| Oktobar 2013
Protočni bojleri i fekalni kolektoriO stanju u valjevskom novinarstvu ili zbog čega je Darija Ranković posle 19 godina napustila Radio Patak
Branko Vićentijević
Posle 19 godina u Radio Patku i 26 godina u novinarstu, urednica “valjevskog B-92”, Darija Ranković napustila je tu medijsku kuću i uzela preko potreban odmor kako bi sačuvala zdravlje i poštedela sebe daljih neprijatnosti, kojima je bila izložena od “kupler majstora” valjevske “medijske” scene. Svidelo se to mnogima, ili ne, tek Revija Kolubara je ostala poslednji Mohikanac na braniku časnog, nezavisnog i nepotkupljivog novinarstva.
Novinari Radio Patka, uz svu podršku svojih vlasnika i osnivača, ni u “vunenim vremenima” 1990-tih prošlog veka nisu trpeli toliko pritisaka i niskih udaraca kao u poslednjih nekoliko meseci. To “uterivanje pameti” eskaliralo je političkim i svekolikim napredovanjem Najvećšeg Neimara Kolubarskog Zemljotresnog Okruga (NNKZO), druga Draže (Dragana Jeremića Poćute), koji je u praksi svakodnevno proveravao teze iz svog magistarskog rada na Megatrendu, gde je neko vreme bio plaćeni činovnik, o zloupotrebi medija (u predizbornoj kampanji, a i šire).
Neke je poslenike te (sve više) nesrećne profesije zaposlio, druge opčinio, treće (pot)kupio, sa četvrtima i nije imao problema jer oni hronično ne kubure sa viškom kičme i sive mase… Po sistemu “ruka koja hrani, ne ujeda se”, ti nesrećnici su postajali pojedinačni “protočni bojleri” vlasti i sitnih interesa politikanata. Potom su se umrežili, informatički opismenili, pa je stara Resavska prepisivačka škola dobila elektronsku verziju u “copy-paste” sistemu.
Ni opoziciji, hvala na pitanju, to gotovo da nije smetalo. Iduć valjda logikom da bi jednog dana i oni mogli biti vlast, trebalo je vežbati na vreme.
Laknulo je, svakako, i nesrećnom gradonačelniku valjevskom Stanku Terziću, koga na forumima sugrađani najčešće titulišu sa “Otpremnina”. Neće mu Darija i Patak sedeti za vratom, tražiti odgovore na neprijatna pitanja. On će sada, gotovo bezbrižno, moći da se posveti predizbornoj kampanji SPS-a sa grbače svih građana, a pratiće ga samo odabrani – VTV, Radio 014, dvorski TV snimatelj i činovnici PR službe.
Njemu će, doduše, i dalje biti problem drug Po (NNKZO), koji mu je, biva, partijski nadređen, pa će u kabinet svraćati i zvan i nezvan, deliti domaće, ljutit zbog neposluha napuštati gradonačelnikove odaje sve treskajuć vratima da i tajnice vucnu svoje uvce e da se ne bi prestravile.
Počelo je, dakle, ćeranijom o načinu izgradnje kočaka (mini sportske dvorane) na otetom igralištu KK Student, bez potrebnih papira a o troški sirotinje raje što još nije dobila kuće posle Mioničkog zemljotresa 1998. godine. Okončalo se kriminalno-diskriminatorskim načinom podele novca iz budžeta, 4.000.000 dinara, za tzv. projektno finansiranje medija.
Revija Kolubara, treću godinu za redom, biva onemogućena da konkuriše, Radio Patak ove godine, Dražinom voljom, ostaje bez dinara. Tobož, nisu opravdani novci iz 2012. godine. A čime su te narodne novce opravdali oni što su moljeni da, po isteku svih rokova, ipak dostave neki papir koji bi se projektom zvao? Da ne pitamo, a doći će i to na red, po kom je to zakonu načelnica Jelica Stojanović, umesto sirotog gradonačelnika ili Gradskog veća, mogla da donese pravilnik i propiše pravila igre?!
Uostalom, sve pozivajući se na nalaze državnog revizora o trošenju budžetskih para u 2012, ove godine je projektno finansiranje u svim oblastima mekano gurnuto u varijantu legalnog sofisticiranog pranja narodnih para. Na tu opasku svi se ježe, počinju da reže, al teško mogu da objasne kako to u ime pojedinih seoskih mesnih zajednica za novac konkurišu fudbalski klubovi e da bi se opravili Petrovdanski dani, Dan kupine…
Vele da je Terzić bio spreman da preinači odluku Markove komisije za podelu novca medijima, u kojoj je “Dijamant margarin” (u sve se meša) – drug Po imao pod kontrolom svih pet članova (“većnike” Marka Živanovića i Vladimira Nikolića, načelnicu Odjela društvenih delatnosti Zoru Bojičić, sekretara gradonačelnikovog kabineta Aleksandra Vujića Subotića i Dragana Brankovića), da Patak nije objavio Darijin tekst “Mečkarenje” u kojem je opisano vodanje novinara i “novinara” uz budući cevovod i niz cevovod, koji će u neko buduće vreme sa brane Rovni i fabrike za preradu na Pećini vodu dovoditi opštinama Ub, Lajkovac, Lazarevac, Mionica, možda i Ljig. Mečkarenje sa slikanjem i izjavljivanjem po letnjoj kiši baš potrajalo, a ostalim izveštačima bilo svejedno što svaki od važnih baja ima svoju verziju tog EPP čina!
Patkovu urednicu maltretirali su i tadašnji zamenik, a sadašnji gradonačelnikov pomoćnik (tobož za privredu) Dragoljub Krstić, pa se po Darijinoj tužbi za uvredu pred Osnovnim sudom u Valjevu vodi spor. Gradski funkcioner, koji sa grbače naroda prima nemalu platu, dozvolio je sebi u skupštinskoj sali da se Patkovoj urednici obrati sa “Marš napolje, ološu jedan!”. Tokom suđenja poziva se na odbornički imunitet, koji tada nije imao, ostalo mu je još da zatraži izuzeće sudije i Suda. Mašala…
Maltretirali su je i pojedini odbornici GG Pobeda uz logističku podršku građana, koji tol’ko drže do demokratije da ni sednice gradskog parlamenta ne propuštaju! Predsednik Skupštine je to uglavnom mirno posmatrao, uz povremene prekide sednica, sve dok i sam nije bio “obrađen”. Usledio je novi raspored sedenja u sali, pa zabrana prisustva znatiželjnih građana.
Pojedini “protočni bojleri” su, uz Dražin klimoglav iz odborničkih klupa (iako nije odbornik), tada iskazivali solidarnost sa koleginicom Ranković. Neki drugi su, posle svega, davali dodatnu priliku onima što su skandal napravili da pojasne “šta je to pesnik hteo da kaže”. Ne shvatajuć da sve više klize u “fekalne kolektore” vlasti (ređe opozicije, kakva god da je). A tek taj status, makar i za koru hleba, retkim časnim u novinarstvu, među kojima je i Darija Ranković, posve je neprihvatljiv!
Da je Srbija normalna država, a Valjevo ozbiljna varoš, ne bi ovde bila ukinuta novinarska nagrada, a potom ukinuta i dodela godišnjig nagarada o 20. martu – Danu Valjeva. Darija bi Ranković, po onome što je u 2013. uradila u programu Radio Patka, za Istinomer, kao i za projekte ANEM-a, dobila novinarsku nagradu svog grada. Da ne pominjemo serijal “Na moj način” u kojem je stotinu Valjevaca, raznih godina i zanimanja, na svoj način ispisalo deo istorije grada, koji ih je iznedrio
Ovako…
Komentari
barvo deda,tako se to radi,pise kao sto se i misli i govori.
tesa | 16.10.2013 u 09:48