| Avgust 2010

Priče iz Nepričave

Branko Vićentijević

Da li će se autoput Beograd – južni Jadran svesti na deonicu Stublenica-Nepričava, a tabla sa obeležjima podsećati na Železničku stanicu pruge Valjevo-Loznica u Pričeviću, koja vodi u Čvarkovu livadu * Ko laže, a ko ne govori istinu, u priči o Kemisovom opasnom otpadu u Valjevu * Lasta htela da udavi Evropa bus ali će, ako bude pravde, ostati bez Gradske autobuska stanice * Ekolozi ne daju topole, jove i vrbe kod Savatijevića ustave na Gradcu * Sa kojim će igračima novi trener Velja Gašić početi pripreme KK Metalac

Svečanim otvaranjem početka radova na delu autoputa Beograd-južni Jadran, od Uba do Lajkovca, jedna je od ovovremenih julskih „priča iz Nepričave”. Ministar je infrastrukturni Milutin Mrkonjić (SPS-PUPS) bio u elementu i „pre roka” se sit naljubio devojčica u narodnim nošnjama, koje su što sekle vrpcu, što služile ‘leb i so. Nije bilo obećavanog, još za Vidovdan, predsednika države Borisa Tadića – ophrvali ga važniji, državni poslovi.

Eksproprisano je njiva i livada, što u Ubskoj, što u Lajkovačkoj opštini, po kilometar-dva, taman da počnu radovi. Za dalje, bumo vidli. Može se desiti da se koridor 11, kako je nazvan autoput Beograd-južni Jadran, koji bi, vele, Srbiju trebao da poveže sa Crnom Gorom i Italijom na jednoj, odnosno Rumunijom na drugoj strani, svede na započetu deonicu Stublenica-Nepričava. Bože moj, u Pričeviću možda još stoji putokaz za „Železničku stanicu” (na „ratnoj pruzi” Valjevo-Loznica), a vodi do u „Čvarkovu livadu”!

KEMIS – Nije samo Mrka poodio Valjevo minuloga jula. Bio mu i koalicioni jaran dr Oliver Dulić (DS), subotički lekar koji je započetu specijalizaciju iz ortopedije pretpostavio političkom angažmanu na polzu narodu. Duliću je poveren resor urbanizma i građevine i ekologije. Skupio u soliteru na Titovom trgu bratiju iz Kolubarskog i Mačvanskog okruga da im podeli kutije za odlaganje potrošenog kancelarisjkog materijala.

Nako usput, ničim izazvan, prisutnima, među kojima su bili i novinari, uzeo muštuluk da će se u valjevskoj fabrici rashladnih urećađaja Gorenje graditi centar za reciklažu električnog i elektronskog otpada, investicija vredna nekoliko milijardi evra sa 80 novih radnih mesta. Mašala, al’ novinari zapeli da pitaju šta je sa Kemisom, firmom Gorenja, koja se bavi sakupljanjem i izvozom u EU opasnog otpada.

Ministar je Dulić počeo da vrti istu priču o Gorenju u krug, pa kad novinari nisu popustili reče kako je ta stvar, sa Kemisom, u proceduri, te da se čeka odgovor lokalne samouprave u Valjevu. Novinari gradonačelnika valjevskog Zorana Jakovljevića zadenu pitanjem, nije li se Valjevo već oglasilo odlukom o uskraćivanju saglasnosti za tako opasnu stvar. Zoća klimnu glavom potvrdno, ministar to vide pa veli „A gde ćete vi svoj otpad”. Gradonačelnik bi da odgovori, zaduženi ga ščepaše pod mišku, kasni se sa protokolom, i odvedoše u drugu salu Gradske skupštine. Ne bi odgovora i pojašnjenja, i ministar je već udario pišman na nataknje sa novinarima, pa sutradana po novinama bi šta bi.

Tek tada se stvari o opasnom otpadu počinju da komplikuju, što poprimi elemente vređanja elementarne (novinarske) pameti. Te novinari nisu razumeli, te nisu dobro preneli, te nema ništa od opasnog otpada... Još kad se oglasio Kemisov valjevski predstavnik Zoran Milovanović, dojučerašnji direktor INOS-Angrosirovine, tvrdnjom da Kemis nikada ništa tak’o nije nikad ni nameravao da gradi u krugu Gorenja, sve ode u majčinu!

Nesporne su, naime, činjenice da je Kemis od Dulićevog ministarstva tražio  da u valjevskom Gorenju podigne centar za privremeno skladištenje opasnog otpada do odvoženja na preradu u neku od zemalja Evropske unije. Nesporne su i količine navedene u tom zahtevu, što godišnje, što one koje bi se u isto vreme našle u Valjevu. Nesporno je da je to Valjevo odbilo, nesporno je da je Ministarstvo za zaštitu životne sredine Kemisu dalo saglasnost po zahtevu iz novembra 2009. godine!

Srbija je prepuna opasnog otpada, što niko normalan ne spori. To se kad-tad mora zbrinjavati „na društveno odgovoran način”, vreme će pokazati da li će to biti u Valjevu ili nekoj drugoj varoši, u Gorenju ili budućoj industrijskoj zoni. Ko bude imao sluha i pameti da uradi što se činit mora, a da pritom kontroliše tehnologiju, imaće i espapa.

SALTO MORTALE – Valjevska je Lasta, kao deo moćne beogradske imperije istoga imena, ničim izazvana pokušala da udavi konkurenciju u liku i delu privatnog prevoznika Evropa bus Dragana Brdarevića. Sve je, bar na početku spora, išlo kako je na beogradskom kolegijumu Laste i odlučeno, a uvijeno u oblandu prava (ne i pravde) i floskule „niko ne može biti izvan i iznad zakona” (valjda ni onaj ko drugom blokira ulazak i izalazak na svoju stanicu, što je Lasta učinila Evropa busu).

Svi su pedantno i efikasno odradili svoj deo posla, od mobilne telefonije, do pravosudnih institucija (policija, srećom, nije imala potrebe da se bruka). U toj ćeraniji zadenuto je i pitanje zbog čega je Privremeni d’ izvinete organ, koji je 2007/2008. obavljao poslove raspuštene SO Valjevo za vakta gradonačelnikovanja dr Jovana S. Tomića (NS), iz predloga novog GUP-a izbrisao saobraćajnicu koja bi povezivala Hajduk Veljkovu i Uzun Mirkovu ulicu i tako omogućila funkcionisanje stanice Evropa busa bez tobožnjih smetnji po rad Gradske autobuske stanice, koja je 1980-tih građena novcem samodoprinosa građana, a 1990-tih, bez znanja finansijera, poklonjena Lasti sa propalom Strelom! Da ne bude zabune, ta saobraćajnica je trebalo da prođe kroz posed onih koji su svojevremeno kupili propalu Strelu-Transport.

Potom su odbornici Nove Srbije u gradskom parlamentu zatražili da se sve to preispita, zadatak je prosleđen Gradskom pravobranilaštvu, a nejasno je ostalo da li će kojim slučajem biti prihvaćen i zahtev odbornika NS da se formira gradsko javno preduzeće koje bi gazdovalo Gradskom autobuskom stanicom. Nije nezanimljiv ni podatak da je plac, na kojem se nalazila stara autobuska stanica, u Čika Ljubinoj ulici pored keja Kolubare, takođe uknjižen na Lastu, a harač od zakupa lokala u tamošnjem Zanatskom centru ubira Gradska poreska uprava.

KRIVA VRBA – Julske su aktivnosti imali i u EKOD Gradac uznemireni nakanom JP Srbijavode da poseku preko 70 topola, jova i vrba kod brane-pletare (od kolja i pruća) na ustavi za Savatijevića vodenicu. Portparol EKOD Gradac, ginekolog dr Nenad Dimitrijević rekao je novinarima da nekoliko brana-pletara treba popraviti, kao i da o tome postoji saglasnost Zavoda za zaštitu prirode Srbije. Problem se, smatra dr Dimitrijević, lako rešava, moguće je skloniti nisko šiblje, o seči topola, jova i vrba nije bilo govora – niti je to ko tražio, niti je to ko odobrio (niti će odobriti).

„Reč je o nečijem kapricu, o istim onim ljudima koji su, kako se po Valjevu priča, već izračunali koliko će novca uzeti ako ta isečena debla, stara i po 50 godina, stignu tamo nekome u Pančevu”, tvrdi dr Dimitrijević. Usput postavlja pitanje, kome smetaju krive vrbe, odnosno ima li vrba a da nisu krive!

Seča je, bar privremeno, odložena, a ako bude trebalo ekolozi će, zvrkne li i jedna motorna testera, pozvati Valjevce da zajedno brane Gradac, „definitivno gradski brend broj jedan”.

PRIPREME – KK Metalac bi 2. avgusta trebalo da počne pripreme za novu sezonu pod voćstvom beogradskog trenera Velimira Gašića. Ne zna se sa kojim igračima jer ugovori važe Birčeviću i Trtiću, kao i mlađim momcima iz Valjeva. Došao je Radomir Marojević, računa se da će sa njim ostati i blizanac Dragomir, takođe centar. Otišli su Panić, Bakić, Ljubojević, Mile Ilić traži novi klub u inostarnstvu, Mićević se iz Čačka vratio u rodno Užice, Branko Jorović ne bi da sarađuje sa onima koji su ga nazvali „invalidom”, možda se vrati Jereminov...

Komentari

Priče iz Nepričave | 10.08.2010 u 12:30

Upišite svoj komentar