| Oktobar 2010

Muke po Makiju

Branko Vićentijević

Bogoljub Arsenijević Maki

Bogoljub Arsenijević Maki

Kako je i zašto Bogoljub Arsenijević Maki u'apšen 12, pa oslobođen 14. septembra * Ko ga je apsio, a ko „oslobađao” * Zbog čega je vlastima u Srbiji trebalo skoro 11 godina da stave tačku na dešavanja sa valjevskog „mitinga protiv vlasti”, održanog na Gradskom trgu 12. jula 1999. * Ko su junaci, a ko „prvoborci” petooktobarskih promena u Srbiji * Da li ćemo posle koalicije DS-SPS nakon narednih izbora dobiti veliku koaliciju DS-SNS (SRS)-SPS (PUPS)

Septembar za nama obeležilo je hapšenje Bogoljuba Arsenijevića Makija, valjevskog slikara i ikonopisca, vođe Građanskog protesta iz 1999, koje je najavilo „obeležavanje” desetogodišnjice Petooktobarskog prevrata 2000. godine. Dvanaestog septembarskog dana, oko 22.30 sati, potpisnik ovih redova dobio je Makijevu SMS poruku: „Vidi. Uhapšen sam na granici BiH – Srbija, prelaz Kotroman. Sprovode me u Valjevski zatvor po poternici zbog Miloševića. Nema zabune, pokrenuta je pre par meseci. Ako ti treba još informacija, cimni!”

Razgovor sa Makijem odagnao je sumnju u to da je možda u pitanju šala, kojoj je on inače sklon, a dodatne telefonske provere te noći potvrdile su nesporne činjenice. Maki je uhapšen po poternici Višeg suda u Valjevu zbog neodazivanja pozivima na početak ponovljenog suđenja za incidente sa „mitinga protiv vlasti”, koji je 12. jula 1999. organizovao na Gradskom trgu. Prilikom pokušaja ulaska demonstranata u zgradu SO Valjevo, koje je Maki predvodio, došlo je do sukoba u kojima je bilo povređenih demonstranata ali i policajaca.

Zbog ometanja službenih lica u obavljanju poslova bezbednosti, Arsenijević je krajem 1999. kažnjen sa tri godine zatvora, a Krivično veće Okružnog suda u Valjevu, kojim je predsedavao sudija Mitar Đenisić, donelo je odluku sa 3:2 u glasovima. Tu presudu je Vrhovni sud Srbije dosta brzo potom ukinuo sa, za to vreme, iznenađujućih 4:1 prilikom glasanja i naložio novo suđenje sa rekonstrukcijom događaja na licu mesta. Ponovljeno suđenje, suštinski, nikada nije počelo. Najpre je sudija Miodrag R. Vićentijević uvažio Makijeve zahteve za odlaganje početka procesa do „povoljnije političke klime”, potom je taj sudija otišao u Vrhovni sud Srbije, a predmet je „ohoho docnije zadužila” sudija Nada Živić.

Maki je „iz poštovanja” tražio njeno izuzeće, uvažavajući, kako je rekao, to što se lično poznaju, ali i što ga Nada Živić svojevremeno oslobađala odgovornosti dok je bila sudija za prekršaje. Veli, nije želeo da je izlaže neprijatnostima prilikom iznošenja odbrane kakvu je zamisilio. Taj njegov zahtev je odbijen, a Maki izgleda nije ozbiljno shvatio Živićkino upozorenje da će, ukoliko se ne odazove sudskom pozivu za početak glavnog pretresa, biti prinuđena da predloži pritvor i raspisivanje poternice za njim.

Maki, uostalom, dugo po ukidanju prvostepene osuđujuće presude, nije shvatao ni to da proces nije okončan, te da do njegovog zastarevanja teško može doći jer je za delo, za koje ga je tužilac optužnicom teretio, zaprećeno sa deset godina zatvora. Zastarelost bi nastupila za 20, a apsolutna zastarelost, koja donosi obustavu postupka, za 40 godina od momenta učinjenog dela, što tu stvar praktično čini nezastarivom!

Elem, Maki od momenta raspisivanja poternice, u julu 2010, mada je zahtev nadležnima u Višem (bivšem Okružnom) sudu podnet 9. septembra 2009, „gubi razumevanje” za sudiju Nadu Živić, pa se sve završilo hapšenjem, 12. septembra na graničnom prelazu Kotroman. Tada počinje svojevrsna „igranka bez prestanka” na svim nivoima u zemlji Srbiji, koju je u večernjim satima 14. septembra, ukazom o obustavljanju krivičnog postupka protiv Arsenijevića, okončao Boris Tadić, predsednik Srbije. Maki se te noći, oko 21 sat, našao na slobodi.

„Radilo se po nekoliko vertikala – policijskoj, tužilačkoj, sudskoj, ministarskoj, prijateljskoj…”, uveravao je autora ovog teksta nesporni poznavalac prilika „iznutra”. To je, uostalom, bilo lako vidljivo i na licu mesta, u zgradi Višeg suda, 13. septembra pre podne. Maki je sa Vanraspravnim krivičnim većem bio desetak minuta, izjavio „na zapisnik” da ne pristaje ni na šta drugo osim na povlačenje optužnice, te da će, ukoliko mu odrede pritvor, u Okružnom zatvoru valjevskom štrajkovati glađu do ispunjenja zahteva!

Dok je on toga dana bio sa novinarima u zgradi Višeg suda, pojavio se njegov avokat Luka Aćimović, koji prethodne noći o Arsenijevićevom hapšenju nije bio obavešten jer su mu mobiteli bili isključeni. To mu, međutim, nije smetala da za TV B92 izjavi kako je Arsenijevićevo saslušanje trajalo do ranih večernjih sati! Upravo je advokat Aćimović, u prisustvu nekoliko valjevskih novinara, posle „kraćih prijateljskih razgovora” sa policijom, sudijama i višim tužiocem, Makiju rekao: „Idemo, slobodan si” i izveo ga iz  zgrade Suda. Kako je pritvor do dva meseca Arsenijeviću bio određen, a početak suđenja najavljen za 23. septembar, sproveden je u Okružni zatvor, gde inače nije prenoćio posle privođenja sa graničnog prelaza Kotroman.

Po Višem sudu i Višem tužilaštvi muvao se i Srđan Milivojević iz Kruševca, poslanik DS-a u Narodnoj skupštini Srbije, koji se setio da je nekoć bio „otporaš“ e da bi pomogao „svom drugu Makiju”. Sa odelom i kravatom, dakako! Ispostaviće se da je upravo Milivojević bio Makijeva veza (i nada) da bi Boris Tadić mogao da ga abolira odgovornosti, a tog dana „kurir” Ministarstva pravde, ministarke Snežane Malović i državnog sekretara Slobodana Homena. Tako se bar slutilo i šuškalo.

Na kraju je Milan Obradović, bivši policijski general i šef Beogradske policije u vreme paljenja Bajrakli džamije prilikom protesta zbog priznavanja Kosmeta (opšte je uverenje da su ga u toj situaciji „namestili” ljudi tadašnjeg premijera Koštunice Voje, pa je bio smenjen i prekomandovan u Kuršumliju), sada šef Uprave za srbijanske zatvore u Ministarstvu pravde, smislio kako da to ministarstvo predloži predsedniku Tadiću aboliciju za Makija. A šef države stvar rešio „čim je čuo za problem”, na povratku iz Estonije.

Maki, doduše, tvrdi da mu je Tadić još na proslavi desetogodišnjice „Otpora” rekao kako mu je „rešio onu stvar”, a potom se čudio kada je čuo da tu ništa nije rešeno jer optužnica postoji, a moguća je i poternica! Ko je tu omanuo, kurir Milivojević, g. Homen ili gđa Malović, istragu nećemo voditi.

Nije tajna ni to da je bivši minister pravde Vladan Batić (2000-2004) za svoga vakta  pokušao da to reši urgencijom, kao i prilikom Makijevog puštanja iz policijskog pritvora posle hapšenja na Beogradskoj autobuskoj stanici (na snazi je još bila poternica posle Bogoljubovog bekstva iz zatvora u noći 7/8. mart 2000, sa Klinike za maksilofacijalnu hirurgiju Stomatološkog fakulteta u Beogradu, gde mu je doc. dr Vita Konstantinović uspešno operisao donju vilicu, polomljenu prilikom hapšenja 1999. takorekuć u prostorijama PDS-a generala Perišića, takođe u vreme bekstva od policije i dolaska iz Bijeljine u Beograd).

Batićev predlog o povlačenju optužnice tadašnji republički tužilac Siniša Simić i valjevski okružnit užilac Zlatko Šulović nisu uvažili uz obrazloženje da se delo za koje se Maki tereti „goni po službenoj dužnosti u svakom režimu” (Šulović).

Posle svega, Maki je pušten iz zatvora ali je bio razočaran i nezadovoljan zbog činjenice da je došlo od ljudi koje ceni, a koji su to mogli uraditi i u proteklih (gotovo) 11 godina. Njegov osnovni argument bio je, ko je odgovarao za 5. oktobar 2000. u Beogradu, ne sporeći pritom da je među prvima ušao u zgradu tadašnje Savezne skupštine SRJ, koja je bila i zapaljena.

Mesta čuđenju nema, vlasti su se u Srbiji, na svim nivoima, već treći mandat, dohvatili oni kojima je do namirivanja ličnih ambicija „u ime naroda”. Posle izbora 2008. dobili smo koaliciju „iz snova” DS-SPS, a nakon sledeće „utakmice” moguća je i „velika koalicija” DS-SNS (europski deo bivše SRS)-SPS (PUPS)… Maki je tu, u tim igrama i kombinacijama, čist. Za mnoge „saborce” (među kojima je i Srđan Milivojević) on je akademik! Njegovo hapšenje, ali i puštanje iz pritvora, u septembru 2010, neoboriv su dokaz svekolikih „promena” u postmiloševićevskoj Srbiji!

To je nama naša borba dala…

Komentari

Muke po Makiju | 30.12.2011 u 13:57

Upišite svoj komentar