Akademski slikar
Nikola Milojević (Jagodina, 1865 – Beograd, 1942) spada u najplodnije
portretiste svoga vremena. Prema istraživanjima njegovog biografa Uglješe Rajčevića,
u periodu od 1885. do 1942. godine uradio je preko 250 slika, crteža i
litografija, od kojih je do današnjih dana sačuvano stotinak.
Persida Gođevac (Foto: Ljuba Ranković)
Među sačuvanim
radovima najviše ima portreta, po čemu je Milojević inače i bio poznat, kao
portretista srpske srednje građanske klase. Upravo to sačuvano umetničko delo
ovog slikara, pomalo skrajnutog iz istorije srpske likovne umetnosti, moguće je
podeliti po fazama nastanka. Prvu fazu bi činili – slikarski počeci (1885 –
1891), drugu – dela nastala u vreme umetničkog školovanja i studija u Beču
(1891 – 1893) i treću fazu, delo nastalo tokom dugogodišnje prakse i umetničke
zrelosti (1893 – 1942).
Blagodareći ljubaznosti
nedavno preminulog akademskog slikara Živana Vulića, bliskog rođaka i
usvojenika Nikole Milojevića, koji je 1980. godine Zavičajnom muzeju u Jagodini
poklonio 30 crteža, slika i litografija svog poočima i 47 svojih pastela, ulja
i radova u drugim tehnikama, osnovan je legat akademskih slikara Nikole
Milojevića i Živana Vulića u Jagodini.
U legatu Nikole
Milojevića nalaze se dva portreta porodice Gođevac, uglednih Valjevaca svog
vremena. Na poleđini oba crteža naslikanih crnom kredom na papiru, veličine
48h63 cm, piše „Gospodin Gođevac”, odnosno „Gospođa Gođevac”. Oba portreta su
signirana „d.d. Milojević, 1889. god.”.
Ranko Gođevac (Foto: Ljuba Ranković)
Ovi portreti
pripadaju prvoj fazi Milojevićevog slikarskog opusa. Izložio, ih je između ostalih, na svojoj prvoj
samostalnoj izložbi u beogradskoj „Građanskoj kasini”, 6. juna 1889. godine.
Upoređujući ova
dva portreta sa fotografijama porodice Gođevac, nedvosmisleno smo utvrdili da
se iza imena „Gospodin Gođevac” i „Gospođa Gođevac” nalaze Ranko Gođevac
(Zarube, oko 1817 – Valjevo, 1908), mehandžija i trgovac i njegova žena
Persida.
Osim u privatnom
posedu, radovi Nikole Milojevića, nalaze se i u umetničkom zbirkama Narodnog
muzeja u Beogradu, Muzeja grada Beograda, Memorijalnom muzeju Jovana Cvijića u Beogradu, Istorijskog
muzeja u Beogradu, Matice srpske u Novom Sadu, Narodnog muzeja u Kraljevu i u
Vojnom muzeju u Beogradu, gde se čuva Milojevićev portret vojvode Živojina Mišića,
iz 1920. godine. Ovo ulje na platnu, dimenzija 58h72 cm, predstavlja, ne samo
najbolji muški portret koji je Milojević naslikao, nego i najbolji umetnički
prikaz slavnog vojskovođe.
Pomenutim
portetima znamenitih Valjevaca, Jagodinac Nikola Milojević, nepravedno zaboravljeni
akademski slikar, spojio je dva veoma slična grada – Jagodinu i Valjevo.