prva strana

Petak, 29. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Maj 2003 > prilike

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

prošlost

mediji

izbor

kultura

pisma

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Povratak u svakodnevicu

Branko Vićentijević

„Sablja” je duboko zarezala u višegodišnju kriminalnu prošlost Srbije, doduše još uvek nedovoljno duboko, pa se, gotovo po inerciji, vraćamo u dane pre 12. marta kada je u Beogradu ubijen dr Zoran Đinđić. Opet se rasplamsavaju međustranačke zađevice, jedino su sada revnosniji poslanici DOS-ove većine (i bez DSS) u Narodnoj skupštini Srbije pa se nedostajući “reformski zakoni” donose “brzom brzinom”. Dok je tako, novih izbora, sva je prilika, biti neće.

Nekako pri kraju vanrednog stanja u Srbiji, uvedenog 12. marta posle atentata na Zorana Đinđića u sred Beograda, Opštinski odbor DSS u Valjevu kreno je u „obnovu” ovdašnjeg političkog života. Pridružili su mu se i Liberali Srbije (do 8. marta 2003. poznati kao Nova demokratija) kao i Opštinski odbor Nove Srbije. Dok DSS i NS na poznatim pozicijama opozicije u vladajućoj koaliciji, posebno posle „prozivki” za eventualno pojedinačno ili čak kolektivno učešće u političkom patronatu nad onima koji su pucali u Đinđića, LS (ND) je i dalje „državotvorna” stranka. Ukidanjem vanrednog stanja logično je očekivati dalje raslojavanje „izvornog DOS-a” na političkoj sceni Srbije, samim tim i Valjeva, te borbu o dva osnovna pitanja – o „činjenju i nečinjenju” koje je dovelo do ubistva premijera, odnosno da li će, i kada, biti novih parlamentarnih izbora. Tu se, dakako, podrazumeva i rasprava o redosledu poteza – novi Ustav Srbije, način i vreme izbora novog predsednika Srbije, termin parlamentarih i lokalnih izbora u većoj od dve države u novoj zajednici Srbija i Crna Gora.

Pregrupisavanja i raslojavanja – U vreme vanrednog stanja održana je i redovna sednica Skupštine opštine Valjevo, opet sa (pre)obimnim dnevnim redom od preko 30 tačaka. Varničilo je među odbornicima tokom razmatranja izveštaja o radu pojedinih javnih preduzeća u 2002. godini, posebno JP „Kolubara” koje brine o izgradnji vodosistema „Rovni” na Jablanici. Sučelio se deo demokrata (Tomislav Đorđević, Milovan Marković) sa delom liberala iliti novodemokrata (Vojislav Jovanović, Milan Čule Milutinović), a da pritom pojedine demokrate (Žarko Kovač, Tomislav Milanović), kao i pojedine novodemokrate (dr Ilija Tripković) nisu baš tvrdolinijaški branili partijske stavove. Šta se iza brda valja nije lako dokučiti. Da li je u pitanju eventualno redefinisanje uloge i opstanka pojedinih javnih preduzeća, što bi se moglo pomisliti posle Milutinovićevog spočitavanja Markoviću da bi se to valjda najveća investicija u Srbiji (hidroakumulacija „Rovni” uz TE-TO „Kolubara B” u Kaleniću kod Uba, koje (ni)su u tesnoj međuzavisnosti) uskoro mogla naći u ingerenciji Direkcije za izgradnju Valjeva (njen direktor Marković je na tu opasku sa mesta u odborničkim klupama samo „prevrnuo očima”), ili Jovanovićevo pominjanje mogućeg osnivanja novog odborničkog kluba od 12 članova u SO Valjevo (nejasno je ko bi ga to, i iz kojih sve stranaka, činio) ostaje da se vidi. Tek, rogovi u vreći i dalje su, moguće samo po potrebi, nesložni, ali i, opet po potrebi, i veoma složni zavisno od trenutnih parcijalnih ali i „viših” interesa.

Nije nezanimljivo ni to da su dr Jasmina Loma, Slavoljub Perišić i dr Ljiljana Vujić iz DSS bili složni kada je trebalo odbiti plastične čaše i novu „Vujić vodu” iz nove flaše posluženu svim odbornicima pre početka rasprave o Regulacionom planu Petnice, Klinaca i Bujačića kako bi se već podignuta gazda Vidojeva fabrika konačno „utefterisala” u „knjige indžijele”. O svemu je, saznajemo, bilo reči i na ne baš posećenom sastanku članstva DSS sa Aleksandrom Pravdićem, potpredsednikom „Vlade u senci” Koštuničine stranke, održanom u sali pokojne Valjevske banke, čiju zgradu, zasad bar, dele YU banka, Delta banka, ali i na mala vrata privatizovani „Kaolin” direktora Ljube Savića, koji se iz SPS „raslojio” u Ivkovićevu SNS. Pravdić je, kako i dolikuje, o svemu što se Petnice i „Vujić vode” ticalo bio neobavešten, a neprijatna pitanja bila su „van konteksta” i valjda postavljena od disidenata kojima isključenje iz stranke i dalje preti.