NAZAD NA PRVU STRANU

Kolubarin upitnik: Tijana Nikitović

Kad mi neko dođe u posetu, obavezno ga vodim do …. ?

Valjevo je divno za šetnju. Za kruženje i druženje po gradu i okolini. Kaldrmom Tešnjara, polako…… na Bair, raj za decu! Kao mali sankali smo se od Markove stolice, skroz do Tešnjara.

Danas je to potpuno nadrealno!

Po Bairu si se kretao po zvuku muzičkog instrumenta. Violina, klavir, saksofon, gitara, bake koje uče unuke i govore : »Iz početka!». Sviranje i pevanje, igranje i klopanje. Bagrenjak je bio čudesan. A tek kad procveta!

Danas je tu parking.

Pa na Spomenik, Vidrak, brdo, sa koga se sve vidi. Možeš da biraš, ako želiš sa Popara na Gradac, ili Ćelije ili, preko Kolubare, na Pećinu!

Danas se tu grade kuće i podižu zidovi. Prljave vode se slivaju u šumu.

Druženje u centru grada. Sunčani dani na terasama kafana. Valjevski humor, pripovedanje i muzika. Drugari sa nadimcima koje samo Valjevci mogu da smisle. Sportska limunada kod Pelivana i sladoled kod Mefija sa čokoladnim prelivom.

Danas u Valjevu ne može da se diše.

Venac valjevskih planina je neizmerno bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta. Šume, reke, livade, potoci! Selo i narodna kultura, bogatstvo običaja i ukusa.

Danas nekima pada na pamet da stavljaju reke u cevi.

CC

Odrastanje u Valjevu pamtim po…. ?

Moja dečja teritorija počinjala je u centru grada, preko puta Robne kuće. Tu smo bili prava gradska brigada, pravili smo praćke i duvaljke od antena sa krovova zgrada. Borili se sa onima iz Limenke, « Trgovcima » sa Trga, onima kod Doma zdravlja, pa u Sinđelićev blok na basket. Odatle na Sepije , do Gradca, nekad i prugom, pa kroz tunele. Zatim okolina Pete osnovne škole, Tešnjar i njegove uličice. Bair, Vidrak, preko Pećine, Jadra, dvorište Hale sportova gde su matorci neumorno igrali šah i domine, gde se dvojica nadmeću, a desetorica dobacuje. Zvuk lopte u hali. Poznavali smo grad po voću koje je raslo u dvorištima. Zatim period odbojke u dvorištu Doma JNA. Velika lipa i njen miris. Prvi Felini u sali Doma i bilijar na spratu.

Danas sadržaj ne postoji, samo se farbaju fasade. Spolja gladac, a unutra jadac!

Počela sam da se bavim ornitologijom u Društvu istraživača « Vladimir Mandić Manda» i u Istraživačkoj stanici Petnica. Kakva sreća! Tu smo zaista svašta naucili! Za života! Od putovanja, druženja, učenja života u grupi i u prirodi, do otkrivanja naučnih procesa i istraživanja. Bavili smo se i muzikom, upoznavali se i naučili da budemo na svom mestu u odnosu na prirodne elemente. Da poštujemo Prirodu i da se volimo. Prijateljstva iz tog vremena su oblivena toplinom i milinom.

Kraj Gimnazije je nezaobilazni kafić Krug, Radio Patak, Valjevski Jazz festival i sjajni klub Central. Kakav sadržaj ! Najbolji bendovi tada bogate muzičke scene, tu, u centru. Popodnevne projekcije filmova. Odlazak na koncert James Brown-a autobusom u Beograd! Ploče, filmovi, koncerti. Likovni atelje u podrumu Gimnazije….kreativno bogatstvo!

Samo da namignem odredu «Jabucilo», kafiću « Katun » i Kapitenu!

CC

U Valjevu mi najviše smeta…… ?

Nemogućnost disanja! Nasumično građenje zgrada i grada! Nezainteresovanost Valjevaca za Valjevo! Nesposobnost Valjevaca da ujedine kvalitete koje imaju! Valjevska podvala! Odustajanje!

Valjevo bi trebalo da bude ponosno na…. ?

Valjevo je valjalo i sreće imalo da se nalazi baš tu gde je. Mi Valjevci treba da osvestimo činjenicu da je naše gnezdo - naše, i da imamo sve potencijale da Valjevo sa svojom okolinom bude oaza zdravlja. Trebalo bi da budemo ponosni na svoju istoriju, na sjajne pojedince koje najčesće prvi mi, Valjevci, zaboravljamo.

CC

Da li, i šta, sami građani mogu da učine da se situacija u gradu popravi?

Građani mogu sve da učine! I ne samo građani, nego i svi Valjevci koji su svugde u svetu! Valjevci su ti koji mogu da promene sve što žele u ovom gradu. Trebalo bi da ujedinimo snage i ideje.

Recimo, ovde, na ovom portalu, nova rubrika: «Zamisli Valjevo…… », gde bi svi mogli zajedno da razmišljamo o problemima i rešenjima istih. Ili bar da se bavimo kreativnim razgibavanjem! Zatvorite oči i zamislite, bar igre radi, veliki park, pun drveća, ptica i cveća! Počinje od naselja Kolubara 2, a završava se kod Pećine. Ceo centar grada Valjeva bi bio pešačka zona. Idealno mesto za odrastanje! Mogli bi možda i da dišemo! Kada bi se samo Valjevci udružili za Valjevo! Od seljaka, umetnika, sportista, naučnika, duhovnika! Malo li je!

CC

Nadležnima poručujem……

Svim nadležnima preporučujem da svaki put kad spuste svoju zadnjicu u fotelju, razmisle zbog čega su baš tu. Šta je to sramota i šta je to čast. Da su oni odgovorni za zdravlje ovoga grada, a da smo mi Valjevci odgovorni za odabir istih.

Danas se borimo za vazduh!

Predlozite budućeg učesnika/učesnicu Kolubarinog upitnika

Krenula bih od svojih učitelja : učiteljica Danica Torbica, trener Milan Korać, profesori Milomir Romanović Roma i Svetlana Drakul. Od mlađe generacije Bojana Popović i Ivan Drpić.

* * *

Rođena u Valjevu 1977. godine. Završila Valjevsku gimnaziju, prirodni smer. Studirala Likovnu akademiju u Beogradu, Cetinju, Aix-en-Provence-u i diplomirala sa najvišom ocenom na Visokoj školi lepih umetnosti u Tulonu. Bavi se likovnim stvaralaštvom i vodi likovni atelje u Kulturnom Centru « Tisot » na jugu Francuske.

www.nikitovic.jimdo.com

NAZAD NA VRH