je prisustvovao Ljuba Nenadović, rekla je: "Kada je gospon Ljuba zborio na poselima knjeginje Perside, toliko smo se svi smejali, a mene su od ludog smejanja stomak i usta boleli. I danaske, jošte, kada se setim gospon Ljubinog zborenja, meni smejanje dođe i opet me stomak i usta zabole. On je bio golemi majstor da društvo razveseli i u ludo smejanje da pretvori."
A Katica Danilović-Bogićević na tim knjeginjinim umetničkim poselima kojima je prisustvovao Ljuba Nenadović, uvek je ponavljala istu rečenicu: "Mi, koji budemo preživeli našeg milog i uvek blagoglagoljivog gospon Ljubu, nećemo se nikad slatko od srca svoga da smejemo, jer nas neće svojim umstvovnim i veselim pričama imati ko slatko da nasmeje."
Ako je katkada Ljuba Nenadović na tim knjeginjinim poselim u svojim šalama preterao, uvek ozbiljna i autoritativna knjeginja Persida bi ga sa puno ličnog dostojanstva zaustavila i rekla bi mu: "Budi, Ljubo, celomudren i pazi šta si zboriš, jer ako ne paziš, onda nisi polezan ovom našem divnom sobranju."
***
Knjeginja Persida držala je posela od početka septembra, pa sve do kraja juna. Letnje tople dane knjeginja je provodila ili u Topčideru, ili na Kiseloj vodi (u Aranđelovcu), ili u Sokobanji ili u Brestovcu.
U lepim toplim danima maja i juna, knjeginja je posela držala u svojim velikim prostorijama i izvrsno uređenim cvetnim baštama, bogatim starim listopadnim drvetima, na Varoš-kapiji nedaleko od Delijske česme, na mestu gde danas zahvata prostor Jakšićeva i Vuka Karadžića ulica.
Na svakom svom umetničkom poselu knjeginja Persida je imala i bogato posluženje, koje je uvek počinjalo ratlukom i crnom kafom, sirom, suvim mesom, lokumićima, tatlijama, preženim bademom i gurabijama.
A bogata zakuska se uvek završavala grožđem, bez obzira koje je godišnje doba, jer knjeginja je preko cele godine imala grožđe, kao svoje omiljeno voće, koje je divno umela da održava i njime je uvek svoje zvanice služila.
Izuzev Margarete, žene Mateje Bana, koja je uvek bila odevena po poslednjoj zapadnoevropskoj modi, knjeginja Persida i sve njene zvanice bile su uvek u bogatoj srpskoj nošnji i bogatim nakitom okićene.
Prvi deo priče o kneginjinim umetničkim poselima
Pročitajte i: Zanimljive žene familije Nenadović