NAZAD NA PRVU STRANU

Grad slobode

Moja fascinacija Njujorkom traje oduvek i on je verovatno glavni razlog što sam izabrala arhitekturu za svoj životni poziv. Zapravo, više od pojedinačnih građevina, mene interesuje grad kao celina: sociopolitički aspekt grada u korelaciji sa njegovom fizičkom strukturom, kao i njegova specifična dinamika - način na koji funkcioniše i kako se menja.

 

CC

A Njujork je najveći eksperiment in vivo - smanjena planeta Zemlja dostupna za posmatranje po svim poznatim naučnim kriterijumima.Za mene je Njujork dugo bio fenomen koji postoji u realnosti ali mi nije dostupan, kao književni junak za koga se vežemo ali znamo da ga nećemo upoznati u stvarnom životu. Nebrojeni filmovi, serije, muzika i literatura, koji su imali Njujork za svoj kontekst, verovatno su doprineli tome. Očigledniji razlog - moje formativne godine desile su se u Srbiji 90-tih - ne moram da podvlačim.

CC

Ipak, 2009. prvi put sam posetila Njujork.U duhu ljubavne priče sa početka, ta poseta bi mogla da bude faza - flert.Provela sam dve nedelje u Njujorku, tačnije, na Menhetnu, osim jednog prelaska Bruklinskog mosta peške, na drugu stranu Ist Rivera – a tamo je, deco, Bruklin.Naravno, obišla sam sve ikone redom, ali ono sto mi je ostalo neispunjeno je jedan prizor koji se ponavlja u gotovo svim filmovima: šetaliste uz reku, džogeri, bicilklisti, šetači i psi, u pozadini most i silueta Menhetna. Ovaj kinematografski prizor konačno ću videti tek devet godina kasnije, nakon mnogih (neuspelih) pokušaja i istraživanja.

CC

Taj prvi susret sa Njujorkom samo je potvrdio sva moja očekivanja: vratila sam se u Beograd beznadežno zaljubljena.

CC

Kad sam već pomenula Beograd, moram da napravim digresiju i odam priznanje svom rodnom gradu - Beograd me je naučio da neke stvari iz njujorške svakodnevice prihvatim kao “normalne”: gužve u gradskom prevozu, nervozne vozače, redove, čekanje, javne službenike potpuno nezainteresovane za svoj posao, kasirke na sedativima i tako dalje. Njujork definitivno nije primer zapadnog sveta nemačkog ili skandinavskog tipa u kome sve funkcioniše. Ipak, ono što razlikuje Njujork od Beograda i svih drugih svetskih metropola koje sam posetila je njegova neuporediva sposobnost da u meni izazove osećaj da sam u središtu sveta, u centralnom kolektoru svemoguće energije i želje za ličnim probojem i emancipacijom, u nesumnjivoj eksploziji kreativnog potencijala iz svih domena ljudske delatnosti, ali više od svega - slobode. Slobode da se bude ono što jeste, šta god to bilo i kako god se manifestovalo. Neko bi ovo cinično objasnio činjenicom da je u Njujorku svako fokusiran isključivo na sebe, pa ne primećuje bilo koga drugog, ali moje iskustvo je drugačije. Pravo na ličnu slobodu i identitet tamo je osvojeno i postoji, druga stvar je što je njegova cena – u bukvalnom smislu, izuzetno visoka. Život u Njujorku je veoma teško priušiti i, na zalost, veći deo Njujorka se pretvara u igralište za bogate. Ipak, Njujork je ogroman grad i prostor za alternativne načine zivota, kojem su kreativni ljudi skloni ima, za one koji imaju hrabrosti da ga nađu. Sticajem životnih okolnosti, ja sam imala priliku da budem deo grupe umetnika koja živi njujorški “life less ordinary”. Jednom izložena ovom virusu, ostala sam kontaminirana do danas.

 

Nastaviće se

NAZAD NA VRH