NAZAD NA PRVU STRANU

Lirična hronologija 2000. godine (2. deo)

Opisujući za Reviju Kolubara od 1994. pa sve do 2014. godine dešavanja koja su – dnevno - obeležavala život Valjeva i okoline iz meseca u mesec, novinarka Ljiljana Kecojević je svakog meseca pisala i kratak lični osvrt na prethodni mesec.

Ti zapisi, pročitani zasebno, sada posle dve decenije daju veoma upečatljivu sliku tadašnjeg života i stanja u društvu, i želim da ih prestavimo kao zasebno štivo, zanimljivo, literarno upečatljivo i dokumentarno.

Posebno zato što po mnogo čemu – što smo negde naslutili još na početku ove godine – 2020. svojom atmosferom podseća na 2000. Naravno, bez pandemije koja nam sada stvara dodatne muke. A šta ćemo, i da li ćemo, od svih svojih muka napraviti, ostaje pitanje.


Maj

Previše opasne strasti i zlovolje politički glasnogovornici unose u prepirku o stanju u zemlji, o izborima i promenama. Kao da im život zavisi od opstanka ili dolaka na vlast. A nerod uglavnom ćuti i trpi. U zasenku ove halabuke stoje plemeniti gestovi, uzleti darovitih i pregnuća poput mladih ekologa i istraživača za povratak prirodi i prirodnom skladu duše i tela.

Dani i meseci prolaze nam uzalud, u čekanju. Mnogo više od nemaštine u neprovetrenoj provincijskoj čamotinji nedostaje nam promaja. Uželeli smo se putovanja, makar i do susedstva, nekih drugih ljudi, spasonosnog dodira i ukrštanja sa svetom.

CC

Jun

Užareni majski talas protesta za promene (pre)brzo je sagoreo. Njegove vođe u Valjevu barem su priznale “političku trapavost i višak emocija”. Narod se očigledno zamorio od obezličenih masovki. Ima i previse briga u borbi za svakodnevno preživljavanje.

U nešto drugačijem kontekstu opšte ideologizacije Milovan Danojlić podseća da su naša čula “udešena da hvataju ono što je malo, merljivo; pred grmljavinom, I atiljerijskom pripremom, žmurimo začepljujemo uši. A kud prođe ideologija, tamo trava ne niče. Politizovanost – i u mišljenju, i u življenju, i u pisanju – sterilizuje tlo…Više se može naučiti od jedne biljčice, od jedne bube, nego od 100.000 vlastoljubaca, svejedno da li drže vlast, ili se za nju otimaju.”

Jul

Od silne vrućine obamiru nam čula. Mudri kažu da je spas upravo u čulima i stvaranju, u hrabrom suočavanju u hrabrom suočavanju i uranjanju u ružnu i nespokojnu stvarnost; izlaz je u odgonetanju senke koja je, po Jovici Aćinu, samo privid sveta koji je uvek čaroban, lep kaon a fotografiji Dušana Jovanovića. Kloneći se zavodljive, ali lažne lepote kiča, otklona od stvarnosti, možda ćemo, poput neretkih vrlih stvaralaca u našem okruženju, uspeti da se domognemo svoje duše I iskonskog osećaja za lepotu i dobrotu.

Avgust

Ubi nas vrućina. Neki tvrde da su nam i nju ’uvalili’ Amerikanci. Retki srećnici putuju na letovanje. Na odmor se ovog leta ne ide. Odmor se ’uzima’- za kupanje na Gradcu ili u virovima kod Jovanje, za kampovanje kraj Ribnice, za sitna tezgarenja, za svojeručno malanje stana, za gajenje povrća po dojučerašnjim raskošnim cvetnim lejama kućnih dvorišta...S večeri se tiskamo po nekim gradskim dvorištima, razmenjujući sa duhovnim srodnicima svoja pitanja i odgovore.

Stižu Tešnjarske večeri, a onda rashlađenje, otrežnjenje i izbori.

Nastaviće se...

Prvi deo

NAZAD NA VRH