Trening
O Valjevu i Inđiji, a u Srbiji
Branko Vićentijević
|
|
Za vakta ove opštinske vlasti, kojoj se bar polovično nazire
kraj, oni što su nas zastupali i tobož u naše ime, šetali su Evropom: Nemačka
(najčešće), Holandija, Češka, Slovačka, Slovenija… Po povratku u Valjevo, prepuni
utisaka, iznosili su svoja zapažanja, slikali se i snimali. Po rezultatima onoga što su radili (i
uradili) sve to, ipak, više liči na onu narodnu „magare u Beč…”.
Išli su i po Srbiji, do Beograda (najčešće) i Čačka (najrađe).
A da su hteli nešto da nauče, da ih je doista zanimalo kako se lokalna
samouprava može učiniti efikasnom, mogli su „na trening” da odu i do Inđije, do
tamošnjeg gradonačelnika Gorana Ješića (1974), koji je posle 2000. bio
predsednik Skupštine opštine na listi DOS-a (GSS), a 2004. kao kandidat Grupe
građana „ošišao” je protivkandidata iz SRS, ako pamćenje ne vara, već u prvom
krugu.
Budžet opštine Inđija bio je 2001. oko 26 miliona dinara, u
2006. je 1,26 milijardi dinara. U istom periodu, Valjevo je sa oko 250 miliona
dinara dobacilo do oko 960 miliona (bez rebalansa, koji nema ko da usvoji). U
Inđiji, sva javna preduzeća imaju po 15-20 zaposlenih, ni jedno (osim ozbiljnih
investicija) nije na budžetu, gradska pijaca će u 2006. prihodovati 200.000
evra (koliko i Parking servis). U Valjevu, zapošljavaju se partijski kadrovi,
broja im se ne zna, debelo se živi od
budžeta, radnici Pijačne uprave imaju svoje tezge (malo naplaćuju pijačarinu,
malo kontrolišu svoje radnike).
Opštinska uprava u Inđiji maksimalno je racionalizovana, u
Valjevu zapošljava bar 300 ljudi. Tamo glavnu reč vode mladi, fakultetski
obrazovani ljudi, ovde je računar „guja” za mnoge. U Inđiji su činovnici dužni
da svaki problem građana, prijavljen putem elektronske pošte (opet ti računari!)
i dežurnog u Kol centru (Call center) tokom 24 sata 365 (366) dana u godini, reše
za 48 sati. U Valjevu je to mislena imenica, a kere lutalice, što svakodnevno
svadbuju i pod prozorima opštinskih čelnika, jure svi osim inspekcije i šintera.
Tamo se na sastancima služe „espreso” ili „nes kafa”, „minakva” i „rosa”, ovde
(slađa) turska kafa i (eventualno) „Vujić voda”.
U Inđiji bespravno podignutih objekata nema, gro ih je porušeno
u predizbornoj kampanji 2004, a g. Ješić je u tim delovima grada do nogu
potukao svog protivkandidata upravo među komšijama i rođacima. U Valjevu
pojedini građevinski inspektori trkeljišu one što rade, a na ta mesta došli su
„uz preporuku” da su u firmama, u kojima su ranije bili zaposleni, za bagatelu
preprodavali „miksere” betona i iz njih bili isterani. Tamo gradonačelnik ume,
kad zatreba, inspektorima da pomene i „mamu maminu”, ovde je predsednikov zet
kao komunalni inspektor zaposlen nekoliko dana pre njegovog stupanja na dužnost.
Industrijske zone u Inđiji mere se destinama hektara, u Valjevu
se još ne zna gde bi, i na čijem zemljištu,
mogle da budu. Tamo opština, u ime građana, i do 80.000 evra po hektaru
investitorima prodaje opremljene lokacije, u Valjevu se uz pomoć ministara pričaju
bajke o dislokaciji hladnjače „Kokofarma” iz kruga „Srbijanke” kako bi
razvalina nekadašnjeg giganta tobož bila prodata zainteresovanim strancima.
U Inđiji se stranci otimaju da ulažu, u Valjevo su stigli
„Vali” i „Gorenje” za vakta „kilave” vlasti DOS-a. Predsednik tamošnje opštine,
g. Ješić potrošio je 26.000 evra za boravak na Sajmu u Celju (Slovenija), gde
su ugovoreni poslovi vredni nekoliko desetina miliona evra. Valjevski gradonačelnik
(1938) ume da kaže – Zvao sam ministra Ilića i rekao „Burazeru, pomagaj”. Doduše,
izuzetak je „jedna gospođa iz Nemačke, koja je zainteresovana da ulaže pod tako
povoljnim uslovima da gotovo ne smem ni da poverujem u to”.
Gradonačelnik Inđije nema problema sa medijima. Novinarima,
koji u opštinskoj zgradi imaju svoju sobu sa računarima i internetom, kao i građanima,
sve je dostupno. Ovde su sednice Opštinskog veća zatvorene za javnost. I opštinski
(njnjnj.indjija.net) i predsednikov veb sajt (njnjnj.goranjesic.net) su dnevno
abdejtovani. Sajt valjevske opštine (njnjnj.valjevo.org.yu) nije ažuriran ko
zna od kada, a gradonačelnikov veb portal nije poznat ni građanima, ni
medijima. Goran Ješić ima platu oko 65.000 dinara, dr Jovan Tomić potpisniku
ovih redova, na pitanje o visini zarade i svojoj imovinskoj karti, upućeno
preko poverenika za dostupnost informacijama od javnog značaja, poručuje kako
bi trebalo da zakaže sastanak e da bi mu valjda lično objasnio o čemu se tu
radi.
Na ulasku u Inđiju, iz pravca Batajnice, Nove i Stare
Pazove, stoji tabla na kojoj, ispod imena mesta sa grbom, piše njnjnj.indjija.net,
na ulazima u Valjevo, sa sve četiri strane sveta, jedino su naznačene
destinacije okolnih manastira.