prva strana

Četvrtak, 28. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Novembar 2005 > ljudi

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

kultura

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

biti valjevac

Stanari Sinđelićevog bloka (2)

Branko Vićentijević

Pogled na Sinđelićev blok

Pogled na Sinđelićev blok (Foto: Ljuba Ranković)

Sinđelićev blok u Valjevu, kao jedan od prvih modernijih stambenih blokova sa komfornim stanovima, preduzeće „Krušik” gradilo je za svoje stručnjake u delu grada omeđenog ulicama Sinđelićevom, Hajduk Veljkovom, tada prugom uskog koloseka Beograd-Valjevo (tom trasom sada ide „dupla traka”, Ulica vladike Nikolaja) i rekom Ljubostinjom, te baštama u dubini dvorišta sa kućama čije je lice bilo u Ulici dr Pantića. Useljen je u oktobru i novembru 1954, pa su prošle godine „starosedeoci” obeležili 50-to godišnjicu življenja u tom naselju na adresi Sinđelićeva 46, što počinje od kuće i uvek lepo uređenog dvorišta pokojnih sudije Ilije Gojkovića i sina mu dr Milivoja - Miše, neuropsihijatra.

Najpre je, na nekadašnjem Petkovića imanju, gde je bila velika ciglana, podignuto devet zgrada na sprat - tri sa po dva, a šest sa po jednim ulazom, dok je „desetka” građena nekoliko godina kasnije. Uz „Krušikovce”, među kojima je bilo i „kadrova” dovedenih iz Kragujevca i Višegrada, u tim stanovima živeo je i poneki oficir JNA, a poslednjih godina na nekoliko zgrada podignuta su potkrovlja. Led je probio arh. Vlada Simović, koji je prvi osmislio potkrovlje za svoju stariju sestru Cakanu, iznad njihovog roditeljskog stana na prvom ulazu zgrade 46/4. Blok je projektovao „Krušikov” građevinski inženjer, pokojni Borislav Marić, sin geometra iz Bihaća, koji je do svoje prerane smrti početkom 70-tih godina prošlog veka stanovao u zgradi 46/5, koja je bila prva useljena, zajedno sa suprugom Mira, sinom Zoranom i kćerkom Ljiljanom.

U prošlom broju Revije „Kolubara” popisali smo, uz pomoć nekoliko „starosedelaca” Sinđelićevog bloka, gotovo sve stanare u zgradama sa brojevima od 46/1 do 46/6. Ponešto ćemo ovoga puta dopuniti i ispraviti. Sin Bogislava Gise Baltića, Vladimir, živi u Kraljevu. U stanu, u kojem su u istoj zgradi najpre živeli Glišići, godinama su Petrovići: Svetislav, Dobrinka i Petar. U potkrovlju, na prvom ulazu zgrade 46/4, sada je Milorad Mijatović Žuća, do pre koju godinu fudbaler Budućnosti, koji je sa roditeljima i mlađim bratom odrastao u zgradi 46/10, na ulazu do „duple trake”.

Klinci iz bloka, sa drugarima iz Kolonije i sa Petog puka

Klinci iz bloka, sa drugarima iz Kolonije i sa Petog puka (Foto: Ljuba Ranković)

U ovom broju pažnju smo posvetili stanarima zgrada sa brojevima od 46/7 do 46/10. U prizemlju zgrade 46/7 živele su porodice prvoborca Pante Pantića (Olga, Vinka i Slobodanko), Titovog pratioca od Robaja do Stolica 1941, i šumarskog inženjera Jove Đurđevića (supruga Olga, rođ. Vasović, i kći Svetlana, ud. Radivojević). Pantići su docnije promenili nekoliko stanova, poslednji je u zgradi na Titovom trgu. Olga i Panta su umrli. Umro je i Jova Đurđević, koji je deo života proveo u Beogradu, u vezi sa Mirom, udovicom inženjera Marića, a u Beograd su se preselile i Olga i Svetlana. U tim stanovima sada su porodice Novaka Jagodića (kći Gordana i unuk Marko) i pokojnog Ostoje Gojkovića (supruga Jelica i kći Mirjana, sa mužem i dvoje dece). Na spratu su bili Glušci (Voja, Dana, Dušan i Slobodan) i Jagodići (Kosta, Nada i Ljiljana). Voja Glušac je umro pre tri godine, Dana je u tom stanu i sada, njihovi sinovi imaju svoje porodice, Dušan i svoj stan, dok je Slobodan u tazbini. Jagodići su se odselili u Beograd, stan je prodat Mići Tomiću, vlasniku lokala za prodaju auto-delova u nekadašnjoj Janjatovića kući, u Hajduk Veljkovoj ulici. Ljiljana je, kao sjajan đak Valjevske gimnazije i student beogradskog ETF, načinila prestižnu karijeru elektroinženjera.

„Osmica” ima dva ulaza. Na prvom, u prizemlju, živele su porodice Milana Krsmanovića (do kasnijeg preseljenja u zgradu 46/3) i Nikole Stefanovića. Tu su potom bili Milovanovići (Diša, Jela, Aca i Dragan), koji su se docnije odselili u svoju kuću u Nušićevoj ulici, pa Zarići (Mihailo, Mica i Dušan). Mica je umrla, Dušanov sin Dragan se oženio i gaji sina. Na spratu su stanovali Kosići (Tihomir, Mica i Dušan) i Maksimovići (Slaviša, Ljubica, Vlada i Ljubičin sin Toma). Posle smrti roditelja, Dušan Kosić je prodao taj stan, selio se u Bajmok pa vratio u Valjevo, gde sada živi sa suprugom i dva sina (Ivanom i Dejanom). Vlada Maksimović se, sa suprugom Marijom (rođ. Stojaković), gimnazijskom profesorkom književnosti, iz svog stana, u Naselju 27. novembar, vratio u roditeljski stan posle njihove smrti. Njihov sin Saša živi u Njukaslu (Engleska), gde radi kao programer (supruga mu je univerzitetski profesor), a kći Ivana im je profesor geografije, trenutno bez posla.

Na drugom ulazu, u prizemlju, i danas su Jovanovići. Dragi i Nata su umrli, a u stanu su njihov sin Miodrag „Crni”, brat blizanac Milke Smiljanić (udove pokojnog Vukadina-Miće iz Sinđelićeve 33) i snaha Nata, dok je Miodragov i Natin sin Nebojša, sa svojom porodicom, u „Kolubari 2”. U drugom stanu, takođe su „starosedeoci” Kovačevići (Žika „Džole”, nedavno mu je preminula supruga Rosa, i, do ženidbe, njihov sin dr Prvoslav Bata, kardiolog Valjevske bolnice). Na spratu su najpre bili Jovanovići (Momčilo, Helena i Miroslav), koji su se odavno odselili u Beograd (u tom stanu je sada porodica Dudić – Uglješa, Todorka, Žarko i Vojkan; Žarko je u Kanadi, a Vojkan u Beogradu) i Milinkovići – Milojko-Gija i Novka, sa decom Mirkom i Svetlanom. Njih dvoje sada imaju svoje porodice – Mirko je u stanu sa roditeljima, posle razvoda sa Zoricom (dev. Milutinović), sa kojom ima sina Milana, studenta. Svetlana je udata za Acu (Marinkovog) Ristivojevića, žive u porodičnoj kući, u Knez Miloševoj ulici, imaju sinove Miroslava, sportskog novinara VTV-a, i Mateju, svršenog učenika Medicinske škole. I u ovoj zgradi sada su izgrađena potkrovlja.

Miloš Teodosić u "Pioniru"

Miloš Teodosić u "Pioniru" (Foto: Ljuba Ranković)

U zgradi 46/9, podignutoj gotovo tik uz Hajduk Veljkovu ulicu, u prizemlju su najpre stanovali Popovići (Jakov, Budimka, Miško i Gradimir – Batan) i Jovanovići (Žika, Matilda i Dragan, koji se posle smrti svojih roditelja vratio u taj stan iz „Kolubare 2”, sa suprugom Brankom, sinom Veselinom, građevinskim inženjerom i kćerkom Olgom, studentkinjom engleskog jezika). U tom stanu, odmah po useljenju, živeli su još Žikin brat Nikola i njihovi roditelji Olga i Rada. Popovići su se rano odselili u Beograd, pa je taj stan dobila porodica Pavlov – Milan, Dara (rođ. Pevčević), Nijagara (ud. Nikitović) i Jova, koja je pre toga živela u Ulici dr Pantića. Milan i Dara su umrli, taj stan se sada izdaje. Posle prerane smrti svoje supruge Mace, sa kojom ima Nemanju i Verušku, Jova živi u „Kolubari 2” i roditeljskoj vikendici u Paunama, dok je Nina u svom stanu, u Karađorđevoj 75, sa suprugom Draganom Mrcom Nikitovićem, košarkaškim trenerom, sinom Vukašinom, diplomcem režije, i kćerkom Tijanom, koja je slikarstvo završila u Francuskoj.

Na spratu su najpre bili Mirčetići – Vitomir i Obrenija, sa sinovima Radoslavom i Miroslavom i kćerkom Evgenijom (ud. Tešić), do preseljenja u zgradu 46/10, gde su stan menjali sa Jovićima (u njemu su sada Dragica i njen sin Goran, sa porodicom), i Jankovići (Dragoslav „Dobošar”, Danica i Kaća, koja je i sada, kao penzioner „Krušika”, u tom stanu. Kaća je u braku sa Sinišom Mirovićem imala sina Aleksandra, koji je mlad umro pre nepune tri godine).

„Desetka” je sazidana docnije od ostalih devet zgrada, 1958-1960. godine, po posve drugačijem projektu sa prizemljem i dva sprata, a smeštena je u donjem delu Sinđelićevog bloka na prostoru između „jedinice”, Ulice vladike Nikolaja, „osmice” i „devetke”. Na prvom ulazu, u prizemlju, živeli su Markovići (Radomir, Mašinka, Milinko, Slavica i Vesna), Gvozdenovići (Branko, Ljubinka, Danica i Dragan-Baćke) i porodica Milivoja Nikolića Prpe. Markovići su se odselili u svoju kuću na Peti puk, „nasledio” ih je pokojni Toma Petrović sa suprugom, a stan se sada izdaje. U svom stanu živi „Baćke” Gvozdenović, čiji su roditelji umrli, dok mu je sestra Danica udata za Bobana Jovanovića, takođe Valjevca, i oni godinama žive u Pčelicama kod Kragujevca.

U stanovima na spratu su bili Novakovići (pokojni Milan i Milica, sin im Andrija-Kisa, koji je godinama bio u Banja Luci, a sada je u Doboju, i kći Mira – udova pok. Slobodana Crnojačkog sa kojim ima dve kćerke), Mijatovići (pokojni Dule, Jelena, Milorad-Žuća i Zoran), Stankovići – pokojni Milić i Brena, Petar, Dragana (ud. Filipović) i Ljubinko-Pinga. Pre njih u tom stanu živeli su Gojko i Nada Stojanac.
Na drugom spratu su bili Čelići, posle preseljenja iz zgrade 46/6 a pre odlska u Beograd, njihovi „naslednici” Petrovići (Ilija „Fisus”, Nevenka i pokojni im sin Darko, koji je svojevremeno nastradao u sudaru autobusa i kamiona kod Osečine) i Pavići (Žića, Vida, Vlada i pokojna Maja, te Žićina druga žena Cvetka – Slovenka iz okoline Maribora). Tu su bili i Roganovići (pokojni klakerdžija Todor i supruga mu Stojmenka, sa decom Milanom i Radom, koja je bila udata za pokojnog Ivicu Brankovića Rudiku, sa kojim se razvela, i iz tog braka ima dva sina), kao i Stole i Lepa Dejanović, čiji je stan, po ugovoru o doživotnom izdržavanju, nasledio „Pinga” Stanković, sa suprugom Brankom i kćerkom Milicom, talentovanom atletičarkom.

Na drugom ulazu „desetke”, u prizemlju, živela je pokojna Jula Vladić, sa sinovima Srbobranom-Bibom (sada je u Zagrebu) i Vladom, koji ima svoj stan u „Kolubari 2”. Tu je kao podstanar, pre ženidbe, jedno vreme stanovao Mijo Stojkanović, sadašnji direktor Radio Valjeva. U prizmelju su stanovali Trajkovići, Nikola i Dana sa sinovima Miškom i Draganom, Nikolin brat Dušan-Duja, ali i njegova i Danina majka. Nikola se potom preselio u „dvojku”, pa u svoju kuću na Petom puku, dok je Duja živeo u inostranstvu, pa u Beogradu i Petnici. Tu su i Matići – Tomislav, Vera i Živko, a do svoje ženidbe sa njima je bio i Verin sin Žarko Vasiljević. Posebno mesto u sećanjima svih stanara i danas zauzimaju Vlasta Dumanović (96) i njegova pokojna supruga, gđa Gina, krojačica na glasu. Kod „Dumanke” se na red čekalo i sa preporukom išlo, k'o „pre rata”.

Na prvom spratu tog ulaza bili su Toma i Mira Petković, pa Neđa, Ljilja (rođ. Mirković) i Jelica (ud. Kostadinović) Mijailović, te Slobodan, Ljilja (rođ. Stefanović), Maga (ud. Đurđević) Mijailovići. U stan ovih Mijailovića, posle njihovog preseljenja u Sinđelićevu, gde su i sada sa sinom Dragošem i njegovom porodicom, došli su Jovići, koji će se docnije menjati sa Mirčetićima za njihov dotadašnji stan u „devetki”. Ovaj stan kupili su Čankovići (Dragan, Dragica-Manja, rođ. Knežević, Milica i Marija), koji su već živeli u Neđinom stanu. Na drugom spratu, bili su Perišići (Aleksandar – Leka „Belgijanac”, Zora i Lela), Todorovići – Mile, Mira (rođ. Blažić) i Jasmina (ud. Mihailović), i Tomovići (sada pokojni Sveta, Rada i Dragan).

U Sinđelićevom bloku, iz kojeg su klinci išli u OŠ „Nada Purić” (najpre u baraci na mestu današnjeg Centra za socijalni rad „Kolubara” i Doma za nezbrinutu decu „Dr Mihailo Stupar”, a potom u sadašnju zgradu pored Ljubostinje), postojala su svojevremeno tri „igrališta”. Mali fudbal se pikao ispred zgrade 46/2, potom iza te i zgrade 46/1, a ispred „desetke”, „četvorke” i trojke”.

Tu se igralište najduže održalo, a polomljeni prozori, najčešće na Krsmanovića, Baltića ili Popovića stanu, uredno su obnavljani novcem samih fudbalera i njihovih roditelja. Igralo se, ponekad, i iza „sedmice” ali su tu stanari, posebno Jovanovići, bili uporniji od fudbalera koje su uspeli da „proteraju”. Ozbiljnije utakmice igrale su se „u Rupi”, gde je sada igralište KK Student. Tu su u goste dolazili momci sa Petog puka, iz Zlokućana, Naselja Milivoja Bjelice, Radničke ili Sindikalne kolonije. Sa dečacima, „ševu” su ravnopravno igrale i dve dame – „Šilja” Jovanović sa Petog puka, sestra poznatih fudbalera Paje i Rajka, a nešto kasnije i Sonja Nenadović „Zubac” iz starih „oficirskih zgrada” u Pantićevoj ulici.
Docnije, kada je generacija potpisnika ovih redova okončala gimnazijsko školovanje i otišla na studije u Beograd, na igralištu u Sinđelićevom bloku, između „dvojke”, „desetke”, „četvorke” i „trojke”, nikao je čitav park. Neki novi klinci zadovoljavali su se „ševom na male goliće”, između lipa i borića, dok je ispred drugog ulaza zgrade 46/4, na delu izbetoniranog parkinga, postavljen koš, koji i danas postoji. Tu je košarkaški „prohodao” juniorski reprezentativac SCG, Miša Teodosić, dete KK Student, kojeg je ove sezone FMP iz Železnika poslao na kaljenje u čačanski Borac.

U tim vremenima, mali fudbal, sa po „četiri (igrača u polju) i petim (golmanom)” na svakoj strani, najbolje su igrali Aca Krsmanović, Duja Trajković, Backo Stanišić, mlađi sin pokojnih dr Milana i Nađe (rođ. Protić), koji je stanovao u Sinđelićevoj 47, pa Voja Milutinović, Slavko Šobot, Vlada Maksimović, Dragan Rakić, Duško Popov… Dobri golmani bili su Miško Krsmanović i Peđa Spasojević.

Nadamo se da naše nastojanje, pomognuto nesebičnom pomoći nekoliko „starosedelaca” iz Sinđelićevog bloka, neće nikoga povrediti. Dakako, spremni smo da svaku, zaista nenamernu, grešku ispravimo, a neophodne dopune sa zadovoljstvom objavimo već u narednim brojevima Revije „Kolubara”. Pamćenje i sećanje ipak su „kvarljiva roba”.