NAZAD NA PRVU STRANU

Čovek u plamenu

Izmaglica
Izmaglica

Odlomak iz scenarija/romana u nastajanju “Čovek u plamenu” našeg kalifornijskog saradnika Grgura Strujućia koji prikazuje, pojašnjava, “sliku Valjeva iz perspektive jednog domaćeg globalnog nomada koji kreće na put u srce tame.”

 

Valjevo

Vazdušna razglednica otkriva detalje malog provincijskog grada svijenog u dolini skrivenoj od vetrova pitomim planinskim vencem. Velika fabrika sravljena sa zemljom u bombardovanju nemo svedoči o sjaju koji je grad izgubio krajem prošlog veka; oronule fasade, krntije od automobila koje jure po ulicama u još gorem stanju, zarasli travnjaci, grafiti, gomile pasa lutalica koji maltretiraju prolaznike... 

Sa Fedorom na glavi Mario hoda svojom starom ulicom koja je potpuno raskopana. Velika vodovodna cev viri iz zemlje i dok silna mašinerija nemo stoji na sred puta, grupica radnika sedi u hladu velike lipe i u tišini puši. 

Mario prođe pored radnika i uđe u kafić na ćošku. Za šankom samo jedna mušterija, Peđa, zadriglo ispijeni deo stalnog inventara, i sa druge strane gazda, Miško, dečački šarmantan i sa profesionalnim osmehom na licu. U toku je jutarnje čitanje novina u miru praznog kafića. 

(Foto: Bojana Andrić)

Mario se nakašlje. Niko ga ne ferma. 

- Gazda, ti radi ledomat? 

- Opet neki pametnjaković, Miško ne odvaja pogled od novina.

Peđa podigne glavu. Kada preopozna Marija široki osmeh mu ubrazdi duboke bore na licu, 

- O, Lesi se vratio kući. 

Miško podigne glavu i poskoči od radosti kada vidi starog prijatelja.

- Pa da li je to moguće! Dobro nam došao, šeširdžija.

- Bolje vas našao, Mario se izgrli i pozdravi sa obojicom, - Gledaj kakvi ste, niste se ni pomerili od kad smo se rastali. 

Sa širokim osmehom na licu Miško na tren nestane iza šanka pa se pojavi sa polu-praznom bocom bez etikete. 

- E, ovo čuvam za specijalne prilike. 

U tren oka Miško natoči tri čašice pa uzme jednu i podigne je u vis. Peđa i Mario ga prate. 

- E dobro došo kući, druže. I češće da te viđamo. 

Tri prazne čašice lupe u šank.

- Au, dobra ti ova, Mario se na tren namršti.

- Pazi njega, dobra. Nego šta nego dobra, nije ti to neka tamo kalifornijska brlja, je l'tako Miki?, Peđa pogleda Miška, koji se radosno nasmeje i klimne glavom.

- Domaćica, burazeru. 

Mario ne može da sakrije uzbuđenje.

- Pa šta ima narode, kako se živi? Dešava li se šta?

- Ma trulo, brate, ne może više ovako. Sve je propalo, Peđa mu odgovara. 

- Sve po starom, a? Pretpostavljam da su majstori napolju na pauzi.

- Još od jutros, Miško klima glavom, a Peđa nastavlja,

- Propadosmo, prijatelju, odosmo u kurac načisto. 

Mario pogleda Miška preko šanka.

- Aj’ sipaj ti nama još po jednu, da mi ponovo overimo tu tvoju domaćicu. 

Miško podigne bocu i krene ponovo da sipa ali Peđa šakom prekrije svoju čašicu. 

- Nemoj meni, burazeru. Radim.

- Šta ti radiš, keve ti, Mario ga proziva, a Miško iskusno preuzme razgovor. 

- O, pa ti ne znaš da nam je Pele sada postao funkcioner. Gradska uprava. 

(Foto: Bojana Andrić)

Peđa ponosno klima glavom.

- Kako ono beše, samostalni saradnik za međunarodne odnose… internacionalne... Kako beše, bre? 

Stručni samostalni saradnik za međunarodne, među sektorske i među-institucionalne odnose. 

- Ej! Sve to! Šta kažeš, a? Mišo pogleda Marija, - Budža bre. 

- Svaka čast, Pele. Nisam znao da si u tim vodama, Mario je zbunjen. 

- Hvala, hvala. Valjda se svi izređaše pa dođe red i na mene. Znaš kako ti je kod nas, dobiješ mandat na četri godine pa se prve godine svetiš i najebeš keve svima koji su te karali i zajebavali sve ovo vreme, sledeće dve gledaš gde šta mozeš da izvaćaris i sebi u džep da tutneš, a poslednje ispljuješ te tvoje iz stranke pošto ovde niko nije dobio izbore dva puta za redom i gledaš kome u dupe da se uvučeš ne bi li zadržao položaj.   

Potpuno šokiram Peđinim ispadom vulgarne iskrenosti, Mario mu žustro odgovori, 

- Pa da, lepo si reko da je ovde sve otišlo u kurac. Ne znam samo gde bi još mog’o u podne da sediš u kafani i piješ rakiju, a k’o na poslu si.

Muk. Peđa je zatečen. Miško prekida neprijatnu tišinu svojim gromoglasnim smehom, 

- Funkcioner! Lepo ti čovek kaže. Sedi tu i pij, nemoj mnogo da sereš, 

Pošto udari Peđu po leđima, Miško se okrene Mariju, 

- A tebi svaka čast, druže. Ništa se nisi promenio. Samo oštro i na prvu. 

Miško natoči svima po još jednu i oni nazdrave u osetno opuštenijoj atmosferi. Posle nekoliko trenutaka, Peđa se nakašlje pa promeni temu.

- Kad si bio kući zadnji put, kol’ko ima... Tri godine? 

-Više, Miško se priseća.

- Pet.

- Zar ima pet godina, čoveče. Ništa se nisi promenio, Peđa ljubomorno primeti. 

- E, e.. A jesi još onaj... kako ono beše... Ložač? Miško uzbuđeno pita. 

Mario se osmehne i klimne glavom. Peđa je zbunjen. 

- Kakav ložač? 

- Brner, burazeru. Mario je brner, Miško mu znalački otkriva. 

Peđa je još više zbunjen. 

- Kako se ono zvaše onaj festival? Miško pita Marija.

- Burning Man.

- E, to. Brning Men. Ložači... To ti je, Pele, grupica ludaka, ovih ko što je ovaj naš ovde, koji se svake godine sastanu tamo negde u nekoj vukojebini Arizone—

- Nevade. Black Rock City, Mario pokuša da ga ispravi, ali ga Miško ignoriše i nastavlja dalje.

- ... I tamo piju, karaju se i drogiraju mesec i po dana i na kraju zapale sve za sobom i odu kući…\

- Pa dobro, nije baš tako, ima tu puno toga što si preskočio. Cela suština festivala je da—, 

Mario ponovo pokuša da malo razjasni stvari, ali ga Miško ponovo nonšalanto prekida.

- Ma opušteno burazeru. Nemoj da se pališ. Vidiš da je funkcioner zino u tebe ko u boga.

Peđa ga stvarno gleda zapanjeno.

Crtež: Ljiljana Ljiljak

Crtež: Ljiljana Ljiljak

- Nego, nemoj sad mnogo da ga nerviraš, dolaze stranci na pregovore o poslovnoj saradnji. Mora da bude oštar ko švajcarski sat da mu braća Slovenci ne uvale neku patku. 

- Ma u pravu si, daj nam još po jednu. Stvarno ti dobra ova. Kajsija, a?

- Dunja. Prva klasa. Znam čoveka, Peđa se hvali s visine lokalne uprave, - Samo za VIP klijentelu, a, čiča? 

Peđa i Miško se nasmeju. Mario pogleda kroz baštu kafića prema ulici i na trenutak mu se učini da je video prepoznatljivu siluetu žene na biciklu. Srce mu zaigra od uzbuđenja. Miško primeti tu epizodu. 

- Pa dobro bre, čoveče. Tolke godine si preko bare a još se trzaš kad ona prođe. 

Mario se trgne. Peđa je opet zbunjen. 

- Al’ jeste opasna riba, nema šta. I bili ste lep par.

- Davno je to bilo, prijatelju, puno sam ja života preživeo od tad, Mario održava distancu. 

U tom trenutku, u kafić uđu Žilijen, večiti momak sa crvenim Ferari kačketom i trudničko-pivskim stomakom i za njim Goldi, atraktivna, visoka devojka kratke zlatne kose i priđu Mišku i Peđi. Dok se oni pozdravljaju Mario se isključuje iz razgovora i gleda u pravcu u kojem je otišla devojka na biciklu. Odjednom ga Miško prene iz sanjarenja. 

- E, Mario, da vas upoznam, ovo su Žilijen i Goldi... Naši večiti studenti. 

* * *

Još crteža Valjeva novinarke Ljiljane Ljiljak pogledajte ovde.

NAZAD NA VRH