NAZAD NA PRVU STRANU

Kolubarin upitnik: Milica Vučetić

Mali Povlen
Mali Povlen

Najdraži kutak Valjeva? Ili okoline?

Imam mnogo omiljenih mesta, koja i uz ogromnu želju ne uspem svaki put da obiđem kada dođem u Valjevo. U samom gradu to je stara autobuska stanica sa pogledom uz Kolubaru, mada bih rekla da je u poslednje vreme ipak pretpana kafićima. A što se tiče okoline – bilo koji deo reke Gradac, a najlepše mi je kad imam vremena da prepešačim što veći deo toka, a posebno volim Povlen uz Debelo brdo, jer je veliki broj istraživačkih akcija na kojima sam učestvovala bilo locirano u vanvremenskom domu na Debelom brdu.

Speleološka ekspedicija na Prokletijama

Speleološka ekspedicija na Prokletijama

Odrastanje u Valjevu pamtim po...?

Čavrljanju i igrama tokom odlazaka u Prvu osnovnu školu Karađorđevom ulicom, i večite borbe u školi ko će u nečemu pobediti – mi iz grada ili Kolubara 2; odlascima u Petnicu na bazen, biciklom naravno, na celodnevno kupanje; Mikšine treninge, a ponekad i na moje odbojkaške treninge. Sankanju niz Hadži Ruvimovu ulicu, kao i od Markove stolice pa skroz do Tešnjara. Za nešto kasnije odrastanje i sazrevanje najviše su krivi Istraživači. U Društvu istraživača „Vladimir Mandić Manda“ sam se prvobitno učlanila u astronomsku grupu, što me je uz pohađanje programa u Istraživačkoj stanici Petnica verovatno profesionalno orijentisalo. Ubrzo posle, postala sam član i speleološke grupe, kroz koju sam upoznala veliki deo svojih prijatelja, kao i puno zabačenih i čarobnih krajeva okoline Valjeva, Srbije i planina Crne Gore, koje verovatno nikako drugačije ne bih videla.

Kavkaz, Rusija - Specijalna Astrofizička opservatorija

Kavkaz, Rusija - Specijalna Astrofizička opservatorija

 U Valjevu mi najviše smeta...?

Pošto više ne živim u Valjevu, slabo šta mi u njemu smeta, i u duhu većine nostalgičnih Valjevaca, radujem se svakom dolasku staroj kući i gradu. Ako bih nešto izdvojila po smetnji, to je sigurno „zimski vazduh“, koji još izraženije primećujem jer nisam naviknuta na njega. Nadam se da će inicijativa građana da se nešto po ovom pitanju uradi zapasti za uši onima koji donose odluke. Druga stvar koja me iznova iznenađuje jeste Tešnjar u večernjim satima vikendom. Neverovatno mi je da su izlasci u kafane, sa muzikom koja ne zaslužuje tako da se zove, i u vrlo oskudnoj odeći, način na koji se većina omladine provodi, i to ludo. I svaki put se nadam da negde postoje mesta gde se neka druga, za moje pojmove prihvatljivija omladina, okuplja.

Valjevo bi trebalo da bude ponosno na...?

Svoje neposredno prirodno okruženje – puno parkova i zelenih površina u blizini centra grada, kao i u neposrednoj okolini. Istraživačku stanicu Petnica – jedan vrlo specifičan i jedinstven višedecenijski projekat koji okuplja mlade željne da istražuju nauku još od svojih ranih srednjoškolskih dana. Društvo istraživača koje uskoro proslavlja 50 godina svog postojanja, i koje je, čini mi se, jedinstvena organizacija po mnogo čemu, i kroz sve svoje godine nekako ista – mesto gde se upoznaju slični i različiti, provode kvalitetno vreme van grada, neguju svoj hobi i ostvaruju prijateljstva za ceo život.

Speleološka spasilačka vežba

Speleološka spasilačka vežba

 Da li, i šta, sami građani mogu da učine da se situacija u gradu popravi?

Čini mi se da su ljudi u gradu pretežno apatični i bezvoljni, i smatram da u takvom raspoloženju i nisu u mogućnosti mnogo šta da učine za grad. Trebalo bi prvo da krenu od sebe, a to je da se više kreću, voze biciklu i šetaju po obližnjim parkovima, brdima, rekama, kojih srećom ima u velikom izboru u neposrednoj okolini grada. Mislim da veliki broj Valjevaca nije svestan te pogodnosti – predivne prirode na nekoliko kilometara. Sa druge strane, vidim da entuzijazam pojedinaca i grupa ljudi ipak uspeva da gradu donese nova interesantna i kvalitetna dešavanja, kao npr. Mountain Music Fest na Divčibarima, Abrofest, Valjevski filsmski susreti, hor Va cappella...

Zelengora

Zelengora

 Nadležnima poručujem...

Da više pažnje obrate na to da se okolina grada očuva – konkretno kanjon reke Gradac gde bi, uz još mnogo toga, trebalo na neki način rešiti problem saobraćaja u donjem toku. Da se osluškuju potrebe mladih i izlaze im u susret, jer da bi grad živeo, mladi moraju da ostanu, odnosno vrate se posle školovanja.

Predložite budućeg učesnika/učesnicu Kolubarinog upitnika

Ivan Milić, astrofizičar na (privremenom) naučnom radu van zemlje.

* * *

Milica Vučetić (rođ. Anđelić) je rođena 1985. godine u Beogradu. Završila je OŠ „Žikica Jovanović Španac“, a potom Valjevsku gimnaziju. Diplomirala i doktorirala astrofiziku na Matematičkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gde od 2011. godine radi kao naučni saradnik. Od 2012. godine sa porodicom živi u Kraljevu. Na programu astronomije u Istraživačkoj stanici je povremeni stručni saradnik. Član je Društva istraživača „Vladimir Mandić Manda“, a bila je i deo njegovog upravnog odbora, kao i rukovodstva speleološke grupe. Sada se kao predsednik udruženja speleologijom bavi u Speleološkom klubu Kraljevo, i pokušava da bar delić valjevske istraživačke atmosfere prenese tamo.

NAZAD NA VRH