| Oktobar 2012

Vreme je za novu biblioteku!

Zdravko Ranković

Pisali smo mnogo kad pa sad opet to ponavljamo – Valjevu i Valjevcima potrebna je, naročito u ovome vremenu, nova i velika Valjevska biblioteka. Na tome nanovo insistiramo pred skoru 145. godišnjicu nastanka prvog javnog čitališta u Valjevaca.


Rekli smo pre četiri godine i opet ponavljamo – gradu koji predugo u mnogo kom pogledu nazaduje, za novi uzlet potrebno je novo graditeljsko čudo. Onakvo čudo kakvo je, na primer, pre više od jednoga stoleća bilo novo zdanje Valjevske gimnazije. I kakvo je pre nešto više od pola veka predstavljao čudesni Dom kulture.
Te dve kuće, i danas velike i lepe, obeležile su potonje decenije u rastu Valjeva, u svakolikom njegovom životu.
Ponavljamo još jednom i to da nam je posle Gimnazije i posle Doma kulture, sagrađenih za sva vremena, na redu nova i velika Valjevska biblioteka. Takođe za sva vremena.

Biblioteka nam je najvažnija - i o tome smo pisali tokom proteklih 18 godina, koliko i ove novine postoje - jer će ona podstaći svekoliko valjevsko pregalaštvo. Vinuće Valjevo među gradove o kojima se govori i piše sa visokim respektom.

Sasvim smo uvereni i u to da je moguća nova i velika Valjevska biblioteka.  

Nedostaje, nažalost, volje u onih koji bi ponajpre trebalo da stanu na čelo tako krupnog poduhvata. Nedostaju im dalekovidost i ambicioznost, nedostaje vizija budućeg Valjeva i osećanje da je to i njihova velika lična šansa.

Od skora Valjevom upravljaju novi ljudi. Hoće li i sa njima i kad je Valjevska biblioteka u pitanju sve ostati po starom?

 

Učinjen prvi korak

Urbanistički je pre godinu dana pr­ed­viđeno pa to odlukom valjevske Gr­adske skupštine i ozakonjeno da se na desnoj obali Kolubare, naspram Do­ma kulture, gradi nova Valjevska bibliot­e­­ka. Njen budući položaj prikazan je planom  koji donosimo na naslovnoj strani ove Revije.


Pod krovom budućeg zdanja još bi, pr­e­ma tom dokumentu, bili galerija, me­di­ja­te­ka i savremeni info centar.
Iz tekstualnog obrazloženja te urba­ni­­stičke zamisli prenosimo i ostale od­re­dnice:

  • položaj građevinske linije: na regu­la­­cionoj liniji;
  • maksimalna spratnost: podrum, pri­ze­­mlje, jedan sprat (eventualno galerija u ok­viru visokog prizemlja);
  • maksimalna kota venca: 10 metara;
  • nagib krova: do 25 stepeni;
  • obrada fasade: savremeni materijali, ob­a­vezne velike staklene površine prema pa­rku;
  • korišćenje suterena (podrima): mag­aci­­ni, izložbe, predstave;
  • parkiranje: na otvorenom parkingu;
  • ograđivanje: nema potrebe;
  • faznost izgradnje: nije moguća;
  • posebni uslovi arhitektonske obrade: moguće je korišćenje ravne krovne po­vr­šine za sadržaje na otvorenom (bez do­da­vanja etaže); poželjno je uključivanje su­terenske etaže u korisnu površinu.

Urabanistički je za novu Valjevsku bi­bl­ioteku predviđen okvirni gabarit od oko 15x80 metara.
Za zonu gde bi se ona gradila planirano je sprovođenje arhitektonsko-urbani­st­i­čkog konkursa.
Učinjen je, dakle, prvi korak na putu do nove Valjevske biblioteke.

 

Biblioteka u belom Valjevu

Priču takvog naslova, posvećenu ak­ad­emiku Nikši Stipčeviću, na­pi­s­ao je pre jedne i po decenije Ra­do­v­an ­Beli Marković. A ID „Kolubara“ će tu pr­ozu, kao zasebnu knjigu, neveliku sa­mo po broju strana, predstaviti u Valjevu 10. ok­tobra (sreda), na piščev 65. ro­đe­nd­an.  


„Biblioteka u Belom Valjevu“ pr­­vob­i­t­no je publikovana 1996. godine u pr­ip­ov­ed­ač­koj zbirci R. B. Ma­rk­ovića „Se­tem­br­i­ni u Kolubaru“ (str. 91-97), izdanje „Pr­os­ve­te“. Knjiga, a sa nj­om i ova priča, na­gr­a­đena je 1997. An­dri­ćevom nagradom što je kazano i pr­il­ikom izdvojenog pr­­eš­tampavanja „Bi­bl­io­te­ke u Belom Va­lje­vu“ u na­šem Kal­end­a­ru „Kol­uba­ra“ za 1998. godinu.

Pojavi zbirke „Set­emb­ri­ni u Ko­lu­ba­ri“ sa pričom „Bi­bli­ote­ka u Belom Va­lje­vu“ prethodio je ogled R. B. Markovića „Ok­ružna biblioteka u Belom Valjevu“ ko­ji je Revija „Kolubara“ štampala u svom ja­nuarskom broju iz 1996. godine. Tom pr­oz­om (sa vremenskom odrednicom: „Dano u La­jkovcu, 17. dec­em­bra 1995“) književnik se ­uključio u našu deb­atu o potrebi da se u Va­ljevu gradi biblioteka. Ona je potom do­brim delom, uz odgovarajuća po­bo­ljš­av­a­nja i prilagođavanja, ugrađena i u priču sl­inog naslova.   

„Komedijant-slučaj mi je, evo u smiraj ži­­vota – pisao je onda R. B. Marković u tom ogledu – i samom tutnuo u šaku sv­ež­­anj ključeva jedne biblioteke (Gradske bi­bl­ioteke u La­jk­ov­cu) i ja sad podrhtavam mi­­sleći kako da, sa sv­oj­im saradnicima, uč­in­im da što više knjiga pa­dne na bele či­ta­lačke ruke – mada one, knjige, ni do ja­ko, ne behu pod zak­lju­čem u zatočenju“.

R. B. Marković se pri tome izjasnio da Ok­­ružna biblioteka u Be­lom Valjevu „bu­de zi­da­ni­ca koja će svojim iz­­gle­d­om i ur­eđ­ajem od­av­ati osobitu le­potu i moć“. Od­no­sno da „to ne bude us­eljenje u neko po­sto­je­će zdanje“. Po­ručivao je: „Nek opojnost st­arog vina prespe u nove mehove“.

Bibliografi će s odgovarajućom pr­ec­iz­nošću utvrditi, ukoliko to već nisu, gde je sve objavljivana priča Radovana Be­log Markovića „Biblioteka u Belom Va­lje­vu“. Tom nizu oni će od 10. oktobra 2012. godine dodavati i knjigu ovoga im­ena.

 

Reči o novoj biblioteci

Izabrano iz ranijih kazivanja


Neosporno je da je u Valjevu neophodan nov bibliotečki prostor koji bi bio un­ap­red projektovan prema svim potrebama bi­bliotekarske delatnosti.
 

Miodrag Loma

Valjevsku biblioteku treba graditi na slobodnom prostoru, da oko nje ne bude zg­rada, u nekom budućem parku. Onako ka­ko je izgrađena beogradska Narodna bi­bl­io­teka. Tako bi bila urbanistički i ar­hi­tektonski spomenik grada.

Ako se Valjevci opredele za pravu i ne­ophodnu biblioteku i ako je ostvare, bi­će na čelu onih koji će naše bi­bl­io­te­ka­rstvo povesti putevima koji će ih do­ves­ti među one biblioteke u svetu koje su ne­ophodni i nezamenljivi činioci u ku­lt­urnom i privrednom životu.
 

Laza Čurčić

Zalažem se za isključivo novu zgradu Va­ljevske biblioteke na isključivo no­v­om mestu. To mesto je – bivša žitna i dr­va­rska pijaca, to jest sadašnji park na de­snoj obali Kolubare. Tu bi Valjevska bi­blioteka, kao i Narodna biblioteka Sr­bije, stanovala u parku, otvorena, pr­is­tupačna sa svih strana.

Zoran Joksimović

Raspravu o sudbini, o budućnosti Va­lje­vske biblioteke trebalo bi da podrže, a da svojim autoritetom prošire svi oni kojima se Valjevo ponosi

dr Ilija Tripković

Biblioteke se moraju podizati. I mi­lom i silom. Za one i zbog onih koji će st­asavati u smele i odgovorne stvaraoce.

Biblioteka, pa i ova Valjevska, mora da isprednjači u svetu koji se odavni iz­me­nio

Milenko Radović

Ne treba se plašiti veličine po­du­hv­ata. Ne mora se sve završiti za godinu, dve ili tri.

Ostoja Prodanović

Valjevu treba biblioteka ako neće da os­tane duhovna provincija. Nova zgrada. Le­potica. Zgrada koja uliva poštovanje. Zn­am koliko zgrada Gimnazije učestvuje u va­spitanju gimnazijalaca.

Ljubica Nožica

Mislim da je vrlo značajno da Valjevo sa svojih 80 hiljada stanovnika, ili či­tav Okrug, dobije ono što mu u ovom tr­en­utku najviše fali a to je podrška duhu čo­veka, podrška intelektualnoj i pi­sa­n­oj reči.

Slobodan Jevtić Pulika

Čak i kada na stranicama neke knjige pr­onađem opis neke biblioteke osetim onu vrstu uzbuđenja koje sam prvi put os­etio u maloj valjevskoj biblioteci. Moj os­novni životni projekt je nastao na ov­om mestu i zato mi je toliko stalo da Va­lj­e­vska biblioteka dobije novu zgradu. To bi značilo pobedu svetog nad profanim, ne­vidljivog grada nad vidljivim.

Nenad Daković

Primer Moderne galerije i imidž koji je naš grad stekao izložbama svetskog zn­ačaja u njoj još više me uverava da bi i „bi­blioteka za 21. vek“, Valjevska bi­bl­io­te­ka, mogla biti ponos svakog Valjevca.

dr Boško Đukanović

Mislim da je Valjevo – ako se ne od­ri­če svojih kulturnih ambicija – dužno da iz­gradi bibliotečku zgradu za naredni vek. I to takvu biblioteku koja će biti ma­tica svekolikih zainteresovanosti, ne jedino književnih.

Miloš Jevtić

Da bi Valjevo definitivno prestalo da bude provincija i da bi stvarno po­sta­lo grad, potrebno mu je da, kad je u pitanju ku­ltura, dobije ono što u svetu imaju gr­ad­ovi njegove veličine: profesionalno po­z­orište, koncertnu dvoranu i, najpre, zg­radu namenski zidanu za biblioteku. Bi­blioteku koja bi predstavljala pravi sv­etionik u gradu, koja bi opet Va­lje­vc­i­ma, pre svih mladima, otvorila vrata na sve strane sveta. Siguran sam da će Va­lje­vo kad tad takvu biblioteku dobiti. Zaš­to onda čekati?! Budućenost će biti le­p­ša ako joj umesto problema ostavimo, na pr­imer, novu zgradu biblioteke. Za nju je sa­da vreme.

Petar Pajić


Knjižnica u Celju, nova

Biblioteka u Celju

Biblioteka u Celju (Foto: Ljuba Ranković)


Celje je sa svojih 48.592 sadašnja sta­no­­vnika, da počnemo samo jednim po­ređenjem, u odnosu na Valjevo ma­nje za desetak hiljada žitelja.  

A ima novu biblioteku (tamo je zovu knj­ižnica). Nalazi se u starom delu gr­ada, jednom stranom je okrenuta reci Sa­vi­nji a drugom izlazi na Muzejski trg. Po­ve­zuje istorijsko središte grada sa rečnim priobaljem, uobličenim u privlačno še­talište, koristeći prednosti oba am­bij­enta. Saglediva ih svakog od tri knjiž­ni­­čka sprata. U tom vidokrugu je i nekada­š­nji zamak na brdu što se uzdiglo na drugoj rečnoj obali, tu su valjda bivali gro­fo­vi Celjski.
­Nekada se i zemljištem gde je sadašnja knj­ižnica protezalo varoško utvrđenje o če­mu ima i mnoštvo očiglednih materi­ja­l­nih svedočanstava.

Gradnja biblioteke je počela 2006. da bi se u novom prostoru radilo od 18. ja­nu­ara 2010. godine. Uobličile su je mlade ar­hitekte; nama se ona unekoliko učinila sl­ičnom obnovljenom Jugoslovenskom dr­am­skom pozorištu u Beogradu.

Suteren i prizemlje natkriljuju tri sp­rata. Sve obloženo sa mnogo stakla.  

Vrednost investicije – jedanaest mi­li­ona evra. (Nešto više od polovine vr­ed­nosti nove fabrike „Gorenja“ u Valjevu, da se još jednom poslužimo poređenjima.) Dr­žava je u tome učestvovala sa petinom po­trebnog novca, propustili smo da se ob­avestimo ko su bili ostali finansi­je­ri.  

Novom zgradom knjižnice pod jednim kr­ovom su sva njena odeljenja koja su se ra­nije nalazila na raznim lokacijama. Deo njih i na toj lokaciji čije je zdanje uk­lju­čeno u novo i znatno veće ali se nipočemu ne vidi kakvo i koliko je ono bilo.   

Knjižnica u Celju je po svemu tehnolo­ški moderno opremljena. Zahvaljujući to­me moguće je i da se pozajmljene knjige mogu vr­atiti (razdužiti) u svako doba, svejedno da li je dan ili noć. U to smo se, uz po­moć Martine Rozman Salobir, pomoćnice direktora, mogli i neposredno uveriti. Prošli smo kroz sva bibliotečka ode­lje­nja, od zavičajnog do dečjeg. U prizemnom delu je i lep kafe, okrenut prema Sa­vi­nji.

Pored središne knjižnice u Celju po­st­oje i njena izdvojena odeljenja u mestima Vo­jnik, Štore i Dobrna.
Celjska biblioteka raspolagala je na kr­aju prošle godine sa 415.702 jedinice u če­mu je približno 12 odsto neknjiževni deo (CD, DVD, mikrofilmovi i dr.). Pr­et­p­laćena je na 1.068 serijskih publika­ci­­ja među kojima je su i 122 na stranim je­zi­cima. Fond se godišnje uvećava za oko 17.000 jedinica. (Odeljak na stranim jezi­c­i­ma uvećao se 14. septembra i trotomnim de­lom na srpskom jeziku, našim „Bi­ogra­fs­kim leksikonom Valjevskog kraja“.)

Svesni da je ovo kazivanje opterećeno og­oljenim činjenicama, nastavljamo ipak tim smerom uvereni da se tako stiče naj­po­tpuniji utisak. Celjska knjižnica ima 17.200 članova (u samom Celju 14.205). Naj­b­r­ojnije je zaposleno stanovništvo (27,4 od­sto članova), slede đaci osnovci (18,3 od­sto), srednjoškolci (13,2 odsto) i re­do­v­n­i studenti (12,9 odsto).

Stekli smo utisak i da je veoma razgra­na­ta programska delatnost te kulturne in­stitucije. Pominjemo ponešto od on­oga što je naše nedovoljno znanje slovena­čk­og omogućavalo da se pouzdano razume: „Be­sednica“ – razgovori o aktuelnim te­ma­ma i knjigama; Univerzitet za treće do­ba života; dostava knjiga korisnicima ko­ji nisu u mogućnosti da dođu u knjižnicu; zbirka za slabovide čitaoce; projekti za promovisanje čitanja...  

Ima ponekih programa i za pripadnike neslovenačkih etničkih zajednica u Ce­lju i okolini. Najskoriji takav događaj bio je namenjen ljudima koji su poreklom iz Crne Gore. Martina je o tome nama Va­lje­vcima kazivala iznoseći obilje zanim­lji­vih činjenica ali u međuvremenu uto­nu­lih u naš zaborav.

Nova knjižnica u Celju nastala je u sk­lopu zamašnog slovenačkog državnog pr­og­rama o čijem oživotvorenju svedoči i ob­imna knjiga „Vrata u sva vremena“, mo­no­grafskog obima i opreme. Njom su pr­ed­st­­avljene biblioteke što su u Sloveniji sa­svim iznova sagrađene ili su njihova zd­anja temeljno rekonstruisana i uvećana. Ob­uhvaćeno je razdoblje do 2006. godine, dok u Celju još nije bilo ove nove biblio­te­ke. Posle te godine je i Kranj dobio novu bi­blioteku u koju je odgovarajućim pr­eu­re­đenjem pretvorena nekakva robna kuća. A u toku su pripreme za gradnju nove i ve­li­ke biblioteke u Mariboru.

Uočili smo, inače, u Celju i nekoliko knj­ižara prilične veličine, takođe i jed­an antikvarijat sa ponekim izdanjima na srpskom jeziku. Od Martine smo, pak, do­znali da u svojoj ličnoj biblioteci ima i zbirku pesama Desanke Maksimović u ći­riličnoj štampi.

Komentari

Vreme je za novu biblioteku! | 15.10.2012 u 10:43

Upišite svoj komentar