I danas se na očuvanim fasadama pojedinih starijih valjevskih kuća mogu pročitati poruke iz poratnih godina prošlog veka, crvenom bojom ispisane - „Svi na izbore”.
A danas, nekoliko dana uoči ponovljenih predsedničkih izbora 8. decembra, kao da izbora neće ni biti. Nema mitinga predsedničkih kandidata, njihovih promocija na lokalnim TV stanicama, nema postera i plakata, nema ni kampanje „od vrata do vrata”. Sve se svelo na međusobne stranačke optužbe o tome ko će biti kriv ako izbori ne uspeju, odnosno šta Srbiju tek tada čeka.
Među Valjevcima se mogu čuti i ovakvi razgovori.
„Šta ćemo sa izborima?”
„Ne znam!”
„Hoćemo li glasati?”
„Teško!”
„Znači, poslušao si Đinđića?”
„Nisam, ali ne mogu da podržim ni Koštunicu. O Šešelju i Peleviću da ne govorim!”
„Onda glasaš za Tomu (Milanovića), Žarka (Kovača), Miću (Markovića)?”
„Misliš? Kada bismo mogli i njih da skinemo, „trčao” bih tri kruga odjednom! Mada, nisu bolji ni Milica (Vojić-Marković) i njeni!”
„Razmisli, ipak, ko je gori… Koštunicu su podržale i novodemokrate, a oni ne maše!”
„E, tek onda neću na izbore!”
„Ali, ne može ni Đinđić da vlada sam kao Sloba…”
„Znači - pušenje ili zdravlje, izaberite sami”!