NAZAD NA PRVU STRANU

Stvaraoci i cenzori, slučaj Valjevo

Smrt proslavljenog reditelja Dušana Makavejeva, čiji je film „W.R. Misterije organizma“ iz 1971. nezvanično, ali faktički bio zabranjen do kraja osamdesetih, povod je da se setimo i stvaralaca čiji je život i rad imao veze sa Valjevom, a koji su u ovom gradu trpeli različite oblike cenzure, pa i sudske procese, i o čemu je kasnije pisano i u stranoj štampi i u memoarskim knjigama.

Inače, na predstojećem Festu premijerno će biti prikazan dokumentarni film “Slučaj Makavejev” Gorana Radovanovića koji ispituje poziciju umetnika u socijalističkoj Jugoslaviji, a posebno je fokusiran na političku i socijalnu klimu koja je dovela do toga da film “W.R. Misterije organizma” bude nezvanično zabranjen. Okosnica filma su četiri audio trake, tajno snimljene na debati održanoj nakon specijalne projekcije filma, koja je dovela do nezvanične cenzure, piše SEEcult.

Rane Luke Meštrovića, Mirko Kovač

Rane Luke Meštrovića, Mirko Kovač

Mirko Kovač, pisac

1972, 20. januar – Novoustanovljena nagrada «Milovan Glišić» dodeljena je u Valjevu Mirku Кovaču za zbirku pripovedaka «Rane Luke Meštrevića». Odluku je doneo žiri koji su sačinjavali: Ljubica Nožica, Boško Novaković, Pavle Zorić, Ljubiša Jeremić i Tode Čolak. Ubrzo su se javila politička osporavanja nagrade. Početne primedbe su se odnosile na sastav žirija, a docnije i na samo nagrađeno književno delo.

1974, 20. februar – Skupština opštine Valjevo odlučila da poništi odluku književnog žirija koji je početkom 1972. godine nagradu «Milovan Glišić» dodelio zbirci pripovedaka Mirka Кovača «Rane Luke Meštrevića». Donošenje takve odluke iznudio je tzv. Aktiv odbornika komunista.

1989, 3. novembar – Skupština opštine Valjevo jednoglasno odlučila da poništi svoju odluku iz 1974. godine kojom je bila opozvana dodela književne nagrade «Milovan Glišić» Mirku Кovaču za knjigu «Rane Luke Meštrevića».

O ovim dešavanjima je Mirko Kovač kasnije pisao u knjizi „Vrijeme koje se udaljava“.

Svetkovine, Dragoljub S. Ignjatović

Svetkovine, Dragoljub S. Ignjatović

Dragoljub Ignjatović, pesnik, i Srđa Popović, njegov advokat

Pesnik Dragoljub Ignjatović, kao i njegov advokat, Srđa Popović, hapšeni su i suđeno im je pred valjevskim sudom, zbog tada nepodobnih izjava ovog pesnika. Ceo slučaj opisao je Nebojša Popov u svojoj knjizi „Kako smo dospeli dovde: Sećanje 1939 – 2015“, čiji je odlomak preneo Peščanik:

„U značajnija okupljanja spadaju Zimski filozofski susreti koje organizuje Filozofsko društvo Srbije, počev od 1971, na Tari, gde je bio i drugi, zatim u Vrnjačkoj banji i potom na Divčibarama, 1974. godine. Učesnici su filozofi, sociolozi i književnici iz čitave Jugoslavije (na poslednjem su bili i nekada žestoki polemičari Dobrica Ćosić i Dušan Pirjevec). Na poslednjem o temi „Socijalizam u kultura“, došlo je i do hapšenja pesnika Dragoljuba Ignjatovića, koji je na skupu kritički govorio o stanju u zemlji, pogotovo u poljoprivredi. (Direktor hotela, s kojim sam se dogovarao o organizaciji skupa, rekao mi je na rastanku, da bi želeo da me više nikada ne vidi, jer mu je policija ruinirala sobe montiranjem prislušnih uređaja.)

Advokat Srđa Popović

Advokat Srđa Popović (Foto: Medijacentar)

Uhapšenik je ubrzo izveden pred sud u Valjevu, gde ga brane advokati Savo Strugar i Srđa Popović. Sledi novo hapšenje i suđenje, Srđi Popoviću, zbog slaganja s inkriminisanim govorom pesnika Ignjatovića, time što je rekao da je prilikom dolaska u Valjevo kroz prozor automobila video da ima problema u poljoprivredi. Obojica su osuđeni, pesnik strože i oštrije od advokata. (U pauzi suđenja sretnem sudiju Novicu Cenića, kolegu iz studentskih dana, pa ga pitam šta se to dešava, a on škrto odgovori: „Mora se“.)“

O ovom slučaju pisao je i New York Times, kako 1976. kada se sve dešavalo, tako i 2013. kada je preminuo Srđa Popović.

Zašto sam postao vo, Stanoje Ćebić

Zašto sam postao vo, Stanoje Ćebić

Stanoje Ćebić, metalostrugar i autor knjige „Kako sam postao vo”

Ćebić je rođen u Jovanji 1931. godine, gde je i preminuo 2011. Bio je specifična pojava u nekadašnjoj Jugoslaviji.

Kako je u Reviji Kolubara zabeleženo povodom njegove smrti, „Stanoje Ćebić je predstavljan u mnogobrojnim novinskim reportažama i bio junak mnogih radijskih i televizijskih emisija. Njegovi biografi zabeležili su da je radio u 139 jugoslovenskih i 15 inostranih preduzeća, pet puta bio otpuštan sa posla i 175 puta samovoljno napuštao firme u kojima je radio. Uz to, hapšen je 90 puta (pokatkad i u Valjevu) zbog skitnje, beskućništva i ilegalnog prelaska državnih granica. Proputovao je više evropskih zemalja „bez dinara i bez pasoša”, proterivan 22 puta iz šest evropskih država, izrečena mu je zabrana ulaska u (Saveznu Republiku) Nemačku do 2065. godine.“

O Ćebiću su 1972. godine Jovan Jovanović i Mika Milošević snimili film „Kolt 15 GAP” koji je prikazivan i nagrađivan na raznim festivalima. Autor je knjige „Kako sam postao vo”, sa predgovorom Bore Ćosića, čije je prvo izdanje objavljeno u Beogradu 1981. godine.

Zanimljiv intervju sa Ćebićem uradio je Dragan Todorović 2007. za Blic.

NAZAD NA VRH