Film istoga imena (iz naslova ovog uvodnika), doživeo je, ne
znam koju, reprizu u poslednjoj nedelji pred referendum.
Junak ovog filma (Bil Marej – „Izgubljeno u prevodu”),
dolazi u gradić u nekoj bestragiji na „dan mrmota”.
Zavisno od toga da li će životinjica otvoriti oči ili ne,
predviđa se kakvo će vreme biti u narednom periodu.
Nevolja počinje kada glavni junak shvati da svakog narednog
jutra počinje istovetan dan prethodnom.
Znajući šta će mu se dogoditi, naš junak pokušava da promeni
tok događaja, ali to mu ne polazi za rukom, što ga baca u očaj...
Naš slučaj ima stanovitih sličnosti sa ovim filmom, ali i
posebnosti, urođenih samo našem narodu (nama je npr. jedan od „tih” dana trajao
25 sati!).
Ponavlja nam se onaj nasmejani Voja, ali i ovaj drugi Voja,
filozofski smiren, veselo opet žmirka na jedno oko i poslovično gricka gornju
usnu, pa tu je i Boris, provereno „sportski tip” - na crti, pa „dete s bradom”
(čija nas kletva stiže!), pa elokventni Vučelić (titl, ali sad ćirilicom, neophodan
kao i ranije), pa i Patrijarh koji je napunio dovoljno leta da može prvi put da
glasa...
Svi su opet zajedno, kao da se nikad nisu ni razdvajali.
Sad se vidi da od riblje čorbe ne može više akvarium -
gotovo je!