| Avgust 2011

Ulični letopisZa razdoblje 1903 – 1940

Zdravko Ranković

1903, 14. jul – „Duž cele Beogradske ulice bile su mase sveta, obojeg pola, koje su skidanjem šešira i mahanjem rubaca pozdravljale putnika” – izvestio je beogradski dnevni list „Štampa” u opisujući ispraćaj iz Valjeva dotadašnjeg komandanta Drinske divizije, đeneralštabnog pukovinika Živojina R. Mišića.

1904 – Karađorđevo ime ponele dve objedinjene dotadašnje ulice, Obilića i braće Nedića, koje su, inače, i do te promene pa zadugo i docnije Valjevci naporedo zvali Beogradski put ili Beogradska ulica. Vreme preimenovanja u Karađorđevu ulicu pomenuo je Mata Nenadović u opširnom članku „Šta mislim da treba uraditi za unapređenje varoši Valjeva”, objavljivanom u nastavcima u „Glasu Valjeva” 1933. godine (februar-mart). S obzirom na to da je Nenadović bio, 1904. godine, valjevski gradonačelnik a uz to i u srodstvu sa novom vladajućom dinastijom, verovatno je on i najzaslužniji za tu promenu.

1905, leto – Počelo kaldrmisanje Karađorđeve ulice koje je potrajalo i tokom dve naredne godine. Radovi su finansirani iz zajma „izuzetog” od Uprave fondova radi rešavanja niza krupnih varoških potreba. 

1905 – U Karađorđevoj ulici 39 sagrađena kuća Milorada Tadića, nekadašnjeg valjevskog apotekara, sa fasadom u duhu secesije. Projekat beogradskog arhitekte Milana Kapetanovića. Na ulaznoj kapiji od gvožđa i danas se nalazi broj 1905 kao obeležje godine kad je ta kuća sazidana. Posle Drugog svetskog rata tu je stanovao direktor „Krušika” Abas Deronja. Proglašena je za spomenik kulture.

1906 – Sagrađena, prema projektu Danila Vladisavljevića, artiljerijska kasarna u Karađorđevoj ulici 118-120. U njoj je sada Medicinska škola. Proglašena za spomenik kulture.

1907, početak oktobra – Dr Selimir Đorđević, novi okružni lekar u Valjevu, nastanio se u Karađorđevoj ulici 105. Među Valjevcima je ostao do smrti nastale u velikoj epidemiji tifusa pegavca, 1915. godine. Za to vreme mnogo je činio radi unapređenja rada u valjevskom zdravstvu. Kod doktora je dugo živela njegova sestričina Ljubica Marić, budući kompozitor, ona je u Valjevu ostala i nakon ujakove smrti.

1907, jesen – Otvorena škola igranja u valjevskoj kafani „Balkan” Milutina Dojčinovića, u Karađorđevoj ulici. Nalazila se na mestu ispred sadašnje zgrade Gradske uprave i Privredne komore. 

1908, maj – Beogradski gimnazijalac Milutin Bojić, sa vršnjacima na ekskurziji u Valjevu i gradskoj okolini. U njegovom obimnom putopisu je i ovakav utisak budućeg pesnika: „Pođosmo kroz ulice čiste i svetle, široke, sa lepim zgradama, među kojima se odlikuju nekoliko privatnih domova, Prvostepeni sud, Načelstvo, Gimnazija, Valjevska štedionica i Železnička stanica. Najlepša valjevska ulica (Karađorđeva) vodi u park, u kome se spajaju Obnica i Jablanica”.  

1908 (oko) – Najstarije poznato svedočanstvo o korzou u Valjevu, u Karađorđevoj ulici, zapisano je u uspomenama pesnika Sime Pandurovića, valjevskog gimnazijskog profesora u vremenu od septembra 1907. do oktobra 1910. godine: „Pre i posle podne odlazio sam na svoje časove u gimnaziji... Pred veče šetnja korzoom u Beogradskoj ulici”. Uz to kazivanje je i svedočenje o domu valjevskog advokata Trifuna Miloševića, Pandurovićevog tasta, u Karađorđevoj ulici: „Kuća Miloševića nije bila najbogatija, ali je svakako, po opštem priznanju, bila najprijatnija. Sa svetlim, prostranim i udobno nameštenim sobama; čistim, popločanim dvorištem, sa velikim starim orahom, lepom, ograđenom baštom punom cveća i plemenitog voća, sa sporednim zgradama i bunarom – ona je davala utisak stare, gospodske kuće, koja je više gledala na svoju unutrašnjost nego na fasadu, otmene i gostoljubive”. Nalazila se na uglu Karađorđeve i Danilovićeve ulice.

1910, 20. novembar – Na naslovnoj strani beogradskih „Večernjih novosti” objavljena fotografija nepoznatog autora „Valjevo – Izgled Karađorđeve ulice”.  

1914, 8. novembar – U zgradi Okružnog načelstva u Valjevu održana zajednička sednica Vlade Kraljevine Srbije i Vrhovne komande Srpske vojske, posvećena dramatičnom stanju na ratištima. Predsedavao je prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević, tada vrhovni komandant vojske. Sa tog zasedanja od savezničkih vlada je ultimativno zahtevana isporuka municije, ugovorene još 1913. godine, jer će u protivnom Srbija zaključiti primirje sa neprijateljem. – Prestolonaslednik je u te dane stanovao u kući valjevskog trgovca Ilije Z. Todorovića u Karađorđevoj ulici, nedaleko od „Jadra”.

1914, decembar – Radi smeštaja obolelih i ranjenih vojnih obveznika preuzete su od vlasnika mnoge valjevske kafane i hoteli, među njima i kafana „Sunce”.

1916 – Okupaciona vlast preduzela u Valjevu, na ulicama u centru grada, zamenu turske kaldrme kockom (“prijatnom i današnjim saobraćajnim zahtevima odgovarajućom”).

1918, 31. oktobar – Oslobođeno Valjevo u Prvom svetskom ratu. Povorka od nekoliko hiljada ljudi je na početku Karađorđeve ulice, „kod artiljerijske kasarne, sačekala naše trupe, burno ih pozdravljajući”. U ime sugrađana dolazak Srpske vojske pozdravio je advokat Pera Marković, odgovorio je major Iva Jovanović.

1921 – Trgovac Milan Ž. Nikolić, nastanjen u Karađorđevoj ulici 62, imao telefon sa brojem 18 a Prva srpska zemljoradnička banka, takođe iz te ulice, telefonski broj 27. To su jedini ondašnji imaoci telefona u Valjevu uz koje je u imeniku rečeno da se nalaze u Karađorđevoj ulici. Telefoni ostalih pretplatnika bili su ili iz drugih ulica ili nije ubeleženo gde su locirani.

1922, 19. septembar – Valjevski fotograf Stevan L. Jovanović oglasio u ubskom „Glasu Tamnave” (Valjevo je tada bilo bez svojih novina) da prodaje kuću u Valjevu „na najlepšem mestu, Karađorđeva ulica br. 50, sa fotografskim ateljeom”.

1923, 11. februar – U „Valjevskim novinama” objavljen oglas: „Moderan fotografski atelje Kuzmana Trivanovića (pređe Stevana Jovanovića), Karađorđeva 50 Valjevo. Atelje je snabdeven sa prvoklasnim materijalom. Snimanja vrši preko celog dana sa uspehom, bez obzira na vreme”.

1923, maj – Dr Branislav Gađanski otpočeo u svojoj ordinaciji (u Karađorđevoj ulici br. 60, „preko puta načelstva”) da pregleda pacijente na rentgen aparatu, prvom u Valjevu. Pregledi su bivali uveče, u vreme kad je imalo električne struje. 

1923 – Advokat Vlada Nedeljković sazidao u Karađorđevoj ulici br. 57 veliku kuću, za to vreme najlepšu u Valjevu. „Planirao” je valjevski inženjer Dragomir Samokresović, advokatov kum. Od Nedeljkovićevih naslednika kuću je 1940. godine kupio dr Milorad Kostić. Srušena je 70-ih godina da bi na tom mestu bila sazidana višespratnica sa prodavnicama „Merkura” i „Sintelona” u prizemlju.

1925 (oko) – Učiteljska porodica Stojković, sa sinom Borivojem, budućim značajnim srpskim teatrologom, stanovala na uglu ulica Karađorđeve i Dušanove, u kući nekadašnjeg trgovca Timotija Simića.

1926 – Na uglu ulica Karađorđeve i pop Lukine sagrađena stambena porodična zgrada, „vrlo interesantna kao objekat novije gradske arhitekture”.

1928 – Mnogobrojni Valjevci svečano ispratili u Skoplje, na njegovu novu dužnost, dr Jordana Stajića, svog dugogodišnjeg sugrađanina. Karađorđeva ulica bila je potpuno zakrčena, a dr Stajić je čitavu prepešačio sa porodicom da bi tek na njenom kraju ušao u automobil.

1928 – Izgrađen hotel „Beograd” na uglu ulica Karađorđeve i hajduk Veljkove, sa prvim engleskim klozetom u gradu. Podignut je umesto kafane „Mali Beograd”. Projektovao Milorad Babić, zidala braća Lazar i Rista Vujović.

1929, 18. avgust – Na uglu ulica Karađorđeve i dr Stajića počela, osvećenjem temelja, gradnja Oficirskog doma. Otvoren je 12. oktobra naredne godine. Projektovao Veljko Milošević iz Beograda.

1930, proleće – Lekar Vojne bolnice S. A. Čerikovski otvorio ordinaciju u Karađorđevoj ulici 54, „ispod kafane Sunce”, i o tome dao oglas u „Glasu Valjeva”. U proleće 1931. godine preselio se u Ulicu Karadžića 41 („do železničke stanice”).

1932, 21. februar – Supružnici Babić (Ljubica i Milorad) iz Karađorđeve 89 dobila prinovu, ćerku Gordanu, buduću značajnu istoričarku umetnosti, člana SANU.

1932 – Foto sekcija Valjevskog bob-kluba izlagala u vitrini na korzou fotografije sa klubskih akcija privlačeći time znatnu pažnju mnogih mladih šetača. 

1933, početak godine – Branko Kesler, „doktor zubne medicine sa fakulteta za zubnu medicinu u Bonu”, prešao iz Beograda u Valjevo. Ordinaciju je, zajedničku sa dr Miodragom Jovanovićem, tada imao u Karađorđevoj br. 70.

1933, septembar – U Karađorđevoj ulici 27, „preko puta Oficirskog doma”, ordinirao dr Miloš Pantić, „bivši asistent za kožne i venerične bolesti u Strasburu”. A u Karađorđevoj 67 imao je ordinaciju dr Milivoje M. Milenković, očni lekar.

1933, 3. decembar (nedelja) – Umetnička grupa „Zograf” iz Beograda otvorila u svečanoj sali Načelstva svoju izložbu slika, skulptura i arhitektonskih projekata. Na otvaranju je govorila pesnikinja Desanka Maksimović.

1935, jesen – U Ulici Karađorđevoj – Beogradskoj otpočeo lekarsku praksu sanitetski kapetan prve klase, dr Milorad K. Kostić. To je činio „po povratku sa specijaliziranja unutrašnjih bolesti u Francuskoj”. Istovremeno je u Karađorđevoj 56 imao ordinaciju sanitetski potpukovnik dr Živ. A. Stojilović, upravnik Drinske stalne vojne bolnice, i on specijalista za unutrašnje bolesti.

1936, početak godine – U Karađorđevu ulicu br. 65 preselila svoj fotografski atelje Milka Antić i tu poslovala do penzionisanja, 1975. godine. Dugo je, po mnogobrojnoj klijenteli, bila vodeći valjevski fotograf.

1936, 1. septembar – Oglas u listu „Naša reč”: „Zubni lekar Josip Rip vratio se s puta i ponovo ordinira u Ulici Karađorđevoj 51 (zgrada Stare apoteke)”. – Dr Rip je Jevrej, rođen u Novom Sadu, Ženidbom u Valjevu prešao je u pravoslavlje. Pristupio 1941. godine Ravnogorskom pokretu i stradao kao njegov pripadnik.

1936 – Imaoci telefona: Stevan Janković, narodni poslanik (Karađorđeva br. 11); Državno tužioštvo (15); Oficirski dom (24); Stevan Unković, industrijalac (31); Pera Marković, ministar u penziji (35); Pera Petković (36); Valjevska zadruga (37); Tehničko odeljenje Sreza valjevskog (41); Poreska uprava (49); Sresko načelstvo (49); Vlada Nedeljković, advokat (52); dr Tihomir Mihailović, sanitetski kapetan (68); dr Teodor Božin (80).

1937, 21. februar – Počeo da izlazi nedeljnik „Valjevski glas” čija je redakcija bila u Karađorđevoj 33. Tu je stanovao i Krsto Brajović, urednik tih novina, koje su se pojavile 15 puta, zaključno sa 30. majom 1937. godine.

1938, maj – Kafane i druge ugostiteljske radnje u Karađorđevoj ulici: „Marković” (vlasnik Pavlija Marković, Karađorđeva 114), „Beograd” (Sava Radović, 112), „Hercegovina” (Manojlo Kašiković, 127), „Balkan” (Dragomir Mirović, 58), „Posavina” (Zorka Stefanović, 66), Narodna gostionica (Miloš Paraćinac, 69), „Sunce” (Milojko Topalović, 50), Bife (Mihajlo Popović, 129), „Mala Zora” (Leposava Grbić, 193), Podrum (Velimir Beljić, 15). Sve su razvrstane u ugostiteljske objekte druge i treće klase.    

1939, 22. maj – Biciklisti, učesnici prve trke „Kroz Srbiju”, prošli kroz Valjevo vozeći prvu etapu Beograd – Požega. Na cilj poluetape u valjevskoj Karađorđevoj ulici, iskićenoj zastavama, prvi je stigao August Prosinek iz Zagreba što je onda pozdravljeno „urnebesnim pljeskom prisutnih”. Od g-ce Seferinke Bosić pobednik je primio buket cveća.

1940, 20. oktobar – U „Glasu Valjeva” objavljeno da je ulici koja spaja Karađorđevu i završetak Pančićeve (danas dr Pantića) pripalo ime – Uzun Mirkova ulica.

1940, jesen – U Karađorđevoj ulici br. 4 radila Državna građanska škola.

1940 – Valjevska adresa „Vistada” (Višegradska industrija ing. Stankovića A. D.) – Karađorđeva 80, telefoni broj 75 i 81. 

Nastaviće se

Upišite svoj komentar