NAZAD NA PRVU STRANU

Neizvesna sudbina čuvene valjevske zgrade

„Nekada jedno od najlepših zdanja u Valjevu, zgrada na Desankinom vencu iz koje danas raste korov, neće biti "reprezentativna gradska kuća", kako su čelnici Grada najavili, nego će biti prodata“, pišu ovih dana Kolubarske. Vest je iznova izazvala bes i tugu mnogih Valjevaca i Valjevki.

Od privatizacije do stečaja Radio Valjeva – za manje od dve godine – i zgrada je propatila. Prilikom iseljavanja iz zgrade novi vlasnici su iz nje odneli praktično sve što se moglo odneti.

Kako je sve izgledalo pogledajte u prilogu Istinomera:

 

Stanje se u međuvremenu samo pogoršalo.

Trenutna situacija umnogome podseća na aktuelnu beogradsku, gde se istorijska arhitektonska baština, poput zgrade Železničke stanice i Ikarbusa, namenom ili fizički uništava. Ostaje samo da se nadamo da se situacija preokrene slično kao sa Domom vojske – nakon bezuspešne prodaje odlučeno je da zgrada budete data Biblioteci.

U svakom slučaju, odnos prema ovoj zgradi jeste i biće pokazatelj odnosa grada prema graditeljskom i istorijskom nasleđu, prema sebi i svom identitetu.

CC

***

U nastavku podsećamo i na nastanak ove zgrade – prvobitno Valjevske štedionice, iz pera istoričara Milana Tripkovića.

U fondovima Istorijskog arhiva u Valjevu čuva se građa na osnovu koje možemo rekonstruisati kako su građene pojedine zgrade u Valjevu, uključujući i zgradu nekadašnje Valjevske štedionice.

Valjevska štedionica je početkom XX veka bila jedna od najjačih banaka u unutrašnjosti Srbije, a kako nije imala potrebne uslove za rad počela je priprema za izgradnju novih prostorija. Po nalogu uprave Štedionice okružni inženjeri Čedomir Gagić i Leonida Zisića uradili su jula 1903. godine projekat i predračun koji je iznosio 28 196 dinara.

Na licitaciji, izvršenoj 18. avgusta 1903 (datumi su po starom kalendaru) pravo gradnje dobio je Sava Nikolić u zajednici sa Nikolom Vujićem za sumu od 20 860 dinara i uz popust od 26 posto. Najpre je porušena stara zgrada Vase Simonovića, u to vreme vlasništvo štedionice, i na tom mestu počela je gradnja 18. septembra 1903. godine (Obratite pažnju na ritam događaja, prim. ur.).

CC

Zgrada je morala biti stavljena pod krov iste godine, a potpuno završeno do kraja juna 1904. godine. Radovi su se odvijali po planu sa malim zakašnjenjem u završnoj fazi.

Ni stari majstori nisu se pridržavali predviđenih cena. Na to su uticali i izvesni zahtevi investitora u pogledu oblikovanja fasade, vrata, prozora i sl. Definitivna cena izgradnje dostigla je cifru od oko 27 000 dinara što je za ono vreme bila velika suma.

Zgrada je primljena 20. decembra 1905. godine, kada je vraćena kaucija izvođaču radova koja je služila kao zaloga u slučaju pojave neispravnosti kojih je bilo malo, samo na fasadi zgrade.

Izgradnja Štedionice predstavljala je jedan od većih građevinskih poduhvata u Valjevu na početku XX veka.

(Tekst je emitovan 21. decembra 1971. godine a štampan u publikaciji Slikarstvo, arhitektura, fotografija, skulptura – Izbor tekstova emitovanih u emisijama Radio Valjeva objavljene 1979).

O životu ove zgrade u doba kad su u njoj bili Napred i Radio Valjevo sedamdesetih i osamdesetih godina XX veka pročitajte u tekstu „Odrastanje uz medije“.

NAZAD NA VRH