prva strana

Petak, 19. April 2024.

Revija KOLUBARA - Januar 2004 > dodatak

prijava | registracija

revija

stav

prilike

mediji

izbor

kultura

pisma

prošlost

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

naša akcija

Valjevac ličnost godine

Redakcija Revije KOLUBARA

Približilo se vreme da Revija „Kolubara” izabere - deseti put - VALJEVCA LIČNOST GODINE. Po ustaljenoj praksi, to će biti učinjeno 11. januara, na dan osnivanja Izdavačkog preduzeća „Kolubara”. Ustaljen je i sastav žirija - novinari i saradnici Revije „Kolubara” i drugi novinari Valjeva.

Najavljujući novi izbor VALJEVCA LIČNOSTI GODINE donosimo i prve predloge za to počasno zvanje.

Istovremeno podsećamo da za VALJEVCA LIČNOST GODINE konkurišu uspešni industrijalci i zemljoradnici, zanatlije i trgovci, đaci i profesori, političari i sveštenici, umetnici i sportisti, naučnici i novinari. Konkurišu Valjevci svih zanimanja, bez obzira na pol, starost i prebivalište, bez obzira na politička i druga ubeđenja.
Priznanje VALJEVAC LIČNOST GODINE proglašava se na početku svake nove godine za proteklu kalendarsku godinu i uvek se dodeljuje samo jednoj osobi.

Dobitniku ovog počasnog zvanja dodeljuje se, kao trajan spomen, plaketa sa likom Ljubomira P. Nenadovića, rad keramičara Milovana Blažića.

Ovogodišnji kandidati

Miodrag Pešić Peša (Foto: Ljuba Rankovic)

1. Pošto je godina bila verolomna, i to izrazito i odozgo, prilika je da se pohvali neprofitni sektor koji čine domaći eksperti u domaćim partijama i domaćim nevladinim organizacijama. Kad tamo, međutim, ovlašan, ili će biti letimičan, pogled kazuje da tu nema zašto da se u‘vati. Dvoumicu izaziva i pojava „Crne ovce”, i to sa neočekivane, novodemokratske, strane. Ali, da budem ozbiljan, to bi bio pravi pelcer kad ovca ne bi imala pridev. Toliko, svih ovaca što se tiče. Ajde i ja da kažem „Sablja” - da presečem, neka bude slikar Miodrag Pešić Peša. Zašto, zato što je crna ovca, ali prava.

Dragan Todorović, Vreme

2. Malo je onih koji dobro grade, još je manje onih koji ne misle uvek samo na profit. Najmanje je onih koji spajaju u sebi ove obe vrline. Jedan od takvih je Aleksandar Aca Mitrović, vlasnik građeinskog preduzeća GATE. Njegov tim kreativnih, sposobnih i vrednih ne odustaje od nauma da svojim graditeljstvom ulepša Valjevo. A grad se ne ulepšava samo gradnjom novih, nego sređivanjem i obnavljanjem vremešnih zdanja.

Nove zgrade netipičnih linija i boja u Pantićevoj i Hajduk Veljkovoj ulici zalog su novog, lepšeg i modernijeg Valjeva. Želeći da i od starog napravi novo, gospodin Mitrović je pokrenuo zanimljivu akciju, koja nažalost nije baš naišla na veliki odziv ni kod stanara, a ni opštinara. No, to ga nije sprečilo da, uz pomoć vlasnika stanova, podari „zdrav” i koloritan izgled pola veka staroj zgradi na uglu Karađorđeve i Hajduk Veljkove. Stoga moj glas Aleksandru Mitroviću.

Darija Ranković, novinar Radio Patka

Veroljub Veca Andrić (Foto: Ljuba Rankovic)

3. Umesto onog klasičnog zašto i zato, pretpostavimo veoma izglednu situaciju da će u ovom Izboru za Valjevca, ličnost 2003. godine, Andrić postati laureat i šta time ovdašnja javnost dobija.

Ne samo činjenično stanje da ga, eto, i Valjevci na ovaj način zvanično imenuju najboljim glumcem-amaterom u vasceloj Srbiji, pošto su oni najstručniji za „daske koje život znače”, to već i potvrdili prestižnom nagradom na ovogodišnjem „Joakimu”, onomad. Treba gospodinu Andriću to jasno i glasno reći na ovaj način, jer mi Valjevci u proglašavanju i počastima, ne daj Bože, nikad nismo bili drugi. Šalu na stranu, Veroljub je da bude laureat zaslužio, čini mi se skromno, mnogo ranije iako mu ni sada nije kasno. Uostalom, posle tolikih nagrada i potonje verovatno najznačajnije, još jedna mu neće biti mnogo i, koliko je znano, neće se uobraziti – nije u tim godinama. Imati u vidu i to da je naš čovek uspešan privatnik, čemu se, valjda, teži u ovim tranzicionim vremenima. Lično smatram da je njegovo PP „Mala scena” mnogo bolji valjevski brend, nego što mnogi drugi pokušavaju. Ko god je bar jednom prob’o Vecinu rakiju i slatko, može da kaže da je čovek i domaćin... Malo li je, na ovaku slabu godinu uopšte?

Veroljub Andrić, nesumnjivo, stvari koje radi – radi dobro, pošteno i svim srcem. U ovoj zemlji i ovom gradu vajkada je bilo onih koji glume da znaju to što im je dato da rade. Veca, ako je ikada i bilo da je loše odglumio, znao je svoj posao uvek dobro.

Predrag Vujanac, novinar Radio Patka

4. Za graditelje se opredeljujem i ovaj put. Ne izdvajajući nikoga posebno, pomenuću poznata imena naših arhitekata po kojima će biti obeleženo ovo vreme: Jasmina Popović, Ružica Maksimović, Anđelka Mandić... Svaki Valjevac, verujem, odvrednovao bi u svojoj ličnoj listi njihova zdanja koja već obeležavaju gradske prostore. U listu treba upisati i ovaj put Milana Maksimovića i Milorada Miška Obradovića čijim zalaganjima je Valjevo otvoreno za javne konkurse...

Aleksandar Mitrović (Foto: Ljuba Rankovic)

Neizostavan je na toj listi i Aleksandar Aca Mitrović, građevinski inženjer. Predajući nakon dve godine dužnost prvog čoveka Društva građevinskih inžinjera i tehničara Valjeva, mogao je sa ponosom reći da se strukom ali i javnim govorom brani grad od ishitrenih i nepromišljenih poduhvata (ranžirna stanica). Pozivom (gradska uprava nije imala sluha) da obnovimo fasade upozorio je da se svaki problem i nevolja moraju rešavati a ne prećutno gledati kako propada najvrednije svakog grada - stambeni fond. Dokaz, kuća Jovanovića u Tešnjaru i ugaona stambena zgrada preko puta Beograd kafane.

I još jedan predlog za graditelja ali neviđivih putanja nauke u planetarnim razmerama - Marko Raković. Čitaoci Revije prate ga godinama, od prvih istraživanja valjevskih zeba do projekata regitrovanja ptičijeg sveta Dokmira, Divčibara, Gradca, Valjevskih planina. Danas je Marko kao student stalni saradnik Prirodnjačkog muzeja i redovan član ekspedicija na svim kontinentima koje povezuju ptice selice. Biti u sastavu jedne takve prirodnjačke ekipe na projektu čuvenog univerziteta Jel u SAD ovog leta, san je koji je dostigao na uzlaznim putevima naučne posvećenosti, Marko Raković.

Ljiljana Ljiljak, Radio Valjevo

5. Ne bih mogla kategorično da se opredelim za jednu ličnost koja bi ponela titulu Valjevca godine. Ali, svakako svoj glas bih dala dvema damama. Dve izuzetne žene učinile su nekoliko izuzetnih poduhvata.

Dvomesečni program preventivne zdravstvene zaštite žena idejni je projekat psihologa Miroslave Maksimović. Iza tog projekta, u koji se uključio veliki broj sugrađanki, ostao je i najsavremeniji kolposkopski aparat, podignut je nivo svesti o značaju ranog otkrivanja malignih oboljenja i verovatno predupređena opaka bolest u više slučajeva.

Nataša Perišić - Pavlović je druga Valjevka koja bi se mogla nazvati ličnošću godine. Zasluge: od organizovanja edukativnih seminara, do projekata prekvalifikacije i osposobljavanje žena za bavljenje sopstvenim biznisom. Poslednji u nizu njenih poduhvata je donacija Gimnaziji, nemerljivo vredan poklon - Enciklopedija Britanika. Tako je Valjevska gimnazija postala jedan od retkih valjevskih vlasnika ove izuzetne edicije.

Argumenata ima i više, verujte!

Tatjana Manojlović, RTS

6. Uprkos poodmaklim godinama, sve je vredniji i sve zapaženiji fotoreporter DragiŠa Medenica. Ima li ove godine izložbe, a da na njoj nije bio dobitnik nagrade?

I tako godinama. Njegove fotografije o Valjevu i Valjevcima baš su valjano reprezentovale ovaj kraj i njegove ljude.

Konačno, on će na svoj način, približiti Srbiji Ameriku i Amerikance i učiniti ih neobičnim i interesantnim, nama i stranim diplomatama. Dragiša Medenica tako postaje još jedan od Valjevaca, priznatih umetnika u svetu. Možda je baš on Valjevac - ličnost godine?

Radovan Lazarević, novinar RTS-a

7. Neke vrednosti su neprolazne i bez obzira na njihovu komercijalnost, pre ili kasnije nađu put do širokog kruga ljudi. Da li je džez muzika bila toliko popularna u gradu na Kolubari i pre Jovana MaljokoviĆa znaju oni malo stariji od mene, ali sigurno da je sa njegovim pojavljivanjem džez postao zaštitni znak našeg grada.

Osim što je pokretanjem džez festivala u Valjevu, popularisao ovu vrstu muzike, Jovan Maljoković, naročito poslednjih godina, sa svojim Blakan salsa bendom džezom je „zarazio” i ostale sredine u Srbiji. Uspehe beleži i u inostranstvu, gde su mnogi malo duže „zaraženi” ovom muzikom.

Priznanja mu ne manjkaju, ali posle nekoliko kandidatura u ovom izboru, Jovan Maljoković je zaista zaslužio i ovo priznanje. Teška je borba u „večitoj borbi protiv šunda”, a Jovan Maljoković se zaista uspešno bori!

Svetlana Marković, Radio Patak