Novo doba i u njemu novi ljudi
O Valjevu u prvim decenijama 19. veka
Zdravko Ranković
|
|
Ako je suditi samo po spiskovima
prenumeranata na knjige, najraniji posleustanički "detonastavnik valjevske junosti" bio je Georgije Gavrilović. On se 1830. pretplatio na knjigu Konstantina Pejčića "Rukovoditelj k sveopštem zdravlju", a 1832. na "Sabor istine i nauke" Jovana Stejića. Postoje, doduše, tvrdnje da je u Valjevu škola obnovljena još 1818. godine i da je u njoj učiteljevao Ivan Treptalo, rodom iz Srednje Dobrinje. Tu školu su osnovali sami građani pa su oni i učitelje plaćali. Đorđe Magarašević je svedočio da je 1827. u valjevskoj školi "skoro 50 učenika bilo", a učitelj im (došao iz Srema) imao godišnju platu od 500 groša. Gavrilovićevi sledbenici na učiteljskom poslu u Valjevu su od 1832. godine bili Atanasije Riza i Mihailo Popović.
Inače, najraniji podaci o stanovništvu Valjeva u vremenu posle Drugog ustanka su iz 1819. godine kada je u ovoj varoši bilo 118 poreskih glava (oženjenih punoletnih muškaraca), nastanjenih u 109 kuća. Svi oni su pripadali srpskom življu. Joakim Vujić je 1826. tvrdio da Valjevo ima 150 srpskih kuća, u haračkom tefteru iz 1833. godine upisano je 159 hrišćanskih domova sa 465 haračkih glava. Popis iz 1834. je precizniji, po njemu je u varoši bilo 140 kuća sa 893 stanovnika (530 muških, 363 ženskih).
Iz 1836. godine postoji dokumenat da je tada ovde bilo 113 trgovaca, zanatlija i mehandžija. Sudeći po svemu tome, izgleda da je tokom čitave prve polovine 19. veka Valjevo imalo manje od hiljadu stanovnika.
U prve tri decenije 19. veka valjevsko stanovništvo je činilo i izvestan broj žitelja islamske veroispovesti, uglavnom sitnih trgovaca i zanatlija, o kojima se uvek govori kao o Turcima. Oni su 1818. živeli u dvadesetak kuća, a 1826. godine, takođe prema svedočenju Joakima Vujića, u 30 domova.
Preobražaju koji je Valjevo doživljavalo posle Drugog ustanka najviše su doprinosili novi ljudi u ovoj varoši, bilo da je reč o doseljenicima iz okolnih sela ili iz udaljenih krajeva - iz Užičke i Sokolske nahije, Bosne, Hercegovine i Crne Gore.
LITERATURA
P. M. Nenadović, Celokupna dela, Beograd 1928; P. M. Drašković, Koga dana je oslobođeno Valjevo 1804. godine, Istoriski glasnik, br. 1-2, Beograd 1954; B. Peruničić, Grad Valjevo i njegovo upravno područje 1815-1915, Valjevo 1973; O. Gavrilović, Valjevski okružni sud 1815-1865. godine, Beograd 1973; M. Isailović, Osnovne škole u Valjevskom kraju 1804-1918, Valjevo 1985; P. M. Drašković, Valjevo u prošlosti, Valjevo 1987; St. Vojinović, Pretplatnici iz Valjeva i okoline na knjige, novine i časopise, Kalendar "Valjevac" za 1996; B. Krivošejev, Valjevo. Nastanak i razvoj grada, Valjevo 1997; Lj. Popović, Valjevski panađuri u prvoj polovini 19. veka, "Glasnik" IAV, br. 36, Valjevo 2002, 5-16.