| April 2008

Širi dalje „Za evropsko Valjevo”

Branko Vićentijević

Festival folklora 2007, defile valjevskim ulicama

Festival folklora 2007, defile valjevskim ulicama

Za vanredne parlamentarne izbore 11. maja poznati poslanički kandidati iz Valjevskog kraja, za lokalne izbore potvrđene prve liste stranaka i koalicija * DSS i Nova Srbija razvrgli "narodnjačku koaliciju" u skoro svim opštinama Kolubarskog okruga, Milica Vojić-Marković rasturila DSS u Valjevu pa u Mionici i Osečini miri Vojine i Veljove * Preti li EKOD "Gradac" i reci Gradac po mnogo čemu tužna sudbina Aero kluba i aerodoroma u Divcima

Raspisalo vanredne parlamentarne, ali i redovne pokrajinske i lokalne izbore za 11. maj, pa stranke i njihovi podvižnici biju aktivnosti na sve strane. Kampanje će tek da bude, nimalo nežne dakako, jer, vele, ovo su izbori iste važnosti kao i oni istorijski iz 2000. godine. Zasad, trka je bila da se odaberu poslanički i odbornički kandidati, da se prikupe potpisi podrške, da se na listama ‘vata broj jedan.

U Valjevu, za 51 odobrničko mesto, trebalo je najmanje 1.530 potpisa podrške, koje će, posle provere, da potvrdi Gradska izborna komisija (GIK). Ovo GIK došlo mu je sa novodobijenim statusom grada i zamenilo raniju OIK (Opštinska izborna komisija), a što je još važnije i Radno telo Republičke izborne komisije (RIK).

Najvrednije bile Tadićeve demokrate (DS), koje su u Valjevu na listu jedino primile Sandžačku demokratsku partiju (SDP) Rasima Ljajića. Na toj listi, međutim, nema Aleksandra Mitrovića, razlozi za njegovo povlačenje neuverljivi su, pa se kao kandidat DS-a za gradonačelnika pominje Zoran Jakovljević, direktor Okružne direkcije za saniranje posledica zemljotresa 1998. godine.

Ponuda G-17 plus i Srpskog pokreta obnove (SPO) nije u DS prihvaćena jer je dr Aca Gajić skromno tražio 25 odsto mesta za lokalne Dinkićeve eksperte! Posledica, GIK je potvrdio dve liste „Za evropsko Valjevo”, jednu Borisa Tadića (DS-SDP) i drugu Mlađana Dinkića (G-17 plus-SPO), koje će na glasačkim listićima imati brojeve jedan i dva.

DS nije prihvatio ni ponudu Pokreta za Valjevo, koji se u februaru odrekao Liberala Srbije (LS) i vratio svojim izvornim principima, pa je došlo do logične koalicije sa Liberalno demokratskom partijom (LDP) Čede Jovanovića. Ta koalicija puca na „odlično” peto mesto (zgodna poruka u kampanji) na glasačkom listiću 11. maja.

Između tih evropskih opcija su liste koalicije SPS-PUPS Đorđa Milićevića i Aleksandra Marinkovića – Leke Džokeja, pod brojem tri, i Socijalističke narodne stranke (SNS) Mihaila Jokića pod brojem četiri. U SPS-u su na listi već viđena lica od 1992. do 2000, a i kasnije. SNS je, tvrde radikali, nudio koaliciju SRS koja nije prihvaćena. Potom su ih pohodili provereni levičari Vučela i Vulin, koji najavljuju ujedinjenje svih socijalista kako bi „crveni barjak odbranili od žutog blata” jer je „vrh organizacije (SPS) izdao ideju i druga Slobodana (Miloševića)”.

SRS, predvođen advokatom Veranom Panićem i Petrom Petrovićem, vele, šacuje poslednje mesto na glasačkom listiću jer, kažu, 1,5 odsto nezainteresovanih birača po inerciji zaokružuje broj jedan, a jedan odsto njih, opet po inerciji, poslednjeg na listi.

KUTIJA – Nije bilo lako sakupiti bar 1.530 validnih potpisa podrške, a u kratkom roku. Demokrate su, izgleda, svojim odborničkim kandidatima naložile da sami obezbede 30-50 potpisa, a SPS-PUPS je imao verne vremešne simpatizere, a potpisi mladih stigli su od studenata sa Megatrend univerziteta, koji je smešten u partijskim prostorijama SPS-a. Tu je bila i kutija, koju je čuvala vremešna drugarica, u koju su „potpisnici podrške” ubacivali po 100 ili 200 dinara. Bilo je i onih koji su davali po 500 dinara, pa i po sistemu „evo 1.000, vrati 500” (ima se, može se). Sve to, pretpostavljamo, zbog partijskog raspisa da se pokrije trošak od 50 dinara „po glavi” za svaki overeni potpis pred nadležnim službenicima SO Valjevo. Bilo je tu, u SPS, i „padanja u nesvest” za vreme čekanja u redu – intervenisala Hitna pomoć, zanemoćali drugovi i drugarica oporavljali se, lično potpisivali, u kutiju novac ubacivali.

Da nije baš lako skupiti dovoljan broj potpisa, a na brzu brzinu, pokazuje i podatak da neke državotvorne partije to nisu uspele u tako kratkom roku (liste se mogu predati, ali i povući, do 25. aprila u ponoć).

Demokratska stranka Srbije (DSS) i Nova Srbija (NS) razvrgle su u Valjevu narodnjačku koaliciju jer pojedinačno „dobro kotiraju”, pa će odvojeno postići bolji izborni rezultat. Biće da se DSS i NS u Valjevu baš i ne ljube, koalicija na republičkom nivou bila je nametnuta iz Beograda, a nije se moglo dogovoriti ni o međusobnoj podeli mandata, nosiocu liste i prvom na njoj.

DSS je tražio da odnos mandata bude 70:30 odsto u njegovu korist, kao i na poslaničkoj listi za vanredne parlamentarne izbore, e da bi dobio 60:40 odsto. U NS su se najpre hvatali za glavu, smatrajući da kod birača imaju daleko veće uporište od DSS-a, a onda ponudili odnos 55:45 odsto za DSS uz uslov da uz Koštunicu Voju nosilac liste bude i Veljo Ilić, a da prvi na njoj bude dr Jovan Tomić (NS), a ne dr Radoje Petrović (DSS). Sada DSS na to nije pristao, pa će „svaka vaška obaška”.

Ispostavilo se da se dodatna muka, ali i najveći problem, u DSS-u zove Milica Vojić-Marković. Dosadašnji poslanik Koštuničine stranke, sa većom podrškom u Beogradu nego u Valjevu i (eventualno) okolnim opštinama Kolubarskog okruga, nije dobila podršku u nastojanjima da se nađe na poslaničkoj i odborničkoj listi svoje stranke i narodnjačke koalicije. Šta više, na sastanku matične partijske ćelije u Valjevu rečeno joj je da 70 odsto ozbiljnih ljudi, koji su spremni da budu odbornički kandidati i nose predizbornu kampanju, kao jedini uslov postavljaju to da se MVM ne nađe na toj listi!

UJEDINITELJ – Potom, za poslaničke kandidate predloženi su dr Radoje Petrović, Zoran Matić i Zorica Jocić, ali je stranačka centrala, ne po prvi put, odlučila da bude po Miličinom naumu. Kandidati su MVM na 20. mestu među 250 konkurenata iz DSS i NS, potom Marijana Marijanović sa Uba, Milorad Mirić iz Ljiga (Belanovica) i Zorica Jocić. Konačno, puče lopta – rasturi se tim, pa su ljubav DSS-u i samom Koštunici Voji otkazali „svi normalni, koji drže do obraza i elementarne pameti”. Logična posledica, rekli bismo, pogubne politike da se važne odluke u toj stranci donose u trouglu narodni poslanik (MVM) – predsednik Okružnog odbora (Slavoljub Perišić) – gubernator iz Beograda (dr Milan Dimitrijević Jarac).

U DSS-u sada su na mukama kako da uopšte sastave iole suvislu listu sa 51 odborničkim kandidatom, a samim tim i kako obezbediti potpise podrške birača. Gradonačelnik bi, kad se već viđeni dr Radoje Petrović odmetnuo u ilegalu, mogao biti Goran Lučić, koji valjda tek sada shvata koliko će ga koštati Pirova pobeda na unutarstranačkim izborima za prvog čoveka lokalnog odbora DSS-a.

Zvuči komično, kad ne bi bilo tragično, to što MVM sada kadi po okolnim opštinama Kolubarskog okruga i pokušava da pomiri odbore DSS-a i Nove Srbije e da bi se održala narodnjačka koalicija. Moguće je da će to u Ljigu, u Lajkovcu i na Ubu i uspeti. U Osečini i Mionici – mrka kapa. A po svim pokazateljima, uz minuli rad ministra infrastrukturnog Velja Ilića, čini se da Nova Srbija ipak bolje kotira, dok će DSS imati problema da na lokalnim izborima preskoči cenzus od pet odsto. U Valjevu će, recimo, pri izlaznosti građana između 60 i 70 odsto, biti potrebno između 2.500 i 3.000 glasova da bi se ušlo u lokalni parlament.

Kad je već reč o poslaničkim kandidatima, na listi „narodnjaka” iz Nove Srbije su dr Jovan Tomić, Milorad Belić, Milan Simić iz Osečine i dr Miki Maksimović iz Ljiga. Poslanički kandidati DS su Milovan Marković i Slobodan Ilić iz Valjeva, Milan Urošević (Ub) i dr Svetlana Stojaković-Milozanović (Lajkovac), kao i dr Aleksandar Gajić (G-17 plus). Socijaliste predvode Đorđe Milićević i Milorad Ilić, koji je i kandidat SPS-PUPS za predsednika Valjevske opštine, a radikale (SRS) Darko Glišić (Ub), Veran Panić (Valjevo), Biljana Nikolić (Mionica) i Zoran Popović (Ljig). Na listi LDP-a su Tomislav Milanović, kao kandidat Beograda, Dragan Mojsilović i Radmila Novaković (Valjevo).

SILOVANJE GRADCA – U EKOD „Gradac” došlo je do podela, održane su dve skupštine, izabrana dva rukovodstva, a konačnu reč o novonastaloj situaciji, po svemu sudeći, moraće da daju pravosudni organi. Nezadovoljni radom dosadašnjeg predsednika Sretena Đorđevića i sekretara Vladimira Janevskog, koji su bili podneli ostavke, 18 članova Ekološkog društva sa pravom glasa održalo je 23. marta u „Grand hotelu” vanrednu izbornu skupštinu. Novi predsdnik je Ješa Erčić, a čitava stvar bila je dobro pripremljena pridobijanjem kardiohirurga dr Boška Đukanovića, koji je na skupštinu doveo glumca Zorana Cvijanovića, savetnika Božidara Đelića za održivi razvoj, novinara RTS-a Jovana Memedovića, predstavnika slovenačkog „Merkatora” u Srbiji…

Pravoverni, njih 17, su svoju redovnu skupštini održali 29. marta, u „Vidri” na Gradcu. Najpre su iz članstva isključili onih 18-toro iz „Granda”, potom za predsednika izabrali Vladimira Janevskog, a u osmočlano predsedništvo i Ješu Erčića (!). Ako je verovati tom skupu, na delu je „silovanje” Gradca, te pokušaj „ribolovaca, koji nemaju ekološku svest” da „uz pomoć tajkuna i sumnjivog kapitala trajno devastiraju i unište zaštićeno prirodno dobro klisuru reke Gradac”.

Docent Biološkog fakulteta u Beogradu, ihtiolog Predrag Simonović ustvrdio je da će poribljavanje Gradca tokom 2007. godine „deformisanom atlantskom pastrkom, koja je u ivanjički ribnjak tokom ratnih godina stigla iz Bosne, trajno promeniti genetska svojstva rečne pastrmke Dunavskog sliva”. To se, donekle, može popraviti njenim izlovljavanjem „što nije nimalo lako, ni jednostavno”.

Ako ostavimo po strani tipične srpsko-srpske odnose na svim nivoima druženja i vlasti, suštinski nesporazumi dve grupe istinskih zaljubljenika u Gradac nastali su, ako smo dobro razumeli, u pristupu daljem upravljanjem „ponosom Valjeva i Srbije”. Okupljeni u „Vidri” smatraju da se Gradac mora sačuvati kao Bogom dani dar, dok su okupljeni u „Grandu” pobornici ideje da čitavu stvar treba obogaćivati i unapređivati novim sadržajima uz izgradnju nedostajućih objekata.

PROSLAVA – Valjevo je i ove godine obeležilo 20. mart – Dan grada. Na akademiji u Domu kulture uručene su godišnje nagrade za 2007. sa novčanim delom od po 40.000 dinara Vidoju Vujiću (ekonomija), dr Radosavu Vujiću (nauka), Dušanu Spasojeviću (umetnost), Draganu Todoroviću (novinarstvo), Anđelki Petrović (sport) i Zdravstvenom centru. Specijalnu nagradu dobio je student Mladen Radojević, osvajač zlatne medalje na Matematičkoj srednjoškolskoj olimpijadi u Hanoju, a posthumno i profesor stranih jezika, pisac i prevodilac Života Filipović (1937-2008).

Specijalnu zahvalnicu dobio je ministar Velimir Ilić, a David Avramović, učenik četvrtog razreda OŠ „Milovan Glišić” nagrađen je knjigom za najbonji rad o temi „Valjevo, voljeni grade”.

U umetničkom delu programa nastupili su Crkveni hor „Hadži Ruvim” i beogradske glumice Jelena i Ivana Žigon, koje su za scenski kolaž utemenjen na pesmama Desanke Maksimović, Milana Rakića i Dobrice Erića dobile honorar od 800 evra.

Ručak je bio u „Narcisu”, a pojedini lokalni uglednici su pre toga „na po jednu s nogu” svratili u kultni bife „Jeremičak”.

LUTALICE – Ujed psa lutalice na valjevskim ulicama lokalnu samoupravu košta 155.000 dinara, saopštio je Pokret za Valjevo na osnovu podataka koje je dobio od opštinskog poverenika za dostupnost informacijama od javnog značaja. Prema podacima Opštinske komunalne inspekcije, u proteklih šest meseci na meti pasa lutalica našlo se 40 građana, a od septembra 2007. njih 29 podnelo je tužbu radi naknade štete. Do sada su okončana četiri postupka, koja su lokalnu samoupravu koštala skoro 627.000 dinara. S obzirom na to da je u toku još 25 parničnih postupaka pred sudom, iz opštinske kase će za naknadu štete napadnutim građanima biti isplaćeno preko 4.000.000 dinara.

U 2007. godini na valjevskim ulicama i trgovima zabeleženo je preko 150 napada pasa lutalica na građane, a lokalna samouprava u selu Zlatariću gradi azil za pse o kojima bi tamo računa vodili „Vidrak" i aktivisti Drušva za zaštitu životinja. Privremeni azil smešten je na nekadašnjoj farmi za tov junadi u susednom selu Bukovica, gde je premešten iz Mrčića zbog protesta meštana, dok je u azil za pse u Zlatariću do sada uloženo oko 20 miliona dinara ali su rokovi za njegov završetak pomerani nekoliko puta.

Upišite svoj komentar