prva strana

Utorak, 19. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Decembar 2006 > ljudi

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

kultura

mediji

prošlost

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Prvo astronomsko zlato

Nikola Božić

Drugi po veličini grad sveta, a najveći u Indiji, Mumbaj bio je, od 10. do 19. novembra, domaćin 11. po redu Međunarodne astronomske olimpijade. Prvo što nam je ovaj ogromni grad pružio jeste zabuna oko imena – Bombaj ili Mumbaj. Naime, pre petnaestak godina stanovnici grada u kojem jedni pored drugih žive bogati i siromašni, u kojima ispred poslovnih zgrada stoje kartonske kućice, i niko nikome ne smeta, odlučili su da vrate stari naziv grada, koji su Britanci promenili zbog svog pogrešnog razumevanja lokalnog izgovora.

Image 1387

Image 1387 (Foto: Ljuba Ranković)

Reprezentacija Srbije je na ovoj olimpijadi učestvovala sa timom od sedam ljudi. Predstavnici u juniorskoj kategoriji bili su: Nataša Dragović, Luka Milićević i Aleksandar Vasiljković. Predstavnici u seniorskoj kategoriji bili su: Ivana Cvijović i Stasja Stanišić. Svi su učenici Matematičke gimnazije u Beogradu. Naš nacionalni tim predvodili su dr Slobodan Ninković (Astronomska opservatorija Beograd) i Nikola Božić (Istraživačka stanica „Petnica”).

Rezultati više nego odlični. Po prvi put od kada naša zemlja učestvuje na međunarodnim astronomskim olimpijadama osvojene su zlatne medalje, i to dve (Nataša i Luka). Pored toga i dve bronze (Ivana i Aleksandar) i jedna specijalna nagrada za najbolje urađen teorijski deo (Luka).

Samoj olimpijadi prethodile su jednogodišnje pripreme u Matematičkoj gimnaziji, Narodnoj opservatoriji, na Katedri za astronomiju PMF-a, u Istraživačkoj stanici „Petnica”. Sa grupom od oko 25 zainteresovanih za učešće radilo je desetak ljudi nekoliko meseci. A na Nacionalnoj olimpijadi, u junu mesecu, odabrano je pet najboljih da predstavljaju Srbiju na Međunarodnoj olimpijadi. Boravkom u Istraživačkoj stanici „Petnica” ovih pet mladih astronoma odlično se pripremio za posmatrački i praktični deo takmičenja, deo koji je najkompleksniji i najzahtevniji. Naučili su da se snalaze na noćnom nebu, da koriste teleskope, kao i da obrađuju dobijene posmatračke rezultate.

Zahvaljujući mobilnim telefonima i Internetu, vest o našem uspehu se, bukvalno, veoma brzo proširila po celom svetu. Ubrzo su počele da pristižu čestitke SMS-om, a krenuli su i pozivi novinara. Sve je kulminiralo dočekom na aerodromu „Nikola Tesla”, uz pevanje himne Srbije, i intervjue novinarima. Blicevi na sve strane, kao da dolazi neka naša sportska ekipa posle uspeha na velikom takmičenju. Ovi klinci su to zaslužili.

Na olimpijadi je učestvovalo 15 nacionalnih reprezentacija i više posmatrača. Od Rusije do Indonezije, od Koreje do Brazila, od Češke do Kine. Takmičenje je bilo organizovano u dve kategorije – juniorskoj i seniorskoj. Naš tim je bio ubedljivo najbolji u juniorskoj kategoriji. Rezultat je posebno važan, uzimajući u obzir da se u mnogim zemljama sveta astronomija izučava kao poseban predmet, a u Rusiji postoje i specijalizovane srednje škole za astronomiju. Kod nas se astronomija izučava u okviru geografije ili fizike sa po nekoliko lekcija, a detaljno tek u četvrtom razredu srednje škole prirodno-matematičkog smera i to u okviru predmeta fizike. Naši takmičari su jedini dodir sa astronomijom imali kroz specijalne pripreme za Olimpijadu, a u školi će se sa njom susresti tek kroz dve ili tri godine. Kakav li bi rezultat bio da je situacija drugačija.

Takmičenje, koje se sastoji od tri faze (teorijski, posmatrački i praktični deo), bilo je podjednako naporno i za takmičare i za vođe timova. Zadatak vođa timova bio je da pored završnih priprema za tim učestvuju u radu žirija, kao i prevođenje zadataka. Ovo je značilo da se za prevod zadataka ustaje u pet ujutru, a da se posle izrade zadataka od strane učesnika radi na pregledu radova.

Pored toga što će nam Indija zbog ovog rezultata svima ostati u lepom sećanju i specifičnosti ove mnogoljudne zemlje sigurno ćemo pamtiti do kraja života. U pitanju je zemlja, koja je po broju stanovnika nešto manja od Kine (oko 1,1 milijarda ljudi), dok je po površini znatno manja. To je zemlja, koja je jedna od svetskih super sila u svemirskim i nuklearnim istraživanjima, koja je vojna sila. Indija velika sredstva ulaže u fundamentalna naučna istraživanja. Ona poseduje velike teleskope, veliki broj satelita lansiranih u svemiru.

Sa druge strane, u Indiji živi veliki broj siromašnih. Oni tokom leta odlaze na selo da bi u periodu monsuna radili na farmama. Sa onim sitnim što zarade vraćaju se u velike gradove da prežive zimu. Po svim ulicama Mumbaja možete videti kartonske ili drvene kućice u kojima žive ispred „normalnih” zgrada, banaka, kuća, restorana... Svuda. Kako je osnova hindu religije poštovanje svakog čoveka i verovanje u reinkarnaciju nikome ne smetaju siromašni, koji po ceo dan izgledaju kao da nešto čekaju.

Kao i sve drugo, u Indiji i vozovi izgledaju pretrpano. Vozovi su potpuno otvoreni i ljudi sa njih vise dok se voze uobičajenim brzinama. Žene se više oblače tradicionalno, u sarije, dok su muškarci uglavnom evropski obučeni. Manji broj muškaraca nosi tradicionalnu belu odeću.

Iako je na Olimpijadi bio veliki broj učesnika, domaćini su se potrudili da nikome ništa ne nedostaje. Veoma su gostoljubivi i ljubazni. Bili su tu da nam izađu u susret za sve što nam je trebalo.

Povratak sa 35 stepeni Celzijusa i 50 odsto vlažnosti vazduha, preko Moskve pokrivene snegom, na beogradskih 15 stepeni bio je šokantan. Sreća je što nas u Srbiji nije sačekala prava zima kakva se mogla očekivati u novembru mesecu.

Dani po povratku bili su ispunjeni intervjuima i gostovanjima naših olimpijaca na raznim elektronskim medijima i u novinama. Vrlo je važno da su novinari ovo shvatili kao važnu vest. Međutim, važno je i to da naučne teme i rezultati naših naučnika, i budućih naučnika, budu adekvatno zastupljene svakodnevno.
Veoma mi je drago da smo Istraživačka stanica „Petnica”, Valjevo i ja imali priliku da učestvujemo u stvaranju zlatnog olimpijskog uspeha, astronomskog.