| Avgust 2010

Umetnici se u Valjevu rađaju

Darija Ranković

Jelica Jerinić i Miroslav Trifunović

Jelica Jerinić i Miroslav Trifunović

Da li zbog vode i zemlje, kako reče profesor Vladimir Jevtović, ili zbog mnogog dara koji talentovani  lako otkriju i usmere ga kako i gde to treba, tek Valjevo, kao retko koji grad, može da se pohvali mnogobrojnim glumcima, režiserima, dramskim piscima... Oni, po pravilu, od grada ne traže mnogo, a opet gradu daju mnogo.

U toj grupi uspešnih ili onih kojima je pošlo za rukom da se upišu na Fakultet dramskih umetnosti, i to da budu među sedam studenata koji se finansiraju iz budžeta, od ovog leta su i dve mlade Valjevke.

Prijemni,  među 14 kandidata koji su ušli u uži izbor, položile su Jelica Jerinić, maturantkinja Valjevske gimnazije i Dragana Jakovljević, studentkinja druge godine medicine.

U užem izboru je bila i Tamara Jakovljević koja piše poeziju, objavila je dve zbirke pesama i bivala je pobednica Limskih večeri poezije. Ona je bila član Dramskog studija Valjevske gimnazije, a po završetku škole upisala je ekonomiju. Posle godinu dana, shvatila je da to nije njen „poziv”, prešla na Magatrend, a ove godine rešila da konkuriše na dramaturgiju, jer – to je njen život. Nije primljena, ali, kako kaže Miroslav Ćiša Trifunović, već sledeće pred njom je novi pokušaj. Ona ne odustaje!

Otkuda u ovoj priči o studentima Fakulteta dramskih umetnosti reditelj Miroslav Trifunović? On je zaslužan što su se mnogi mladi obreli na toj visokoj školi umetnosti (njih blizu 70 u poslednje dve decenije), postali glumci, reditelji, scenografi... Vodio ih je kroz „Abrašević”, kroz ozbiljno i organizovano sazdan amaterizam, a potom pripremao za  profesionalizam. On je za prijemni ispit spremao Tamaru i Jelicu koja je uspešno savladala tu prepreku. 

Dragana Jakovljević

Dragana Jakovljević (Foto: Ljuba Ranković)

Na uspeh su podjednako ponosni i Ćiša i Jelica. Ćiša, čini se, malo više, jer jer je upis utoliko značajniji što, za razliku od glume, dramaturgiju najčešće (možda čak i isključivo) upisuju oni koji su već završili neki fakultet ili su „dogurali” do treće ili četvrte fakultetske godine. Da bi neko bio dramski pisac mora, pre toga, da ima neka predznanja ili da ovlada nekim veštinama. Katedra za dramaturgiju na FDU insistira da se primaju znatno zreliji kandidati, oni koji već imaju prediskustva. To objašnjava i činjenicu da je većina studenata dramaturgije znatno starija od brucoša na drugim fakultetima ili smerovima FDU.

Među najmlađim studentima dramaturgije je Jelica Jerinić. Od nje je unekoliko starija Dragana Jakovljević, sa dve godine medicine. Dragana je bila glumica, član Dramskog studija Gimnazije, i po završetku srednje škole – upisala medicinu. Nakon dve godine pobeđuje mladalačka ljubav prema pozorištu, priprema se za prijemni na dramaturgiji, biva primljena i napušta medicinu. Od jeseni ponovo je brucoš, ovaj put na željenom fakultetu.

Za mnoge – veliko iznenađenje. Indeks medicine zameniti za indeks FDU? Puna energije i mladalačkog optimizma Dragana priča da je, nakon prve godine medicine i položenih svih ispita sa visokim ocenama, shvatila da poziv lekara nije njena budućnost. Ni tada nije znala šta je to što želi, šta je to što će joj pričinjavati zadovoljstvo, jer je najgore živeti sa prazninom koju  načini  loš izbor zanimanja. Bilo joj je važno da se „pronađe u nečemu”. Sasvim slučajno, kao da je to bilo u deliću sekunde, shvata  da je to dramaturgija. Na sreću imala je podršku porodice da objedini svoju ljubav za film, pozorište i knjigu.

Pripremala se sama, naravno uz pomoć literature i uz dragocene savete onih koji su već upisali dramaturgiju. Mesec dana je pisala dramu „Papir gori do kraja”. Akter je četvoročlana porodica. Ovovremena, moderna  u kojoj je sve podređeno majci čija prevelika želja za uspešnom karijerom, napuštanje porodice sa odlaskom u Pariz, dovodi do raspada porodice koji se formalizuje  razvodom  na papiru koji „gori do kraja”!

Na željenom fakultetu je i Jelica. Mlada i talentovana, radna. Ćiša čak tvrdi da je ona – čudo od deteta. Za prijemni se pripremala samo nekoliko meseci.  Napisala je dramu „Staza klovnova” koja je profesorsku komisiju „oborila s nogu”.  Jelica, pak, misli da je čudo Ćiša a ne ona. Pokušavala je i prošle godine da upiše dramaturgiju, ali nije uspela. Ove godine jeste zahvaljujući upravo tome što je sa njom mesecima radio ovaj provereni teatarski pedagog. „Pronašla sam pravu osobu i beskrajno sam mu zahvalna” – kaže Jelica.

Dramaturzi

Među  Valjevcima je priličan broj dramaturga. Za razliku od glumaca, oni su iza kulisa, o njima se obično malo priča i malo piše. 

Branko Lukić je završio dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Jedna od njegovih drama – „Šumovanje”, bila je u zvaničnoj konkurenciji  Sarajevskog MESA.

Posle nekoliko godina Valjevo dobija drugog dramaturga.  Biljana Maksić je završila Gimnaziju 1979. godine, upisala FDU i danas je među vodećim, ako ne i najboljim piscima scenarija.  Napisala je obilje scenarija za filmove, TV serije...

Sledi pauza od oko dve decenije. Niko od Valjevaca se ne upisuje na te studije, ili u tome ne uspeva.  Potom se pojavljuju  Vlada Ćosić i Marijana  Vićentić Čulić,  završili su dramaturgiju i već ostavili uočljiv trag.

Među valjevske dramaturge se zatim svrstao sa nekoliko već igranih drama Dušan Spasojević koji je dramaturgiju završio na BK univerzitetu.

Studentkinja BK je i Saša Petronijević koja  završava drugu godinu studija dramaturgije.

Još u detinjstvu želela je da piše knjige, da bude pisac. U osnovnoj školi pisala je pesme, jednostavne, dečije, vesele. U srednjoj školi piše priče.  Prva drama, napisana prošle godine, zove se „Klovnov šou”. Opet klovn?!

Uz smeh, veseo, skoro detinjast, odgovara ipak ozbiljno:

– Volim klovnove i volim da pišem o njima. To su ljudi sa margine, gubitnici, autsajderi, koji i pored toga imaju dušu i neku svoju priču koju vredi ispričati.

Ne misli da smo svi pomalo klovnovi i da živimo u cirkusu. Cirkus je nešto posebno. A njeni klovnovi, srećni ili ne, uvek su u centru pažnje, žive svoj šareni život, verujući u čudo i magiju. „Staza klovnova” je priča o dragim šaljivdžijama koji u novogodišnjoj noći kazuju svoj život. Dešavaju se razni lomovi, čudesni obrti, iznenađenja, njihov cirkus se ruši... Oni, i pored surovog i realnog života, pronalaze svoj mir i radost...

Možda ova priča o klovnovima, iz pera mlade Jelice Jerinić, bude pretočena u pozorišnu predstavu već ovog leta, na „Abrofestu”.

Da li smo mi Valjevci doista talentovani ili  smo samo umišljeni pa nam se čini da naših u svetu umetnika ima najviše? Slično pitanje je Miroslavu Trifunoviću postavio profesor Vlada Jevtović, koji ga je i pozvao da režira  „Dogodine u isto vreme”, diplomsku predstavu Katarine  Ilić  i Danijela Korša.  Premijera je bila nedavno. Kaća, i ona Valjevka, bila je sjajna. Dobili smo još jednu školovanu glumicu.

To je i bio neposredni povod da profesor Jevtović pita Ćišu u čemu je tajna, u drugačijoj vodi i zemlji, pa zato ovde ima toliko glumaca, reditelja i drugih pozorišnika. Tvrdio je pritom  da  po očima može da prepozna Valjevce:

– Imate snagu i energiju u očima, svi koji  dolazite iz tog kraja.

Odgovarajući na takvo pitanje Trifunović kaže:

– Ima dosta u daru, ali mnogo više je u tome što se mladi ljudi  u Valjevu opredeljuju ka pozorištu i umetnosti jer u drugim oblastima, na žalost, ne nalaze tu količinu fascinacije. I to je moja ozbiljna kritika školama.

A da li će se Jelica i Dragana po završetku fakulteta  vratiti u Valjevo, u salu u kojoj smo razgovarale, a to je dramska sala Gradskog pozorišta „Abrašević”?

- Vraćaću se zbog nekih uspomena i dragih ljudi, ali se sigurno neću vratiti da ovde radim! Mislim da ovaj grad još uvek ne pruža dovoljno mogućnosti umetnicima. Nadam se da će jednog dana i to učiniti. Bilo bi mi zadovoljstvo da u Valjevu živim i radim – kaže Jelica.

Dragana, uz dubok uzdah,  kratko reče:

– He znam! Ne razmišljam tako daleko. Sada mi je prvi cilj da uspešno završim prvu godinu fakulteta. Ali, ako jednog dana u Valjevu bude bolja situacija, ukoliko bude posla, zašto da ne! Vratila bih se!

Upišite svoj komentar