prva strana

Četvrtak, 28. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Mart 2004 > ljudi

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

mediji

izbor

kultura

pisma

prošlost

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Prvak Nemačke u fudbalu

Zoran Tripković

Valjevski poznavaoci fudbala bi verovatno, po naslovu, najpre pomislili da je reč o već afirmisanom treneru i van granica nekadašnje Jugoslavije, poreklom iz naše sredine. Tim pre što je uspeh ostvaren u SR Nemačkoj, velikoj evropskoj državi i fudbalskoj velesili... Tako nešto se ponajpre moglo očekivati od profesionalaca kalibra i ranga Miše Pavića, dr Ace Obradovića Jarca, Bobe Mihajlovića, Bebice Miloševića, Mikice Guberevca...

Aleksandar Obradović (Foto: Ljuba Rankovic)

Međutim, titule fudbalskog prvaka SR Nemačke kao trener ekipe srednje škole iz Hanau, izvojevao je Aleksandar Obradović (25. septembar 1925 – 28. jun 2003), rođeni Valjevac. Bio je profesor fizičke kulture – DIF-ovac. Zajedno sa vršnjacima i mlađim bratom Đorđem sa Kosančića venca napravio je na Marinkovači prve smučarske „korake”. Leti se bavio plivanjem, atletikom, košarkom... Voleo je i boks.

U Aero-klubu „Krušik” najpre se obučio za jedriličara. U septembru 1953, u grupi je od osam Valjevaca koji su prvi položili za zvanje sportskog pilota. Jordan Tanasković, pilot te generacije kaže: „Aca je bio najstariji među nama. Svestran sportista, imao je predispozicije i za sigurnog i dobrog jedriličara i pilota. Mnoge sate proveli smo u Divcima i na nebu iznad našeg kraja”.

Profesor fizičke kulture bio je najpre u Poljoprivrednoj školi, a od 1959. do 1961. u Gimnaziji. Važio je za pedagoga koji je svojim učenicima davao punu slobodu da ispolje šta mogu u sportu. Znalački je otkrivao talente.

Beogradski period (1961-1971) – Željan promena i novih dokazivanja prelazi u glavni grad, u Drugu beogradsku gimnaziju „Ivo Lola Ribar”, na Zelenom vencu. Tu je ostavio dubok trag.

Divčibare, 1961 (stoje sleva): Radivoje Despotović, Ljubisav Branković, Vladan Radosavljević i Aleksandar Obradović, profesori

Sem redovne nastave u školi, angažuje se u Centru za fizičku kulturu opštine Stari grad u Beogradu.
Organizovao je 1966. pregled dece, stare od četiri do osam godina, u dečijoj ustanovi „Skadarlija”. Ustanovljeno je da od 164 dece, samo 14 nije imalo ravne tabane. Ništa bolji rezultat nije bio ni krajem 1970. Od 241 pregledanog deteta samo 35 nije imalo ravne tabane. O ovim svojim nalazima profesor Obradović je referisao odbornicima Skupštine opštine Stari grad.

Organizovao je potom nastavu korektivne gimnastike za decu sa ravnim tabanima. Raznovrsni program je sam pripremio i vodio. Posle samo dva meseca rada, napredak je bio očit, ali je trebalo uporno raditi.

– Svako dete – rekao je tada Obradović za „Politiku”, – dolazi na svet sa ravnim tabanima, što se gubi čim dete počne da hoda, kada mu jača muskulutura... Nekretanje i pasivnost su pogubni... Decu treba terati da leti na plažama hodaju bosa.

Druga beogradska gimnazija imala je rekordan broj od 523 učesnika na školskom prvenstvu Beograda u plivanju pod pokroviteljstvom lista „Politika”. Đake ove škole podržavalo je sa tribina 600 navijača!

– Najpopularniji sport u našoj školi, koja beleži uspehe na mnogim sportskim takmičenjima, bila je košarka. Izgleda da je sada potiskuje plivanje – izjavio je za „Politiku” profesor Obradović.

Odlazak u Nemačku – Kada je sredinom 1971. u stručnim zapadnonemačkim novinama pročitao oglas da škola u jednom selu kraj Frankfurta traži „profesora za fudbal”, odmah je konkurisao. Hteo je da okuša sreću. Računao je na to da, pored diplome profesora DIF-a, poseduje i ranije stečeno zvanje fudbalskog trenera prvog razreda.
Veoma brzo stigao je poziv na razgovor u Haringenu. Spakovao se i otputovao za Nemačku. Posle razgovora, koji je trajao svega deset minuta, primljen je za redovnog profesora fudbala. Uvidevši da ispunjava sve potrebne uslove i solidno vlada nemačkim jezikom, direktor mu je našao stan i saopštio da se već sutradan javi na posao.
U Haringenu se nije dugo zadržao. Posle nepune dve godine preselio se u Hanau, takođe u blizini Frankfurta, u Višu zemaljsku školu staru 430 godina, sa oko 1800 učenika. Dobio je i veću platu i bio fasciniran uslovima za rad i napredovanje u struci. Imalo je sve što se poželeti moglo: dvorane, otvoreni tereni, rekviziti, čak i sauna, klizalište. Svi školski predmeti bili su u istom rangu.

Dva sporta su, ipak, imala prioritet: plivanje i atletika. Dva časa nedeljno učenici su obavezno plivali. Od osmog razreda su se opredeljivali kojim sportom da se bave, a po završenom školovanju nisu mogli da izađu na veliku maturu dok ne pretrče stazu od 3000 metara ili ne preplivaju 600 metara za određeno vreme.

I u školi u Hanau fudbal je bio najpopularniji. Za fudbalsku obuku 1800 učenika, u vreme dolaska Obradovića, bilo je angažovano čak 16 trenera. U višim razredima u nedeljnom fondu od 10 časova za sportske predmete, najmanje četiri je posvećeno fudbalu. Najtalentovaniji učenici su pratili, po želji, i časove košarke, rukometa, plivanja, atletike.

Trijumf u zemlji svetskih prvaka – U razvijenim zemljama Evrope vrhunski sport se rađa u školi, ona je baza. Tako je i u Nemačkoj, tada prvaku sveta u fudbalu, koja je imala preko tri miliona registrovanih igrača. U intervjuu, objavljenom 25. januara 1978. u „Tempu”, naš Valjevac je govorio o tom fenomenu.

Po uzoru na jugoslovensku fudbalsku školu, iako nikad nije aktivno igrao fudbal, okom pravog profesionalca otkrivao je najtalentovanije dečake za repezentaciju škole u Hanau. Za samo tri godine predanog rada stvorio je ekipu koja je 1975. i 1976. najpre prvak oblasti Hasen. Potom je, na svom pobedonsnom putu, stigla do trijumfa na dva srednjoškolska finala SR Nemačke. Susreti su odigrani pred dupke punim olimpijskim stadionom u Zapadnom Berlinu. Televizija je uvek prenosila finalne susrete, koji su po interesovanju bili u ravni nacionalnog kupa seniorskih klubova. Nemci veliku pažnju posvećuju i organizaciji internacionalnih utakmica svoje srednjoškolske reprezentacije sa odgovarajućim ekipama Engleske, Francuske, Belgije, Holandije...

Posle dve uzastopno osvojene titule – prvaka srednjoškolskog prvenstva SR Nemačke, Aca Obradović je dobio zaslužena priznanja i pohvale. Obasut je ponudama da preuzme kormilo u profesionalnim ligaškim klubovima te zemlje. Sve je odbio. Nastavio je da radi u školi u Hanau.

Vratio se u Beograd 1980. Prevremeno je penzionisan zbog bolesti. Hrabro se borio više od 20 godina.
Sa porodicom je puno putovao. Hobi mu je bio pravljenje modela aviona i jedrilica.