| Decembar 2009

Fotografi valjevskog kraja

Zdravko Ranković

Dušan Popović sa svojom nevestom Sofijom

Dušan Popović sa svojom nevestom Sofijom

Biografijama Kuzmana Trivanovića, Leopolda Hajla i I. Hašike, objavljenim u lanjskoj avgustovskoj i septembarskoj svesci Revije „Kolubara”, počeli smo da publikujemo priloge za biografski leksikon fotografa Valjevskog kraja. Nastavili smo takav posao i narednih meseci, držeći se pri tome azbučnog reda a uz to rešeni da u dogledno vreme na sličan način predstavimo i ostale fotografske pregaoce. One čiji su životni i radni vek već okončani. Biografijama koje samo objavili u prošlom broju krug se zatvorio. U narednom razdoblju nastojaćemo da upotpunimo poneke ovde već publikovane životopise i da predstavljamo one koji su nam bili nepoznati.

Znatnu pomoć u ovom radu pružali su nam: Miroslav Aleksandrić, kolekcionar starih fotografija iz Mladenovca; Goran Malić, fotografski umetnik i istoričar iz Beograda; Aleksa Milivojević, matičar u valjevskoj Gradskoj upravi; Dragan Feldić, arhitekta iz Požarevca. Naše čitaoce i sada molimo da nam u tome i oni pomognu ukazujući na eventualne omaške, ali i prilažući dopune za već štampane fotografske životopise.

Milan L. Lazarević

Iako sa počasnim zvanjem „kraljevski dvorski fotograf” i uz činjenicu da se od njega sačuvalo prilično fotografija, M. L. Lazarević predstavlja umnogome zagonetnu ličnost.

Uz podatke što smo ih već izneli u aprilskom broju Revije, među kojima čvorno mesto pripada svedočanstvima o njegovoj nastanjenosti 1885. godine u Valjevu i na Ubu, u međuvremenu je ustanovljeno da je on izvesno vreme živeo i u Užicu. Ime fotografa Milana Lazarevića navedeno je, naime, 14. marta 1885. u popisu lica koja su iz Užica otišla „neznano kuda, bez da su se prethodno javili poreskom nadzorniku i opštinskom sudu ovog mesta, gde su dotle živeli”. Poreska uprava pri Ministarstvu finansija objavila je taj spisak u službenim „Srpskim novinama” 13. oktobra 1885. godine.

Gotovo u isto vreme, 5. oktobra 1885, u „Srpskim novinama” je od Suda okruga va ljevskog oglašena potraga za Milanom Lazareviće, fotografom na Ubu, „kome se ne zna mesto prebivanja da bi mu se osudno rešenje predati moglo” radi izmirenja nekakvog duga valjevskom mehandžiji Vulu Đukiću. Taj zahtev je u Sudu napisan 28. septembra 1885.

On je te godine u Valjevu snimio jedan portret Laze K. Lazarevića, lekara i poznatog književnika (format 94dž58 milimetara, zbirka Ljubomira Nikića). S obzirom na istovetnost prezimena, moguće je da su Laza i Milan bili u kakvom srodstvu.

O Lazarevićevoj vezanosti za Valjevo i Valjevce svedoče još bar dve sačuvane fotografije. Jedna (mladenci na dan venčanja)  nalazi se u etnografskoj zbirci Narodnog muzeja u Valjevu, a druga („Seljak iz okoline Valjeva”) u beogradskom Etnografskom muzeju. Na poleđini tog valjevskog primerka štampan je naziv ateljea u kome je on nastao: „M. L. Lazarević, kr. dvorski fotograf, Valjevo”.

Ne zna se gde je i kad rođen Milan L. Lazarević; čini se, zasad bar, da se to nije dogodilo u Valjevu. Sasvim je nepoznato i šta je sa njim bivalo posle 1885. godine. U nepoznanice spada i to kad je i po kom osnovu dobio zvanje „kraljevski dvorski fotograf” jer ga, svakako, nije zaslužio vrednošću svojih radova. Prema oceni Gorana Malića, produkovao je „građanske portrete koji su u poređenju sa radovima drugih srpskih fotografa zastrašujuće neinventivni”. Nesporno je jedino to da ga je stekao posle proglašenja Srbije za kraljevinu, 1882. godine.    

LITERATURA – Srpske novine, 5. i 13. oktobar 1885, 4; B. Debeljković, Stara srpska fotografija, Beograd 1977, 26-27; G. Malić, Dvorski fotografi u Srbiji 19. veka, Novine Beogradskog čitališta, br. 14, jun 1994, 10-11; Katalog fototeke SANU 1841-1947, Beograd 1998, 207; Biografski leksikon Valjevskog kraja, knj. 2 sv. 9, Valjevo 2001, 277.

Milija Marković

(Požarevac, oko 1812 – Beograd, 21. april 1877)

Najpre sveštenik pa potom slikar „istoričeski živopisac”. Ikonopisao je 1857. u Brankovinskoj, 1858. u Bogovađskoj, a 1865-66. godine i u Valjevskoj crkvi. S obzirom na to da se Marković od 1850. godine bavio i fotografisanjem (izučio ga je kod putujućeg dagerotipiste Adofa Dajča od koga je i „dobru mašinu kupio”), uz sebe je, verovatno, imao fotografski aparat i dok se nalazio među Valjevcima.

LITERATURA – G. Malić, Sažeti pregled istorije fotografije kod Srba u XIX i XX veku (internet izdanje), Beograd b.g.; D. Feldić, Fotografija u Požarevcu i okolini, Požarevac 2009, 5–6.

Kosara Milutinović

(Paraćin, 3. septembar 1931 – ? )

Fotografski zanat je učila, u razdoblju od 15. jula 1944. do 15. jula 1947. godine, kod valjevskog fotografa Dragoslava Markovića. Taj podatak, nađen u arhivskom Fondu Udruženja zanatlija Valjevo, jedino je što se sada zna o ovom njenom zanimanju.

Otac joj se zvao Milutin. Udajom je Kosara ponela novo prezime – Antonijević.

Dušan V. Popović

(Beograd, 22. april 1879 – Kragujevac, decembar 1915)

Svoju fotografsku radnju u Beogradu preselio je 1904. godine u Valjevo. Do odlaska u rat, 1914. godine, radio je u ateljeu koji se nalazio u Ulici vojvode Mišića, naspram kafane „Kraljević Marko”. Iz tog vremena je jedan njegov oglas u „Politici” kojim Popović, uz dobru platu, nudi zaposlenje jednom fotografskom pomoćniku, vrednom i dobrom, što svakako svedoči o njegovom solidnom materjalnom poslovanju. Uostalom, uz Stevana Jovanovića, bio je tada vodeći a možda i jedini fotograf u Valjevu.

Nastavio je da fotografiše i kao mobilisani vojni obveznik, učesnik u Balkanskim i Prvom svetskom ratu. Snimao je, pored ostalog, i zverstva neprijatelja u Mačvi. Te snimke je njegova supruga Sofija (rođena Matić iz Valjeva, sklopili brak 1. februara 1907) poklonila posle ratova vojnim vlastima u Valjevu. Nekoliko grupnih i pojedinačnih Popovićevih fotografija sačuvali su mu ćerka i zet, dugogodišnji mionički učitelji Nastasija-Bela i Čeda Protić.

Dušan Popović se dosta angažovao i u društvenom životu Valjeva: vodio je školu igranja u kafani „Sekulić”, učestvovao u predstavama amaterske pozorišne družine, pevao u horu... Potiče, inače, iz trgovačke porodice. Stradao je u epidemiji tifusa pegavca, počiva na kragujevačkom vojnom groblju. 

Među četvoro valjevskih imalaca fotografskih radnji koji su 1921. godine prijavili ratnu štetu nalazila se i Dušanova udova Sofija Popović sa zahtevm za nadoknadu u iznosu od 41.158 dinara (dosuđeno 18.000 dinara odštete).

LITERATURA – „Politika”, 7. jun 1907, 4; Z. Ranković, Fotografija u Valjevu i Valjevskom kraju do 1918. godine, Glasnik IAV. br. 18, Valjevo 1983, 9-24; M. Isić, Materijalno stradanje valjevskog stanovništva u Prvom svetskom ratu, Valjevo 1996, 52, 87. 

Živojin –Žika Živanović

Rođen je 14. aprila 1917. na Ubu. Potiče iz zanatske porodice. Fotografski zanat izučavao je u Beogradu, kod majstora Milana Vrhovca (Sarajevska br. 19) od 7. septembra 1929. godine. Kalfenski ispiti položio 1933. Radio je 12 godina kao fotografski pomoćnik kod Uroša Vlahovića, Gavre Konfina i drugih beogradskih majstora. Majstorski ispit položio 18. septembra 1939.

Sopstvenu fotografsku radnju Foto „Ekspres” otvorio je 22. jula 1941. godine u beogradskoj Knez Mihajlovoj 21.  Specijalnost – snimanje portreta.

Miroslav Aleksandrić

Milorad Miša Simić

(Gornji Mušić, 11. novembar 1928 – Mionica, 1. oktobar 2004)

Mionički fotograf. Zanat je učio u Valjevu, kod Branislava Šala Radovića 1945-48. godine. Radnja mu se nalazila u samom centru varošice, na početku Ulice Tike Marića. Napustio je fotografski posao 60-ih godina. U braku sa Radmilom imao je dve kćeri. 

Zvonimir Zvonko Sinakijević

(Prnjavor, u BiH, 19. novembar 1939 – Valjevo, oko 1995)

Fotograf amater, iz prve generacije članova Foto kluba Valjevo. Otac mu se zvao Josip.

Radio je u „Krušiku” od 1948. godine, najpre kao alatničar, docnije konstruktor. 

 Šire o njegovom fotografskom radu – u Reviji za avgust 2009.

Đorđe M. Stanojević

(Negotin, 7. april 1858 – Pariz, 24. decembar 1921)

Uz snimak Petničke pećine, publikovan 1901. godine u foto-monografiji „Srbija u slikama”, u valjevski deo Stanojevićevog fotografskog opusa mogu se uvrstiti i četiri portreta Ljubomira P. Nenadovića što ih je on snimio 1889. godine (ima ih beogradski Etnografski muzej). Na jednoj od tih fotografija Nenadović je predstavljen „gologlav, sedi sa prekrštenim rukama”, na drugoj „s šubarom na glavi, s prekrštenim rukama, oslonjenim o štap”, a na trećoj „sa društvom u prirodi”.

Verovatno da bi potpuniji uvid u fotografsko stvaralaštvo ovog značajnog naučnika, do sada samo delimično proučeno, umnogome uvećao broj njegovih radova na kojima su predstavljeni likovi Valjevaca i motivi iz Valjevskog kraja. Moguće da ih je imalo među stotinak radova Đorđa Stanojevića, predstavljenih 1907. godine na Balkanskoj izložbi u Londonu (slike srpskih gradova, narodne nošnje, manastira i predela) ili među njegovim radovima prikazivanim na svetskim izložbama u Parizu (1900) i Rimu (1912). Moglo bi da ih bude i na nekoj od oko 500 ploča što ih se sačuvalo u zbirkama tri beogradske institucije: Istorijskom muzeju Srbije, Etnografskom muzeju i Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture.  

Višestruke su Stanojevićeve zasluge u oblasti fotografije: uveo je fotografiju u srpsku nauku, dao značajan doprinos istoriji srpske pejzažne fotografije, među Srbima je prvi tvorac fotografije u boji, na Međunarodnom kongresu za opštu fotografiju (održan u Brislu 1891) bio je jedan od sekretara tog zasedanja. Vrednošću svog fotografskog dela svrstao se „među deset najistaknutijih ličnosti istorije srpske fotografije”.

LITERATURA – B. Debeljković, Stara srpska fotografija, Beograd 1977, 47, 49; Đ. Mitrović – M. Rašković, Fond profesora i rektora Beogradskog univerziteta Đorđa Stanojevića u Istorijskom muzeju Srbije, Zbornik IMS, br. 21, Beograd 1984, 235-239; M. Todić, Istorija srpske fotografije, Beograd 1993, 71; Katalog fototeke SANU 1841-1947, Beograd 1998, 188; Đorđe Stanojević, život i delo (zbornik radova sa naučnog skupa), Novi Sad 2008.

Upišite svoj komentar