prva strana

Četvrtak, 28. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Septembar 2004 > ljudi

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

kultura

kalendar

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Intrevju: Veran Stanojević, doktor francuskog jezika

Više ništa nije centar sveta

Ljiljana Kecojević

Veran Stanojević (Foto: Ljuba Rankovic)

Mladi Valjevac Veran Stanojević, asistent na katedri za francuski jezik i književnost Filološkog fakulteta u Beogradu, doktirirao je 5. jula na univerzitetu Paris 7 („Deni Didro”) u Parizu tezom „Sintaksa i samantika brojeva u francuskom jeziku”. Mentor mu je bio ugledni profesor sa Sorbone Fransis Korblen.

Pretpostavljamo da je teško neupućenima jednostavno objasniti značenje Vaše teze iz i inače malo istražene oblasti formalne semantike. Ipak, čini se da nije u pitanju samo jezik matematike, već i logike, čak filozofije?

- Naravno da je tu u pitanju i filozofija jezika. Moj profesor Korblen je učio da brojevi nisu istraživani ni u jednom jeziku i bilo je vredno popuniti tu prazninu u formalnoj semantici. Francuska vlada mi je dala trogodišnju stipendiju za doktorske studije. Jednostavnije rečeno, radi se o formalizovanju naših jezikom izraženih intuicija. Kao što se sintaksa može formalizovati (setite se Čomskog i njegove generativne semantike), tako se i značenja mogu formalizovati. Upravo se ja u svojoj tezi bavim formalizovanjem značenja rečenica u kojima su upotrebljeni brojevi: šta takva rečenica znači i kakva je njena interpretacija. Da biste to mogli postići potrebno je da rečenice iz prirodnih jezika prebacujete, prevodite na formalni jezik, odnosno jezik moderne logike.

Znači li to da je u jeziku i književnosti poželjno ne samo kreativno, nego i logičko, racionalno mišljenje? Didro je bio i matematičar?

- Apsolutno! Jezik je pogotovo karakterističan za tu mogućnost racionalnog poimanja i analiziranja. Matematičko mišljenje ne iscrpljuje jezik. Naprotiv, čini ga u poželjnoj meri celishodnim.

Koliko Vam znači rad sa studentima?

- Naučni i pedagoški rad se prirodno dopunjavaju. Pokušavam da među svojim studentima otkrijem one koji o jezičkim fenomenima razmišljaju svojom glavom, koji ne prihvataju samo definicije i pravila koja pišu u gramatikama. Pokušavam da ih uvedem u logiku upotrebe određene reči, izraza, u logiku jezika kao takvog.
Ko je Vas u Valjevu učio francuski?

- U Trećoj osnovnoj školi bila je to Bojka Perić, a u Gimnaziji Biljana Novosel. Obe su bile odlični profesori i još bolji pedagozi. Bojka je insistirala na dobrom izgovoru a Biljana na književnom prevođenju, naročito naše epske poezije, čime se i sama bavila, a umela je čak i slikovito da objasni gramatiku.

Ima li studenata iz Valjeva?

- Poslednjih godina čini mi se da ih je sve manje. Izgleda da opada interesovanje za francuski jezik, a i kvalitet znanja onih koji upisuju studije. To ne mora da znači da se sada slabije radi.

Ipak, malo koji učenik i posle osam godina intenzivnog učenja stranog jezika zna tečno da ga govori, tek se mucavo sporazumeva, a o poznavanju književnosti i kulture tog jezika nema skoro ni pomena. Nisu li metodi učenja stranih jezika u školama ekstenzivni i prevaziđeni?

- Ja nisam metodičar, ali podrazumeva se da bi oni za osam godina trebalo aktivno da govore jezik i da onda rade umetnički jezik, jezik književnosti, da otkrivaju estetske vrednosti na tom jeziku. To, nažalost, kod nas nije slučaj.

Radite u Beogradu a i dalje živite u Valjevu. To vam prija?

- Donekle mi za sad prija, jer na fakultetu nemam mnogo obaveza. Ne mogu reći da je to baš moj izbor. Kad bih imao mogućnosti ipak bih pre živeo u Beogradu, na izvoru informacija. Ni Beograd nije izvor, moglo bi se čak reći ni Pariz, niti bilo koja svetska metropola sama po sebi. Dakle, čovek bi trebalo da putuje, da nastoji da upozna što više drugih i drugačijih sredina, da ne misli da je njegova centar sveta. Više ništa nije centar sveta. I kad se čini nemogućim, uvek ima izbora. Čovek mora da nađe načina da širi svoje vidike i komunikaciju sa svetom.