uvodnik
Voja i Petko
Radoš Glišić
|
|
Juni je protekao u znaku Svetskog fudbalskog prevenstva u
Nemačkoj.
Naši junaci nisu fudbaleri, već naš selektor i naš premijer.
Svaki na svoj način doprineo je, u skladu sa svojim mogućnostima,
da, po tradiciji, uprskamo stvar do kraja. Ne zna se ko je prednjačio: Petko
ili Voja? Ako moramo da se odlučimo – biće da je Voja ponovo naneo više štete.
Po čemu se razlikuju a u čemu
su isti?
Isti im je stil komunikacije s narodom – pismeni.
Petko je aktivniji, jer svoje sastave pred novinarima čita
sam, dok Voja svoje sastave šalje e-mailom preko agencija, ali u slučaju SP
napravio je napredak, obratio se preko šefa kancelarije za medije.
Voja je doprineo da kolektivno izgubimo od EU, pa i od
Finske sa kojom nismo bili u grupi, dok je Petko ostao na tri poraza (samo
jedan od neke članice EU).
Obojica su pokazla zavidno nepoznavanje pravila igre u koju
su bili primorani da se uključe. Mora se priznati, Petko dobrovoljno a Voja pod
pritiskom i nekako nevoljno, zapravo onako kako on to ume.
Obojica pričaju o određenoj strategiji i taktici, ali
na terenu - ništa od toga. Mi igramo neku svoju igru, bez obzira da li je
protivnik svetski prvak ili debitant iz Afrike. Naš princip je i dalje – udri čime
stigneš, i nogama i rukama – kom obojci, kom opanci, što rekao mudri Dobrica Ćosić.