Vrana vrani oči ne vadi
Branko Vićentijević
|
|
Treća sreća za valjevski budžet u 2006, radikali i
„nezavisni” odbornici proterali svoje *
Novi potpredsednik Skupštine opštine mr Selimir Manojlović (SPS), njegov
prethodnik Đorđe Milićević na civilnom služenju vojnog roka * Da li će „Napredovi” štrajkači biti jedina
„kolaterlna šteta” odnosa snaga u lokalnom parlamentu * Ko je u „sestrinskim partijama” socijalista
„pobrkao lončiće” * Nova stipendija
kamen o vratu mladoj atletičarki Tamari Marković
I Valjevo je, najzad, 17. januara, dobilo budžet za 2006.
godinu! Doduše, iz trećeg pokušaja, ali to i nije bitno. Važno je da su na taj
način, tvrde u koaliciji na vlasti (NS, SPS, SNS, SRS, PSS i dva nezavisna odbornika
prethodno isključena iz PSS i SPO), spaseni kapitalni projekti poput izgradnje
gradske toplane i toplifikacije grada, pripremni infrastrukturni radovi za početak
gradnje fabrike aparata za domaćinstvo i distributivnog centra slovenačkog
„Gorenja”, cevovod od Pakalja do Pećine...
Budžet od 960 miliona dinara ima svoju cenu. Radikali su
dobili devet (umesto prvobitna tri) miliona dinara za Opštinsku stambenu
agenciju (OSA), a biće im omogućen i nastavak izgranje stranačkog doma u Tešnjaru,
dok su nezavisni dr Boba (Slobodan Gvozdenović) i Miško (Miloš Alimpijević)
progurali otpis duga budžetu, od 1,7 miliona dinara, JKP „Valjevo”, te odluku
da će novcem poreskih obveznika biti sanirani eventualni gubici za grejanje u
sezoni 2005/06. bez obzira na to da li se grejete sami ili vas greje g.
Miroslav Rasulić, direktor JKP-a, sa (sa)radnicima.
Inače, o budžetu niko ni reč ne progovori! Ni gradonačelnik
dr Jovan Tomić (NS), ni njegov zamenik Zoran Ilić (NS), ni „zaduženi drug”
Mihailo Jokić (SNS), ni načelnica Odjela za budžet i finansije Gordana Đokić.
Uostalom, šta bi se tu imalo i govoriti ako su već konsultacije toliko dugo
trajale, a drugovi su se međusobno izrazgovarali, trgovali i pogađali. Doduše,
možda bi drugarica menadžerka u ostavci Divna Novaković (PSS) štošta i
pojasnila, ali joj nije bilo uz pos'o jer je toga dana morala na mitinog podrške
svom lideru Bogoljubu Kariću, u Beogradu. Tražila odlaganje sednice za jedan
dan, ostali drugovi i drugarice nisu prihvatili. Možda bi drugarica Divna ponovila,
bar ponešto, od onoga što je danima pre sednice govorila u nastupima na malim
ekranima lokalnih TV stanica. Možda bi joj odgovorili oni koje je prozivala, njeni
partijski drugovi Zdravko Vitošević i Milojko Lazić, ili drugi drugovi iz
drugih strnaka sve do Dobrog Doktora lično. 'Vako ispade, kako to DD voli da kaže,
da je „u politici često spojivo i ono što na prvi pogled izgleda nespojivo”.
NOVI POTPREDSEDNIK – Ipak, ključni glas za kvorum od najmanje
26 odbornika, s obzirom na to da su 23 odbornika DS, DSS, SPO i Pokreta za Valjevo
LS nastavila bojkot rada lokalnog parlamenta započet još u novembru 2004, dao
je gimnazijski profesor geografije Lazar Nenadović, odbornik Nove Srbije (NS),
koji se u skupštinskim klupama nije pojavljivao od rekonstitutivne sednice SO
Valjevo kada mu je mandat verifikovan „po sili zakona”. Što bi, na samoj
sednici, rekao drug Marko (Živanović) iz Nove Srbije: „Natezasmo, natezasmo i –
nategnusmo (kvorum)!” Ili, kako bi to ocenio
dr Boba sa skupštinske govornice, a pred kamerama omiljene mu RTV „Marš“ – „Neće
nama neki lopovi (mislio je na novodemokrate) opet uvoditi vanredno stanje!”
Skupština opštine je na pomenutoj sednici dobila novog
potpredsednika. Umesto Đorđa Milićevića (SPS), koji, ispostavilo se, civilni
rok u Vojsci Srbije i Crne Gore (VSCG) izgleda služi u Centru za socijalni rad
„Kolubara”, izabran je mr Selimir Manojlović (SPS), dotadašnji član Opštinskog
veća. Milićević, koji se (bar) mesec dana pre toga „skinuo sa plate” u SO Valjevo
i zaposlio u partijskom „Megatrend” fakultetu, nije više ni odbornik. Zamenio
ga je Milorad Nidža Minić, koga su najpre zapisali kao Nikolu, a potom stvar
ispravili jer je predsednik lokalnog parlamenta Miroslav Vuković (NS) bio
„doveden u zabludu”. A zabludela ga je mlada srpska radikalka, drugarica
Natalija Gruber, izvestilac Verifikacione komisije! Za Manojlovićev izbor
glasalo je, tako je bar saopšteno, 26 (od prisutnih 27) odbornika. Mr Selimir
je potpisniku ovih redova, u pauzi dok su brojani glasovi, priznao da je, baš
demokratski, glasao za sebe, ispostavlja se da se opet „otpadio” onaj odbornik što
je kvorum obezbedio.
KOLATERALNA ŠTETA – Ovako, budžet je usvojen, nova sednica
na kojoj je trebalo smeniti nekoliko direktora opštinskih javnih preduzeća i
ustanova, a koja je još u 2005. za 2006. bila zakazana pa otkazana, potpuno je
neizvesna. Na njoj je trebalo da padne drug Pera (Todorović) iz JKP „Vidrak”, a
na zahtev druga Mike (Jokića), koji ga je na kadrovsku kvotu SNS-a i turio,
zbog toga što je krio godine k'o vremešna udavača, pa se umesto u penziju jope,
k'o do 2000, zakrk'o u direktorsku fotelju. Pa drug (Jovan) Bugarski iz
„Napreda”, o čijoj smeni su se navodno dogovorili NS i SPS (nije li tu glavni
razlog povlačenja lokalne poltičke gromade, a i šire, mlađanog Milićevića) kako
ih više ne bi brukao „toplim zekom” sa stranica novina koje „uređuje”, ali i načinom
na koji opšti sa dojučerašnjim redakcijskim kolegama. Možda bi, kojim čudom,
mogli da padnu sekretar lokalnog parlamenta Zdravko Vitošević (PSS) i partijski
mu drug Milojko Lazić, direktor Centra za socijalni rad „Kolubara” zbog
neposluha prema drugarici Divni.
Ispostavi li se, ipak, da je usvajanjem budžeta samo otklonjena
opasnost uvođenja prinudne uprave u SO Valjevo, te da je prividni mir u braku
iz računa kupljen za još tri meseca, najveća kolateralna šteta svakako biće štrajkači
„Napreda”. Gotovo sedam meseci su bez plata, a sada i bez mogućnosti da uđu u
prostorije u kojima su godinama radili, do bola su poniženi odnosom osnivača
(SO Valjevo), koji za sve to vreme nije učinio iole ozbiljan napor da
pregovorima reši spornu situaciju. Šikaniranja svog „direktora” Jovana
Bugarskog i njegovog zastupnika, advokata Spasoja Radovića, koji se „tek
zagreva” u primeni svih (ne)dopustivih pravnih lekova i mera, pošteđene su
jedino porodilja Slavica Sabo-Tripković, novinar, trudnica Slađana Petrović-Dimitrijević,
takođe novinar, i spremačica
Zdenka Jovanović. Ako je Slavicu i Slađanu spasla „humanost” dvojice „boraca za
pravo, pravdu i novinarsku profesiju”, Zdenku je, baš principijelno, spasla
pripadnost SRS. U situaciji kada je izgubljena podrška NS i SPS, valjalo se
pri'vatiti svega srpskog, pa i radikala!
GREŠKA – Nekako potkraj prošle godine, valjevski mediji su
iz sedišta SPS-a, saopštenjem za javnost Službe za informisanje Opštinskog
odbora, upoznati sa nečastivim nakanama promena u gradskim ustanovama kulture što
ih je osmislio „matematičar” iz sestrinske Socijalističke narodne stranke
(SNS). Kad je neko drugi „van Službe” shvatio da je matematičar i Stanko Terzić,
v. d. direktor Doma kulture, pojedine redakcije su zvane da se saopštenje
„stopira”. Potom su krenule spekulacije o tome, ko li je bio autor spornog
teksta. Njegovo ime nije obelodanjeno, ostao je osnov sumnje da je to mogao
biti ili neko verziran u kulturna događanja makar on, po sopstevnom priznanju,
bio samo „aktivni simpatizer” a ne i član SPS-a, ili neko kome „matematičar” iz
SNS-a, napuštanjem sednice SO Valjevo i uskraćivanjem kvoruma lokalnom
parlamentu, nije dozvolio da sedne u obećanu fotelju direktora Doma kulture.
Kada je o drugu Terziću reč, beležimo njegovu poruku sa pres
konferencije o tome da je od prethodnika nasledio dug od 1,8 miliona dinara.
Deo duga od 600.000 dinara saniran je „razumevanjem” osnivača (SO Valjevo), od
koga se, valjda s pravom, očekuje ne samo da doturi i preostalih 1,2 miliona
dinara minusa već i da iz budžeta obezbedi i plate za svih 18 (umesto dosadašnjih
11) radnika Doma kulture. K'o u komunizmu – uzmi prema potrebama, daj (dremajući)
prema mogućnostima!
STIPENDIJA – Mlada valjevska atletičarka Tamara Marković,
kandidat za reprezentativni dres SCG na Svetskom juniorskom prvenstvu 2006. u
Kini, a ako Bog da i na Olimpijadi 2008. u Pekingu, dobila je mesečnu
stipendiju od 15.000 dinara, koju su joj obezbedile valjevske demokrate. Pre
toga, iz Opštinske fondacije za talente, određen joj je, kao srednjoškolki,
iznos stipendije od nepune 2.000 dinara mesečno, a potom joj je SO Valjevo
dodatno obezbedila novac za zimske pripreme na Divčibarama.
Tamaru bi sada, čini se, mogli da snađu novi problemi.
Iz sportske nemaštine, koju naša atletika po definiciji podrazumeva, došla je u
situaciju da ima kakve-takve novce. Samim tim od nje se, valjda po automatizmu,
očekuju još bolji rezultati. Pitanje je, međutim, da li će ona uspeti da izdrži
taj psihološki pritisak. Naše zebnje uvećava činjenica da je ona, doduše, na
Svetosavskoj uličnoj trci u Valjevu bila najbolja juniorka, ali ju je, dan
posle toga, na „Belom krosu” u beogradskom Košutnjaku, pobedila Ivana Ćebić,
takođe Valjevka, koja je sada članica Crvene zvezde.