| April 2008

Škola 138 naraštajaReč Matije Bećkovića prilikom dodeljivanja Ordena Svetog Save u Valjevskoj gimnaziji, 25. marta 2008. godine

Matija Bećković

Preosvećeni Vladiko, sveštenstvo i monaštvo Valjevske eparhije,

Braćo i sestre po Gimnaziji i po Valjevu,

I mene ste odlikovali kad ste me, kao bivšeg đaka ove škole, pozvali da budem u ovoj sali u ovoj svečanoj prilici kad joj se uručuje Orden Svetog Save.

U tom zvanju i tim povodom kazaću i ovo:

Valjevska gimnazija je postala zaštitni znak Valjeva. Niko je i ne zove samo gimnazija nego uvek dodaje valjevska, kao da bi u Valjevu mogla biti nečija druga, recimo užička ili požarevačka ili, sačuvaj Bože, šabačka. Uostalom, to ime je izliveno u bronzi na njenim vratima, a nisam siguran da je tako i u drugim mestima. Ako bih hteo da demonstriram i znanje iz matematike stečeno u njenim klupama, rekao bih da je Gimnazija koren iz Valjeva ili najmanji zajednički sadržalac duha Valjevskog kraja. Otkad je ozidana, a usudio bih se reći, ne do današnjeg, nego do sudnjeg dana ona ostaje najlepše zdanje ovog grada. Njenu fasadu, kažu, na nekoj izložbi u Parizu proglasili su za najlepšu na svetu. Iako je ista istijata kao i zgrada Treće gimnazije u Beogradu, valjevska je tri puta lepša. Jer u Valjevu ta fasada nije fasada već lice celoga grada. Mesto na kome je podignuta u Valjevu je ono isto koje je prosveti i kulturi davano u životu Srbije, mesto koje u duhovnom životu Srba ima jedino Sveti Sava.

I do sada je bilo i đaka i profesora Valjevske gimnazije koji su odlikovani Ordenom Svetog Save. Ima njenih đaka– svetitelja, koje upoređuju sa Svetim Savom, ali tek sada su Oredenom Svetog Savs ordenovani i svi đaci i svi profesori Valjevske gimanazije.

Kad kažem gimanazija mislim na Valjevsku gimnaziju, a kad spomenem Valjevsku gimnaziju mislim i na Brankovinu, na Medvednik, na Jablanik, na Ćelije, na Lelić, na Pustinju, na Bogovađu, na Pecku, na Paune, na Pričević, na Poćutu, na Pambukovicu, na Podgorinu i da ne ostanem samo na jednom slovu, mislim na Kolubaru, na Tamnavu, na Iverak, na Divce, na Kamenicu, na Ražanu, na Koceljevu, na Sanković i Osladić i druge iz cvetnika imena odakle su dolazili moji školski drugovi, đaci slavne Valjevske gimiazije.

A mojih valjevskih školskih drugova ima do sada 138 naraštaja. U njih ne ubrajam samo đake nego i roditelje i profesore naročito one koji su prethodno bili njeni đaci kao što će i sadašnji đaci postati i profesori i đački roditelji.

Naši budući školski drugovi biće oni koji se još nisu ni rodili a zbog njih ova škola i ovo odlikovanje najviše i postoji.

I gde god se rađali i iz kojeg god mesta bili i dolazili u Valjevsku gimnaziju tamo je je bio i Sveti Sava ili ga je iz daljine krstom prekrstio i blagoslovio. Za tu istinu i smisao te istine, uskliknimo s ljubavlju svetitelju Savi, srpske škole i crkve svetiteljskoj glavi!

Komentari

Škola 138 naraštaja | 31.07.2011 u 17:49

Upišite svoj komentar