NAZAD NA PRVU STRANU

Valjevska enciklopedija

Jedan od ambicioznih projekata koje je Zdravko Ranković, osnivač Kolubare, zamislio i započeo, ali nije uspeo da realizuje je Valjevska enciklopedija. Ideja se razvila kao nastavak njegovog sveobuhvatnog bavljenja prošlošću Valjeva i okoline, i inspirisana odličnom Enciklopedijom Novog Sada. Prenosimo deo onoga što je zabeleženo pod slovom A. 

Avijacija, grana vazduhoplovstva. Valjevo je u njegovoj istoriji u Srbiji imalo pionirsku ulogu. U leto 1914. godine na Dabića polje kraj Valjeva preselila se iz Medoševca kod Niša Aeroplanska eskadra Srpske vojske. Od šatora je podignut poljski hangar i otpočele vežbe tri raspoloživa aviona za izvršavanje vojnih zadataka. Posle Cerske bitke eskadra se preselila na Stupničko polje u Pocerini.

Avlije, stari naziv za kućna dvorišta, naročito odomaćen u selima Valjevskog kraja. Ranije su ograđivane plotom, docnije tarabama, u najnovije vreme raznim fabrikovanim elementima, betonskim i metalnim. Ponekad omeđene i živom ogradom.

Levo Slika Ljube Popovića Tajna na punoj svetlosti, Levo Jozef Ajhinger

Levo Slika Ljube Popovića Tajna na punoj svetlosti, Levo Jozef Ajhinger

Ajhinger Jozef (Loberg, kod Minhena, 1835 – Valjevo, 24. februar 1915), valjevski pivar u drugoj polovini 19. i početkom 20. veka. Pivarski zanat izučio u Budimpešti. Kao iskusnog majstora doveo ga je u Valjevo trgovac Dimitrije Mitrović, imalac male pivare ispod Vidraka koja je nastala 1860. godine. Docnije (1874. godine) podigao je sopstvenu pivaru na Ilidži da bi je, zbog nerentabilnosti, preuredio 1892. godine u javno kupatilo.

LIT.: Biografski leksikon Valjevskog kraja, sv. 1, knj. 1, Valjevo 1996, 13-14.

Albanska spomenica

Albanska spomenica (Foto: Wikipedia)

Akt, umetnički prikaz nagog tela čoveka u likovnim umetnostima (slikarstvo, skulptura, fotografija). Mnoge slike Ljube Popovića, poneke fotografije Đorđa Bukilice.

Albanska spomenica, visoko srpsko državno i vojno odlikovanje, ustanovljeno 1920. godine za vojna i civilna lica koja su se u toku Prvog svetskog rata (1915-16. godine) povlačila preko Albanije. Veliki broj njegovih nosilaca živeo je i u Valjevskom kraju. Njihova podružnica u Valjevu objavila je 1972. godine knjigu «Srbija u ratovima 1912-1918. sa osvrtom na Valjevski kraj». 

Almanasi, periodične publikacije za politiku, nauku, umetnost i zabavu. Izlazili su i u Valjevu ili su ih Valjevci drugde uređivali. Najraniji je «Naša nahija», jedini put objavljen 1926. godine u izdanju beogradskog Udruženja Valjevaca i Valjevki. Ljubomir P. Nenadović je u Zemunu izdavao almanah «Šumadinče» (1852-53), a Filip Glogić u Beogradu almanah «Milica» (1866). Obnovljeno Udruženje beogradskih Valjevaca povremeno objavljuje svoj «Valjevski almanah».

Analfabetizam, potpuna nepismenost, nekada veoma rasprostranjena. Povremeno su vođene akcije radi njenog iskorenjivanja, ali se nepismenost ipak održala do našeg vremena. Analfabetski tečajevi organizovani su posle Drugog svetskog rata širom Valjevskog kraja kao vid elementarnog školovanja.

Nepismeni Napred 25. jun 1965 iz digitalizovane arhive Biblioteke

Nepismeni Napred 25. jun 1965 iz digitalizovane arhive Biblioteke

Animirani film, crtani, kolažni ili lutkarski. Prvi srpski crtani animirani film «Čovek od krede» delo je Nikole Majdaka (Valjevo, 1927 – Bograd, 2013) iz 1963. godine; ovaj sineast je pionir filmske animacije među Srbima. Po ideji i crtežima Dušana Arsenića M. je 1995. snimio film Pontius Pilatus Sekundus koji je proglašen za nojbolji animirani film na beogradskom Festivalui dokumentarnog i kratkometražnog filma. U saradnji sa Brankom Obradovićem, karikaturistom, uradio je film «Ostrvo».

 

 

Apoteke, zdravstvene ustanove u kojima se lekovi prodaju a ponekad i spravljaju. U Valjevu je prva apoteka otvorena 5. septembra 1870. godine, njen vlasnik je bio Klaudije Prikelmajer. Tada je u Srbiji već postojalo 11 apoteka. Novu (drugu) apoteku u Valjevu otvorio je, u leto 1894. godine, Milorad Ž. Tadić. Prva državna apoteka otvorena je u Valjevu početkom 1947, a njoj su u avgustu 1949. godine nacionalizacijom pripojene dotadašnje apoteke Petra Tadića i Josifa Prikelmajera. Prvu apoteku na Ubu otvorio je 1885. Mihajlo Viktorović. Mionica je dobila apoteku 1905, u Ljigu nju je 1932. godine otvorila Savka Ristić, u Osečini postoji od jeseni 1935. godine.

LIT.: Valjevska bolnica – Spomenica o njenoj 140. godišnjici (1867-2007), Valjevo 2007.

NAZAD NA VRH