prva strana

Sreda, 24. April 2024.

Revija KOLUBARA - Septembar 2005 > prilike

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

kultura

pisma

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Mi i oni

Branko Vićentijević

Mada je avgust, po definiciji, mesec godišnjih odmora, u „belom Valjevu” nije bilo bez događanja: štrajk u nedeljniku „Napred”, muke sa „Beopetrolovom” benzinskom pumpom kod „Kosmaja”, bunt pit bul keruše Aske u avliji dečjeg obdaništa „Naša radost”, državno prvenstvo u plivanju kod „Složne braće” u Petnici, „Tešnjarske večeri”…

Ništa od svega pomenutog nije moglo proći bez dodatnog angažmana valjevske koalicije na vlasti. Ono jes' da se Glavna načelnica, odmarajući se na bazenu u sankovačkoj Pribari, kod Mionice, sva zabrinuta onako kako to samo ona ume da bude, žalila na koalicione partnere, posebno na „bezobraznog malog Đorđa”, sve se čudeći šta im se to događa. Ni druga polovina istog (koalicionog) srca „s leve strane”, dakako, nije ostajala dužna. Jer, vele oni, tako „nesposobnih, kao što su ovi iz Nove Srbije, odavno na vlasti u Valjevu bilo nije”. Kao najlukaviji među njima, baš vizionarski, drug Mika (Jokić) malo-malo pa preti da će napustiti koaliciju. Jer, tvrde njegovi, oni su bezrezervnu podršku dali gradonačelniku dr Jovanu Tomiću ali ne i kolaiciji! Kao da se sa njima, i njima sličnima, drugačija koalicija mogla i načiniti.

Ispostavlja se da su se „trojica (njihovih) nezavisnih” (Miško Alimpijević, Boba Gvozdenović, Roćko Jevtić) nudila i aktuelnoj opoziciji ali nagodbi „moglo biti nije”. Kao što se ispostavilo da je i drugarica u PSS pobednica, opštinska menadžerka Divna (Novaković) ucenila dr Tomića tražeći za sebe mesto potpredsednika lokalnog parlamenta zbog čega je i propala prva konstitutivna sednica SO Valjevo, 22. oktobra 2004. godine. Divni se, vele, ljulja fotelja u PSS jer se zavadila sa partijskim drugom Zdravkom (Vitoševićem), pa bi „njeni da je smene”. Pritom jedni idu kod Bogčeta, a drugi kod Dragčeta (Karića).

U tom kontekstu valja posmatrati i ponudu narodnih socijalista (SNS) da se DS, DSS, SPO i LS udruže sa njima e da bi smenili Jovana Bugarskog u „Napredu”. „Ima nas više”, poručivali su drug Mika i njegovi, na šta su sa druge strane dobili odgovor: „Neka hvala, sami ste zakuvali, sami i rešite”. Tim pre što je 28 (vaših) uvek bilo više od 23 (naših) odbornika!. Tako se došlo i do sve očitije podele na „mi i oni”, na „vaše i naše”. Nejasno je samo da li je iko od drugova na vlasti, ali i u opoziciji, svestan opasnosti koje te podele nose. Podsećanja radi, posle izborne krađe socijalista na lokalnim izborima 1996/97. godine, u Valjevu su sledili izbori za nova rukovodstva mesnih zajednica, pa je, u nekoliko navrata, došlo i do fizičkog obračuna tako podeljenih građana. Tada su u SPS i SPO imali snage i pameti da sednu za isti sto i svoje najostrašćenije aktiviste „vežu”. Danas, u ovoj situaciji, utisak je, te pameti teško da ima, posebno u strankama na vlasti!