Pogledajte ovu fotografiju, snimljena je 1938. godine u
Beogradu: 15-godišnji šegrt Miodrag – Mile Pavlović, bos na sred Terazija
reklamira robu svoga gazde.
Govoreći o ovoj „slici” koja je uvrštena u fotomonografiju „Ljig”
Dragoslava Cila Marjanovića, Nikola Mirković je rekao: „On ne može da propadne,
ili još tačnije on mora da uspe!”
I uspeo je.
Po završetku zanata vratio
se u Ljig i posle rata (1955. god.) od oca Živorada (1884-1967) preuzeo vođenje
voskarske i liciderske radnje (radionica i prodavnica).
Pametan i vredan, kako ga je Bog dao, razvio je radnju i proširio
proizvodnju tačno onoliko koliko su ondašnje vlasti dozvoljavale privatnicima.
A bio je privatnik u najteže vreme. Ipak, lepo se zaimao: sagradio je kuću na
sprat sa novom radionicom, oženio se i dobio sina Dragana (1965) koji danas
vodi tu radnju. Dragan ima dva sina, Miodraga i Miroslava, pa bi bilo normalno
da neko od njih kao četvrta generacija preuzme radnju.
I još nešto. Mile je bio veliki kavaljer – nije žalio
da potroši. Ako ide u kafanu, onda to mora biti najbolja kafana, na primer,
beogradski „Mažestik”. Nemade samo sreće da malo duže poživi (umro je 1986) i uživa
u plodovima svoga rada.