| Decembar 2010

Uspešni u svom gradu

Dejana Ješić

Često se govori o tome kako zadržati sposobne mlade ljude u svom gradu i svojoj zemlji. Sve se obično vrti oko nedostatka uslova, lošeg standarda, a odgovor je ponekad vrlo jednostavan. Dovoljno je ukazati im poštovanje, pružiti im podršku i šansu da pokažu ono što znaju. Takvu šansu je u Zdravstvenom centru Valjevu dobilo mnoštvo mladih ljudi. Moguće ih je sresti na lekarskom stažu, u ekipi sestara i tehničara obučenih za rad na najsavremenijim medicinskim aparatima, među stručnjacima za informacione tehnologije. Poneki od njih su nedavno zasnovali stalni radni odnos, što je početni garant da će, bar za izvesno vreme ostati ovde. Među njima su Damjan Cvetković iz IT centra i dr Dušan Ružičić iz Službe za unutrašnje bolesti, sa Odeljenja kardiologije.

Dušan Ružičić

Dušan Ružičić (Foto: Ljuba Ranković)

Biografija dr Dušana Ružičića zaista je za ponos. Dovoljno je reći da je sa svega 25 godina stigao do najvećih klinika Evrope i da mu je prosek ocena na Medicinskom fakultetu u Beogradu 9,81. Najbolji je student u vreme njegovih četiri godine studija.

– Svakako je lepo uživati primat najboljeg studenta tokom četiri školske godine. Naravno da se to teško teško postiže, uz prilično napora. Zahteva mnogo i rada i odricanja. Ipak, može se pronaći vremena i za vanškolske aktivnosti, za druženje sa prijateljima. Medicinski fakultet je specifičan zbog mnogobrojnih obaveza, predavanja i intenzivnih vežbi. Uz sve to, pripadam prvoj generaciji koja je studirala po novom reformisanom programu koji je od studenata zahtevao kontinuirani rad i učenje. To mi je unekoliko pomoglo da uspešno savladam sve obaveze i svaku godinu završim u prvim ispitnim rokovima – kaže mladi dr Ružičić.

Ne bi, s tim u vezi, trebalo zaboraviti ni to da je i u Medicinskoj školi u Valjevu maturirao kao djak generacije. Lekarski staž je obavio u Institutu za kardiovaskularne bolesti Dedinje, bio je stipendista Fonda za mlade talente Ministarstva omladine i sporta ali i evropskih organizacija.

– U sklopu IFMSA-SCOPE organizacije koja organizuje stručne razmene studenata, 2008. godine bio sam na jednomesečnom usavršavanju u Češkoj, na Klinici za invazivnu kardiologiju „Bohunjice”, Masarikov Univerziteta u Brnu, a 2009. u Ulmu, u Nemačkoj, na odeljenju za vaskularnu, odnosno endovaskularnu hirurgiju. U sklopu profesionalne saradnje univerziteta u Hamburgu i Beogradu u septembru ove godine sam kao jedan od najboljih studenata dobio usavršavanje na klinici Ependorf u Hamburgu. To su veoma korisna iskustva. Vredi videti doktrine i organizaciju rada u drugim zemljama, koje, naravno, možemo implementirati i kod nas.

Dr Dušan Ružičić već je dobio i niz stručnih priznanja, a zadovoljstvo mu je što svojim primerom može dati doprinos gradu u kome je rođen. U valjevskoj Bolnici vidi i svoju budućnost.

Damjan Cvetković

Damjan Cvetković (Foto: Ljuba Ranković)

Mogu da kažem da sam ovde veoma zadovoljan prijemom i toplinom, počevši od rukovodstva, do celokupnog osoblja Zdravstvenog centra, pre svega na odeljenju Kardiologije, gde sam trenutno. Moja interesovanja su usmerena ka interventnoj kardiologiji, odnosno angio sali koja se uskoro otvara. Zadovoljan sam radom u ovom odeljenju, starijim doktorima koji se nesebično trude da mi sve pokažu, da steknem nova klinička znanja i iskustva. Valjevo je moj grad, želeo sam da ostanem u njemu, tako da nije bilo dileme kada sam odlučivao da li da ostanem. Verujem da ovaj grad, ne samo u zdravstvu, nego i u svim drugim oblastima ima perspektivu – smatra mladi dr Ružičić.

Damjan Cvetković ima 23 godine. Kaže da je oduvek želeo da bude doktor. Život ga je odveo na drugu stranu, diplomirao je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu, smer računarstvo i informatika. Nekim čudom, evo ga među valjevskim belim mantilima. Među njima je sigurno najbolji, kako kaže, doktor za računare.

–  Želeo sam najpre da studiram medicinu. Vremenom, stupajući u kontakt sa nekim drugim naukama, sa astronomijom kroz Istraživačku stanicu Petnica i Društvom istraživača, zavoleo sam prvenstveno astronomiju, kasnije i matematiku. Paralelno sa željom da upišem medicinu interesovalo me je i programiranje. Od ranih dana su me roditelji usmeravali u tom pravcu jer su verovatno shvatili da je to neka budućnost. Po završetku fakulteta sam preko prijatelja saznao da  je to ovde veoma perspektivno, da se širi u okvirima Srbije, pa i izvan njenih granica. Izazov je raditi ovde zato što je kolektiv veliki, ograman broj računara, ozbiljna mreža, tako da sam u početku bio i malo uplašen. Ipak, brzo sam se snašao i sada mi je sve i te kako zanimljivo. Ima dosta posla, ali i mogućnosti da se dosta toga nauči. Dan brzo proleti. Pre nekoliko dana sam, sticajem okolnosti, zatekao se poslom u sali za vreme operacije. Moram priznati da me sve to ponovo mami, ali ipak ostajem pri mojim računarima – kaže Damjan Cvetković.

I on mladima šalje poruku, sličnu Ružčićevoj:

- Moja želja je bila da se vratim u Valjevo, da budem među svojim prijateljima. Stari je problem da svi govorimo kako se ovde ništa ne dešava, a ništa i ne radimo. Ovom gradu su potrebni ljudi koji će u njemu ostati, kako bi se napravila čvrsta osnova za nove generacije.

Upišite svoj komentar