| Februar 2010

Inženjer Nikola Stanković, osnivač „Vistada”

Slobodan Raković

Nikola Stanković

Nikola Stanković

Inženjer Nikola Stanković, vlasnik „Vistada” je nesumnjivo jedna od  najznačajnijih  ličnosti u razvoju Valjeva u 20. veku. Podsećamo da je Stanković otkupio   stare kasarne u Višegradu i 1935. godine počeo je sa proizvodnjom upaljača i artificija. Registrovao je sopstvenu firmu u Sarajevu, sedištu Drinske banovine kojoj je pripadalo i Valjevo, pod imenom „Višegradska industrija inž. Stankovića A.D. (akcionarsko društvo)”, ili skraćeno VISTAD.

Iste 1935. godine, Ministarstvo vojske Kraljevine Jugoslavije otkupilo je licencu od  francuske kompanije „Edgar Brandt” za proizvodnju minobacača 81 mm Stokes-Brandt M.31. Oruđa su proizvođena u „Vojno-tehničkom zavodu (VTZ)” u Kragujevcu, ali je ugovor o proizvodnji mina i upaljača bio ponuđen privatnim firmama. Kako bi dobio ovaj unosan ugovor, inženjer Stanković je doneo odluku da otvori novi pogon, bliži VTZ-u u Kragujevcu i sa boljim komunikacijama.

Inženjer Stanković sa suprugom Darinkom i kćerkama Zoricom i Ljiljanom

Inženjer Stanković sa suprugom Darinkom i kćerkama Zoricom i Ljiljanom (Foto: Ljuba Ranković)

Tako je u leto 1937. godine, na Kašikovića imanju u Dabića polju, udario kamen temljac valjevskog ogranka „VISTAD-a” – današnjeg „Krušika”. I upravo iz tog vremena je prva  fotografija, koja  je poznata od ranije i na njoj je Stanković (u beloj košulji) sa suprugom Darinkom Đurović Stanković (šarena haljina) i kćerkom, najverovatnije, Zoricom.  Ostali dvoje su nepoznati. Snimak je napravljen na gradilištu „Vistada” na  Dabića polju, u Valjevu. Automobil je Stankovićev, a fijaker, najverovatnije   dovezao drugi par.

Radnik za mašinom

Radnik za mašinom (Foto: Ljuba Ranković)

Ovih dana od   unuke Nikole Stankovića, Lejle Hab, koja živi u SAD, koja je prvi put u Valjevu boravila početkom prošle godine, dobio sam šest fotografija, koje su do sada bile potpuno nepoznate. Prva je snimljena 1928. godine, gde je Stanković sa suprugom Darinkom i kćerima Zoricom i Ljiljanom. Snimak je napravljen, najverovatnije, u birou  Fabrike vagona, mašina i mostogradnje  u Slavonskom Brodu gde je tada Stanković radio kao inženjer.

Stanković sa suprugom i kćerkom na gradilištu

Stanković sa suprugom i kćerkom na gradilištu (Foto: Ljuba Ranković)

Na drugoj je radnik sa fesom za mašinom, koja je, najverovatnije, snimljena u Valjevu,  jer   je Stanković iz Višegrada doveo nekoliko najboljih majstora. Koliko je poznato Stanković nije proizvodio u Višegradu mine. Izvesno je da je čovek na fotografiji iz Višegrada.  Ni za treću fotografiju se ne zna gde je i kada nastala. Ipak, može se pretpostaviti da je u Valjevu, jer je u pitanju ista hala kao i na prethodnoj fotografiji.

Na probnom poligonu

Na probnom poligonu (Foto: Ljuba Ranković)

Četvrta je snimljena 1940. godine na probnom poligonu. U pitanju je delegacija koja je, najverovatnije, prisustvovala demonstraciji efikasnosti mina. Na petoj fotografiji Nikola Stanković lično, na poligonu, ispaljuje minobacačku granatu kalibra 81 mm.

Na probnom poligonu II

Na probnom poligonu II (Foto: Ljuba Ranković)

Poslednja, šesta, fotografija je snimljena u Valjevu, najverovatnije 1943. godine.   Očigledno  je rad profesionalnog fotografa i retuširan je studijski snimak. Na njoj je i lična posveta: „1. VIII 43. Daški od Nidže”. Autor(i) fotografija se ne zna(ju).

Komentari

Inženjer Nikola Stanković, osnivač „Vistada” | 23.08.2010 u 09:04

Poslednja fotografija ja u Visegradu na Okolistima.

ilija | 10.04.2013 u 14:12

Veoma mi je drago što ste objavili ove fotografije. Želim da vam saopštim da je peta fotografija u Višegrdu na Okolištima, u pozadini je brdo Vidova Gora. Prema mojim informcijama Dragisa nije slučajno došao u Višegrad, jer je poreklom sa tih prostora, tačnije sa Zaborka srez Čajniče. U Čajniču je organizovao proizvodnju drvenih sanduka za pakovanje granata u pogonu "Stakorina". U Višegradsom selu Pretiša živjela je Dragišina rođaka Ristija Dragičević, koju je dragiša pozdravljao po radnicima koji su radili u VISTADU iz tog sela.

Mladen | 14.10.2016 u 20:54

Izvinjavam se zbog greske. Pogrešio sam ime, mislio sam na Nikolu.

Mladen | 14.10.2016 u 21:01

Rođeni sam Višegrađanin. Drago mi je da sam našao ove info. u vezi VISTADa.Ne znam koliko je bilo zaposlenih, pošto ima raznih neprove- renih nagađanja.Imam interesantnu info., da je 1938 g. došao u VISTAD maš.ing. Pinter Franc iz Trbovlja (Slov.) za platu 3000 din., (velika), stanovao kod mojih roditelja i bili dugo u vezi (do kraja 60ih p.v.).Bio sam 1963 god. kod njih u Trbovlju. Po priči mojih roditelja Višegrad je tih god. sa VISTADom doživio velki prosperitet, i ko zna gdje bi mu bio kraj da nije izbio II. Sv. Rat. Bilo bi mi drago da još nešto čujem vezano za VISTAD i Višegrad. Srdašan poz. Braco V.

Braco Vranić | 14.03.2017 u 11:30

Kao dete vukao me grad ,želja se ostvarila zahvaljujući mom prandedi zavetu da učim za mašin-bravara.Privatno zanastvo bilo totalno ugašeno,jedino valjevski,,Krušik,, ali moje kulakovo poreklo i karakteristika roditelja sprečavala i najzad uspem da se upišem na tz. kvalifikovanu školu i koja je više ličila na običnog radnika u Krušiku.Na žalost naša se škola rasformirala, sa polukvalifikacijom ne mogu nigde i mene je srpska emigracija dobro primila u kraljevini Švedske. Bogu slava a kralju Država! Živan M.Lajšić

Živan M.Lajšić | 3.09.2019 u 18:21

Upišite svoj komentar