prva strana

Petak, 29. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Oktobar 2007 > prošlost

prijava | registracija

revija

stav

prilike

kultura

prošlost

kalendar

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Zdravstvo u Valjevskom kraju

Prva decenija 20. veka

Zdravko Ranković

1901-1904 – Dr Sigmund-Dragoljub Šraga bio lekar Valjevskog sreza. Specijalnost: bolesti ušiju, grla i nosa.

(Foto: Ljuba Ranković)

1903, 7. decembar – Valjevski lekari predložili Sudu opštine grada Valjeva, radi poboljšavanja higijenskih prilika, zabranu sahranjivanja na Bairu i premeštanje groblja „na jedan kilometar dalje od varoši”. Najvažnijim su, ipak, smatrali izgradnju vodovoda, ali i uklanjanje stočne pijace iz varoši, pravljenje moderne klanice na novoj lokaciji (ispod ušća Gradca u Kolubaru), svakodnevno iznošenje đubreta iz varoši...

1903 – Dužnost opštinskog lekara u Valjevu preuzeo dr Stevan Živković. Radio je do 1908. godine.

1904, 11. maj – Boraveći u Valjevu, kralj Petar I Karađorđević posetio Valjevsku bolnicu.

1905, 12. maj – Za novog lekara Sreza kolubarskog (Mionica) postavljen dr Jovan Milosvljvić, do tada volonter Opšte državne bolnice u Beogradu. Dotadašnji mionički sreski lekar, dr Milan Đ. Dimitrijević, premešten je („po molbi”) za lekara Sreza podunavskog u Smederevskom okrugu.

1905, maj – Novi sreski lekar u Kamenici postao Vojislav St. Popović, „svršeni lekar vojno-medic. akademije i pitomac istog sreza”.

1905, proleće – Sanitetsko odeljenje Ministarstva unutrašnjih dela raspisalo konkurs za otvaranje u Mionici javne građanske apoteke.

1905, jun – Epidemija trbušnog tifusa u Valjevu kojom su u najvećem broju bili zhvaćeni vojnici 17. pešadijskog puka. O tome je dosta pisano u dnevnim političkim listovima ali i u stručnim medicinskim publikacijama.

1906, februar – Dr Sima Govedarica održao u Belanovici, na vanrednoj skupštini Kalanjevačke zemljoradničke zadruge, popularno predavanje o infektivnim bolestima i merama za njihovo suzbijanje. Doktorovo izlaganje je učinilo „lep utisak na zadrugare”.

1906, april – Sanitetski major Vladimir A. Popović postavljen za novog šefa Vojne bolnice u Valjevu.

1906, jesen – Čitaonicu vojnih lekara u Valjevu osnovali: sanitetski majori Vladimir A. Popović, dr Milan Pecić i dr Jordan Stajić i snitetski poručnik dr Đorđe Protić. Cilj Čitaonice bilo je „nabavljanje stručnih listova i spisa za lekare; nabavljanje poučnih i zabavnih spisa za bolesnike”. Pravila ove Čitaonice odobrio je 18. oktobra ministar vojni, general Radomir Putnik. Zahvaljujući prilozima „nekoliko rodoljuba”, Čitaonica se ubrzo po osnivanju upisala za člana ztemeljača Srpske književne zadruge.

dr Selimir Đorđević

dr Selimir Đorđević (Foto: Ljuba Ranković)

1907, o Uskrsu – Okružni fizikus Mihailo Cvijetić i trgovac Svetozar Popović dali po 10 dinara pomoći za varošku sirotinju, najviše među tadašnjim valjevskim priložnicima.

1907, proleće – Društvo za čuvanje narodnog zdravlja i rukovodstvo Valjevske opštine organizovali „vrlo dobro posećeni zbor” koji je jednoglasno odlučio da se „ustanovi akcionarsko udruženje za podizanje javnog modernog kupatila u gradu Valjevu”. Tada su usvojena pravila i upisan „dovoljan broj akcionara”, ali ta zamisao nije ostvarena.

1907, početak oktobra – Dr Selimir Đorđević postao okružni lekar u Valjevu zamenivši na toj dužnosti dr Mihaila Cvijetića. Istovremeno je preuzeo i dužnost upravnika Valjevske bolnice. Među Valjevcima je ostao do smrti 1915. godine i za to vreme mnogo učinio na unapređenju bolničkog rada. Stanovao je u Karađorđevoj ulici broj 105.

1908, 1. septembar – Osvećen novi hirurški paviljon Valjevske okružne bolnice.

1908, zima-proleće – Epidemija šarlaha u Valjevu.

1908, 28. oktobar – Za novog opštinskog lekara u Valjevu primljen dr Pavle Vojteh, do tada sreski lekar na Ubu. Stupio je na tu dužnost 10. januara 1909. godine.

1908, novembar – Na univerzitetu u Beču promovisan za doktora celokupnog lekarstva Dragutin Đukanović iz Valjeva, sin trgovca Jovana Đukanovića.

1908, 24. decembar – Od šarlaha umro u Valjevu petogodišnji Svetislav, sin sanitetskog potpukovnika dr Vladimira Popovića. Dve godine docnije dr Popović je ostao bez još dva deteta, takođe obolela od te bolesti – umrli su mu Milivoje (star 12 godina) i Milica (14 godina).

1908 – Osnovano u Miličinici kolo Saveza trezvene mladeži „Podgorina”, šesto u Kraljevini Srbiji a prvo seosko. Zadatak tih organizacija bio je „da vaspitaju decu u potpuno trezvenom i moralnom duhu”.

1909, leto – U Valjevu se pojavila epidemija srdobolje (dizenterija). Novine su izveštavale da je vojna bolnica bila puna bolesnika.

1910, 3. januar – Dr Selimir Đorđević držao predavanje „O higijenskim uslovima u Valjevu i u okolini Valjeva”. Organiza-tor je bilo valjevsko Društvo za narodno prosvećivanje.

1910 – Sreski lekari u Valjevskom kraju: Milan Vukićević (Valjevo), Jovan Aleksić (Mionica), Vojislav Popović (Kamenica), Hranislav Jocić (Ub). Privatni lekar u Valjevu – Jovan Milosavljević. Babice u Valjevu: Zorka Gavrilović, Danica Todorović, Jovanka Milošević i Jelka Popović.

Iz knjige „Valjevska bolnica 1867-2007”