| Oktobar 2013

Protočni bojleri i fekalni kolektoriO stanju u valjevskom novinarstvu ili zbog čega je Darija Ranković posle 19 godina napustila Radio Patak

Branko Vićentijević

Posle 19 godina u Radio Patku i 26 go­dina u novinarstu, urednica “va­lje­vskog B-92”, Darija Ranković na­pu­stila je tu medijsku kuću i uzela preko po­treban odmor kako bi sačuvala zdravlje i poštedela sebe daljih neprijatnosti, ko­jima je bila izložena od “kupler ma­jst­o­ra” valjevske “medijske” scene. Svidelo se to mnogima, ili ne, tek Revija Kolubara je ostala poslednji Mohikanac na braniku ča­snog, nezavisnog i nepotkupljivog no­vi­narstva.

Novinari Radio Patka, uz svu pod­rš­ku svojih vlasnika i osnivača, ni u “vu­ne­n­im vremenima” 1990-tih prošlog veka ni­su trpeli toliko pritisaka i niskih ud­araca kao u poslednjih nekoliko me­se­ci. To “uterivanje pameti” eskaliralo je po­litičkim i svekolikim napredovanjem Naj­većšeg Neimara Kolubarskog Ze­mlj­ot­re­snog Okruga (NNKZO), druga Draže (Dr­agana Jeremića Poćute), koji je u pr­ak­si svakodnevno proveravao teze iz svog ma­gistarskog rada na Megatrendu, gde je nek­o vreme bio plaćeni činovnik, o zl­ou­po­trebi medija (u predizbornoj kampanji, a i šire).

Neke je poslenike te (sve više) ne­sr­eć­ne profesije zaposlio, druge opčinio, tr­eće (pot)kupio, sa četvrtima i nije im­ao problema jer oni hronično ne kubure sa viškom kičme i sive mase… Po si­ste­mu “ruka koja hrani, ne ujeda se”, ti nes­re­ćn­ici su postajali pojedinačni “pr­oto­č­ni bojleri” vlasti i sitnih interesa po­li­tikanata. Potom su se umrežili, in­f­or­matički opismenili, pa je stara Re­sa­vs­ka prepisivačka škola dobila ele­kt­ro­ns­ku verziju u “copy-paste” sistemu.

Ni opoziciji, hvala na pitanju, to go­to­vo da nije smetalo. Iduć valjda logikom da bi jednog dana i oni mogli biti vlast, tre­balo je vežbati na vreme.

Laknulo je, svakako, i nesrećnom gra­do­načelniku valjevskom Stanku Terziću, koga na forumima sugrađani najčešće t­i­tu­lišu sa “Otpremnina”. Neće mu Darija i Patak sedeti za vratom, tražiti odg­ov­ore na neprijatna pitanja. On će sada, go­to­vo bezbrižno, moći da se posveti p­r­ed­iz­bornoj kampanji SPS-a sa grbače svih gr­ađana, a pratiće ga samo odabrani – VTV, Radio 014, dvorski TV snimatelj i či­novnici PR službe.

Njemu će, doduše, i dalje biti problem dr­ug Po (NNKZO), koji mu je, biva, pa­rt­ijs­ki nadređen, pa će u kabinet svraćati i zv­an i nezvan, deliti domaće, ljutit zbog ne­posluha napuštati gradonačelnikove od­aje sve treskajuć vratima da i tajnice vu­cnu svoje uvce e da se ne bi prestravile.

Počelo je, dakle, ćeranijom o načinu iz­gradnje kočaka (mini sportske dvorane) na otetom igralištu KK Student, bez po­tre­bnih papira a o troški sirotinje raje što još nije dobila kuće posle Mi­oni­čk­og zemljotresa 1998. godine. Okončalo se kriminalno-diskriminatorskim na­či­n­om podele novca iz budžeta, 4.000.000 di­na­ra, za tzv. projektno finansiranje medija.

Revija Kolubara, treću godinu za re­d­om, biva onemogućena da konkuriše, Ra­dio Patak ove godine, Dražinom voljom, ost­aje bez dinara. Tobož, nisu opravdani novci iz 2012. godine. A čime su te na­ro­dne novce opravdali oni što su moljeni da, po isteku svih rokova, ipak dostave ne­ki papir koji bi se projektom zvao? Da ne pitamo, a doći će i to na red, po kom je to zakonu načelnica Jelica Stojanović, um­esto sirotog gradonačelnika ili Gr­ad­sk­og veća, mogla da donese pravilnik i pr­opiše pravila igre?!

Uostalom, sve pozivajući se na nalaze dr­žavnog revizora o trošenju budžetskih para u 2012, ove godine je projektno fi­na­n­siranje u svim oblastima mekano gurnuto u varijantu legalnog sofisticiranog pra­nja narodnih para. Na tu opasku svi se je­že, počinju da reže, al teško mogu da ob­jasne kako to u ime pojedinih seoskih me­snih zajednica za novac konkurišu fu­db­a­lski klubovi e da bi se opravili Pe­tro­vd­anski dani, Dan kupine…

Vele da je Terzić bio spreman da pr­ei­na­či odluku Markove komisije za podelu n­ovca medijima, u kojoj je “Dijamant ma­rg­ar­in” (u sve se meša) – drug Po imao pod ko­ntrolom svih pet članova (“većnike” Ma­rka Živanovića i Vladimira Ni­kol­ić­a, načelnicu Odjela društvenih de­la­tn­osti Zoru Bojičić, sekretara gr­ad­on­ače­ln­ikovog kabineta Aleksandra Vujića Su­bo­tića i Dragana Brankovića), da Patak nije objavio Darijin tekst “Mečkarenje” u ko­jem je opisano vodanje novinara i “nov­in­ara” uz budući cevovod i niz cevovod, ko­ji će u neko buduće vreme sa brane Ro­vni i fabrike za preradu na Pećini vodu do­voditi opštinama Ub, Lajkovac, La­zar­ev­ac, Mionica, možda i Ljig. Mečkarenje sa slikanjem i izjavljivanjem po letnjoj ki­ši baš potrajalo, a ostalim izv­eš­tač­i­ma bilo svejedno što svaki od važnih baja ima svoju verziju tog EPP čina!

Patkovu urednicu maltretirali su i ta­dašnji zamenik, a sadašnji gr­ad­on­ač­el­n­ikov pomoćnik (tobož za privredu) Dragoljub Krstić, pa se po Darijinoj tu­ž­bi za uvredu pred Osnovnim sudom u Valj­evu vodi spor. Gradski funkcioner, koji sa grbače naroda prima nemalu platu, do­zv­olio je sebi u skupštinskoj sali da se Pa­tkovoj urednici obrati sa “Marš na­po­lje, ološu jedan!”. Tokom suđenja poziva se na odbornički imunitet, koji tada nije im­ao, ostalo mu je još da zatraži izuzeće sudije i Suda. Mašala…

Maltretirali su je i pojedini od­bo­rn­ici GG Pobeda uz logističku podršku gr­ađana, koji tol’ko drže do demokratije da ni sednice gradskog parlamenta ne pr­op­uštaju! Predsednik Skupštine je to ug­l­avnom mirno posmatrao, uz povremene pr­ekide sednica, sve dok i sam nije bio “ob­rađen”. Usledio je novi raspored se­de­nja u sali, pa zabrana prisustva zn­at­iž­elj­nih građana.

Pojedini “protočni bojleri” su, uz Dra­žin klimoglav iz odborničkih klupa (iako nije odbornik), tada iskazivali so­li­darnost sa koleginicom Ranković. Ne­ki drugi su, posle svega, davali dodatnu pr­iliku onima što su skandal napravili da pojasne “šta je to pesnik hteo da kaže”. Ne shvatajuć da sve više klize u “fekalne ko­lektore” vlasti (ređe opozicije, kakva god da je). A tek taj status, makar i za koru hl­eba, retkim časnim u novinarstvu, među kojima je i Darija Ranković, posve je ne­prihvatljiv!

Da je Srbija normalna država, a Va­lje­vo ozbiljna varoš, ne bi ovde bila uk­in­u­ta novinarska nagrada, a potom ukinuta i do­dela godišnjig nagarada o 20. martu – Da­nu Valjeva. Darija bi Ranković, po on­ome što je u 2013. uradila u programu Ra­dio Patka, za Istinomer, kao i za pro­je­kte ANEM-a, dobila novinarsku nagradu svog grada. Da ne pominjemo serijal “Na moj način” u kojem je stotinu Valjevaca, ra­znih godina i zanimanja, na svoj način is­pisalo deo istorije grada, koji ih je iz­ne­drio

Ovako…

Komentari

barvo deda,tako se to radi,pise kao sto se i misli i govori.

tesa | 16.10.2013 u 09:48

Upišite svoj komentar