prva strana

Petak, 29. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Jul 2005 > prilike

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

kultura

prošlost

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Šila, parala, uzimala, davala

Branko Vićentijević

Sednica SO Valjevo raspala se 24. juna zbog trgovine direktorskim mestima, posebno arlili Miško Alimpijević i Boba Gvozdenović, pa su časni skup bez kvoruma ostavili Divna Novaković (PSS) i Mihailo Jokić (SNS). Dotle, socijalisti „zapisali” svoje, radikali i raspolućeni Karićevci ostali praznih šaka, a gradonačelnik dr Jovan Tomić najavio moguću ostavku. Ako nema snage za taj potez, koji bi Valjevo spasao višemesečne agonije, evo ruke!

 

Ono što smo mesecima najavljivali, odazivajući se na poziv valjevskog gradonačelnika dr Jovana Tomića da „kritikujemo što ne valja”, dogodilo se 24. juna na sednici Skupštine opštine Valjevo. U najružnijem i najtužnijem mogućem izdanju! Čudna i neprincipijelna koalicija (NS, SPS, SNS, SRS, PSS, sa tri „odmetnuta genija” u tzv. nezavisni odbornički klub) prsla je k’o bas, raspala se k’o da nikad nije bila zajedno. A sve to zarad nekoliko, da izvinete, dupeta i fotelja direktorskih u koje su, političari ali i direktori, namerili da guzice ture!

 

Dakle, v. d. direktori javnih preduzeća i ustanova, čiji je osnivač SO Valjevo, su se, posle raspisanih konkursa, i formalno u sudski registar zapisali. To, da li se protiv nekih još vode privični postupci pred nadležnim pravosudnim institucijama, izgleda, nema veze! U „Napredu” smenilo Olgu Petrović, a na kvoti SPS-a postavilo Jovana Bugarskog, takođe novinara te medijske kuće. Bitnih razlika nema, ni jedno ni drugo, po skromnom mišljenju potpisnika ovih redova, nisu za ta posla. Olga je nesporno pismenija od Bugarskog, Joca je doslednijih političkih uverenja od gđe Petrović. Bugarski je solista, Olgica se ponašala kao mama već vremešne dece, sve tobož praveći porodičnu atmosferu. U tome se dotle stiglo da je i privatizacija „Napreda” započeta na specifičan način, varijantom dečijeg obdaništa, zapošljavanjem dece, snajki i rođaka svojih i pojedinih „Napredovih” penzionera. Doduše, nisu sva „Napredova” deca imala istu priliku – nekom je, navodno, manjkalo škole (R. L.), neko ju je, izgleda, imao i više no što treba (T. O.). Tek, štrajk je najavljen, sa 13 godina zakašnjenja u odnosu na onaj u Radio Valjevu (1992), u mnogo „čupavijim” vremenima, kada se to kolega u „Napredu” i nije mnogo doticao. Gotovo da (radijski) štrajk u svojoj novini nisu ni beležili, seirili su čak!

 

Istruli im program u fioci - Već viđeni novi direktor Radio Valjeva, Dragan Ilić sa kvote SRS, „poginuo” je izgleda negde u pauzi popodnevne skupštinske sesije, kada su se, kažu izveštači te medijske kuće, za razliku od „Napredovih”, uspeli da izbore za v. d. status dosadašnjeg prvog čoveka Mije Stojkanovića. Opet čudno i nejasno, v. d. stanje posle okončanog konkursa na koji su se javili upravo Ilić i Stojkanović. Nesporno je da Ilić više voli Radio Valjevo od Stojkanovića, ali ga voli na neki svoj, specifičan i gotovo do perverzije čudan način! To, tvrde njegovi oponenti u kolektivu, nije mogao da sakrije ni u molbi podnetoj na konkurs (!), što mu je, biva, „odseklo glavu”.

 

Regionalna TVA je priča za sebe, od osnivanja do dana današnjih. I tamo je bio konkurs, od dva kandidata Bata Grulović se povukao, a Živorad Janković ostao u bubnju (istruli mu program u fioci, sa sve serijalom o Policijskoj akciji „Sablja”). U PSS-u su se popišmanili, spremaju, čini se, novo ime, ali su procenili da u postojećem odnosu snaga u koaliciji na vlasti. Zaposleni i honoraci su, voljom novkomponovanih vlastodržaca sa dr Tomićem na čelu, i dalje zamorčići! Tužno, ružno, nekorektno!

 

Nestašni Miško – Stvar je definitivno pukla prilikom pokušaja izbora novih direktora Pijačne uprave „Polet” i Doma kulture. Dugogodišnji član SPS-a, Miloš Alimpijević, nekoliko dana pre sednice opštinskog parlamenta, isteran je iz PSS-a. Namerio Miško da u „Polet” postavi „svog čoveka”, Slobodana Andrića, šefa nabavke iz „Gradca”, a to Divna Novaković nije mogla da preživi, pa je napustila sednicu. Mika Jokić (SNS) je sličan stres doživeo zbog nakane Minićevih i Dačićevih socijalista (SPS) da Miloja Mitrovića u Domu kulture zameni Dragan Jeremić Poćuta. Jokić je najpre napadao, a potom branio Miodraga Ćosića (DSS), direktora „Poleta”, a potom i on, baš demokratski, napustio skupštinsku salu. Kako gimnazijski profesor Lazar Nenadović (NS), „odbornik po sili zakona”, shodno svojim obećanjima, nije ni došao na sednicu, kvoruma od bar 26 odbornika više nije bilo, pa je „pukla lopta, raspao se tim”.

 

Gradonačelnik se pred mikrofonima i TV kamerama gotovo rasplakao, pa preko svog jezika, teška srca, prevalio priznanje da je doživeo fijasko, da mu nikad nije bilo teže jer su ga izdali i koalicioni partneri, ali i njegovi iz Nove Srbije, tako da ozbiljno razmišlja o ostavci. Samo napred, Doktore, nema nazad!

 

Držimo vam palčeve… Što se ranije ne setiste da je Dragan Despotović, demokrata iz JPK „Valjevo”, pravi čovek na pravom mesti i da ga ne treba menjati. Baš kao što je trebalo da vam bude na ponos i diku to što je „Valis” godinama uspešno vodio internacionalni košarkaški sudija Toma Jovančić, a radikali vam sada uvalili drugoligaškog fudbalskog golmana Zorana Pantelića, koliko do juče zakletog pristalicu Vojislava Koštunice. Ovako, Miško i Boba (Gvozdenović, SDPO), progurali „mlakadžiju” Miroslava Rasulića za direktora Gradske toplane u izgradnji. Rasulić jeste mašinski inženjer, radio je u „Krušiku”, ali ga je svojevremeno napustio, uzeo otpremninu i postao poljoprivrednik u Goriću (ili Popučkama). Kada se umorio od muže krava, tvrde im sise valjda, rešio da bude direktor. Nije uspeo šlihtanjem uz DSS, ali mu to, konačno, pošlo za rukom tek uz Bobu i Miška.

  

Bogojavljenska vodica – Trebalo je, Doktore, da budete u Petnici, na plivačkom mitingu sa preko 400 takmičara iz Srbije, Vojvodine, Trebinja i Sarajeva. Uz lepotu i mladost Srbije tu ste mogli da vidite vaše oduševljene saradnike Mira Vukovića, Milenu Pavlović, Divnu Novaković, Zdravka Vitoševića… Delovali su kao da su, svi zajedno a i svako od njih pojedinačno, po prvi put bili u tom („novodemokratskom”) „raju na zemlji”. Šteta je jedino što i oni nisu malo plaknuli noge, bar do kolena, pa da tu vodicu, Bož’ me prosti k’o Bogojavljensku, čuvamo do Leta gospodnjeg 2006. Svejedno, videli ste ih na cilju Međunarodne biciklističke trke „Kroz Srbiju”, kod „Narcisa”, gde su bili u još kompletnijem sastavu. Da im je ko ponudio, i točkove (velosipede) bi uzjašali!

 

A Petnica, uz sve novine (reflektori, sobe za noćenje sportista na kampovanju, pa bife skoro u olimpijskom bazenu), ipak nije zaslužila da ni noćni čuvar ne može da (opet) bude primljen ako nije „srpski radikal” (ili mladi socijalista), da novi upravnik gotovo da ne zna da pliva (ali je u SNS), da noćni čuvar, prljav i kaljav, uđe u bazen sa sve gumenim čizmama (valjda da se „razladi”). Jedino se ne zna da li se pokojni Mića Janković prevrće u grobu! Doduše, fali i „vagon restoran” na „normalnom koloseku”, sličan onom sa brzih pruga u Pričeviću, koji je premešten na parking kod valjevskog Doma zdravlja, na 50-tak metara od nekadašnje zgrade Železničke stanice, gde bi biznis, kažu, trebalo da „oprave malci” druga Marka (Živanovića).

 

Štrojenje uprave – Promene su, dakle, u punom jeku. Drugarica načelnica Milena (Pavlović) tutnji po Opštinskoj upravi, reformiše. Proletela je od prvog do sedmog sprata, sada se „ozgo spušta do prizemlja”. Najsigurniji kriterijum za tumbanja je partijska pripadnost, d’ izvinete prioritet u najebavanju imaju „žuti” i novodemokrate. Zakačilo Veseljka Beluševića i Vladu Pantića, koji su, doduše, omašili otkaz (koji je inače dobila Nataša Lazić-Solunac, starija kći Ljilje Jovašević i Slobodana Lazića Cimera) i mesne kancelarije u Goriću ili Taoru, ali su prekomandovani na šalter za dečije dodatke. Jedina dobit je što mlade mame (znam ljude) nikada više neće biti vraćene zbog nepotpune dokumentacije - sve što fali overićemo na licu mesta! A g. Zet predsednikov (Tomićev), fala na pitanju, komunalni je inspektor i dalje iako je i njega, kao i otpuštene ili prekomandovane, u radni odnos primala gđa Mira Stanić, venčana mu kuma. Sve u svemu, drugarica Milena se ponaša k’o oni što su 1945. u već razbijene četnike otišli. Što bi veseli Dositej rekao – „Iduć’ uči, u vekove gleda”, a mi bismo dodali da se sprema za povratak na mesto činovnika u Poreskoj upravi!

 

Uticaj bukovih klocni… - na lokalnu vlast u Valjevu sve je očitiji. Međunaslov je, u osnovi, pozjamljen iz privatnih „Čačanskih novina”, koje se, iz broja u broj, bave likom i delom svog sugrađanina, ministra kapitalnog Velja Ilića. Kad je onomad magistrirao, fakultetsku diplomu mu u Čačku niko v’ido nije, ceo broj „Čačanskih” bio je posvećen Velju.

Ministar u Valjevo dolazi čisto terapijski, kad god je njegovima u Novoj Srbiji velika nužda. Istu priču, šamarajući brojke u milionima dinara i evra, u koje ni sam ne veruje, da materijala dr Joci i drugovima da se u medijskim nastupima, uglavnom na istim TV ekranima, mesec-dva prenemažu i kukumavče. Opozicioni blok (DS, DSS, SPO, LS) se priprema za izbore. U DS su za potpredsednike Opštinskog odbora izabrali dvojicu „Valjevaca – ličnost godine” novinarskog žirija Revije „Kolubara”, Duška Arsenića i Acu Mitrovića Gejta, što je dobar znak. U DSS-u su imali Veliku skupštinu, a u Glavnom odboru te stranke tri mesta je osvojila vladajuća struja u valjevskom Opštinskom odboru.

 

Vlast, inače, vodi vrlo perfidnu antigimnazijsku kampanju, pa je, biva sa kvote SNS, u Školski odbor upućen deputat Milan Srećković, „omiljeni” profesor fizike, kome se na ulici ne javlja ni svaki deseti đak kojem je predavao. Direktor Vojislav Andrić najavljuje povlačenje, u igri je nekoliko imena po sistemu „nadajte se svi”. Teško, samo,  profesorima, đacima i njihovim roditeljima!

 

Posle svega, ako ćemo pošteno, za sve je kriv Vojislav Koštunica! Sve legalno i legalistički, počesto i neobavešten, krajem 2003. formirao je Vladu Srbije uz pomoć socijalista (SPS). Kao da tada nije shvatio da je „(političkog) pokojnika (mislili smo i protivinika) iz mrtvih digao”. Ali ne veštačkim disanjem usta na usta, već mu je vazduh u pluća „odozdo” uduvavao, strpljivo i na slamčicu. Ta varijanta je tek u valjevskim uslovima razrađena do perfekcije, pa sada s punim pravom, oprostite na izrazu, ovde mogu da prde i radikali i Karićeva snaga Srbije. Koštunica je doktor pravnih nauka, ekspert za ustavna pitanja takorekuć, a valjevski gradonačelnik je hirurg u penziji dr Jovan Tomić. A hirurzi se, naročito posle velikih operacija u stomaku, strašno obraduju kad prorade creva, kad pacijent „dune” da zasmrdi cela soba! Neko je tu, ipak, pobrkao lončiće.