| Februar 2012

U Mariboru, misleći o Valjevu

Ljubinko Ranković

Pogled sa Pohorja na Maribor nekako deluje blisko – barem jednom Valjevcu. Sve je donekle slično kao u našem kraju, samo uvećano – dolina Drave koja se otvara ka istoku, sa ostale tri strane omeđena brdima i potom planinama, grad na izgled ne mnogo veći od Valjeva, sa rekom po sredini. Samo podnožje Pohorja je, doduše, mnogo bliže gradu nego što su planine kod nas – kao kad bi, recimo, Povlen počinjao da se uzdiže odmah negde iza Popara.

Pogled na Maribor sa Pohorja

Pogled na Maribor sa Pohorja (Foto: Ljuba Ranković)

Zanimljivo je razmišljanje – da li bi Valjevo moglo u ponečemu da se ugleda na Maribor (koji je ove godine i Evropska prestonica kulture – EPK, zajedno sa Gimaraešom u Portugaliji). Koraci koji se preduzimaju u prevazilaženju ekonomskih kriza kroz koje je Maribor prošao (posle raspada Jugoslavije) i kroz koju trenutno prolazi (programski direktor EPK Mitja Čander u svom uvodnom govoru otvoreno kaže da „Maribor oseća ekonomsku krizu jako intenzivno, po drugi put u poslednjih dvadest godina njegova ekonomija je na kolenima, socijalne razlike se povećavaju, ljudi imaju manje mogućnosti”) takođe bi mogle biti zanimljiv primer za neku valjevsku strategiju, ali ovde ćemo se pozabaviti nekim lakšim temama.

SPORT I RAZONODA

Sportski centar Pohorje, recimo, nudi razne aktivnosti tokom cele godine. Zimi, naravno, aktuelno je skijanje i sportovi na snegu, a sezona traje – 100 dana (pri tome, nadmorska visina najvišeg vrha ovog istočnog dela planine je 1348 m – Žigartov vrh, skoro isto kao Mali Povlen, a najveći deo staza spušta se od gornje stanice gondole – 1048 mnv prema Mariboru, dakle, kao staze na Divčibarama, i niže).

Podrazumeva se da su staze stručno pripremljene, žičare i ski liftovi rade punom parom, jednostavno sistem je uspostavljen i savršeno funkcioniše – turisti dolaze jer znaju šta da očekuju, skijališta, hoteli, ponuda, sve je odlično jer se u sve ulaže i o svemu se vodi računa da bi isti ti turisti dlazili, i tako u krug – novac se vrti, svi zadovoljni.

Osim što privlači mnogo turista iz okolnih zemalja, Sportski centar zimi koristi i mnogo Mariborčana. Zašto i ne bi, kad gradskim prevozom mogu da dođu do gondole, prevezu se udobnoj kabini i već posle 10-ak minuta su na 1048 m nmv, na sjano pripremljenim stazama.

Ali, nije Pohorje aktuelno samo zimi – sa svojih 16 planinarskih domova, zatim hotelima i apartmanima nametnulo se i kao centar za višednevno uživanje u biciklizmu, planinarenju, ili jednostavno šetanju. Puno pratećih sadržaja (adrenalin park, njellnes centar i slično) pospešuju ovu van-zimsku ponudu.

Sportski centar Pohorje očigledno ima objedinjeno rukovođenje/koordinaciju i mehanizam koji ispravno bira u šta se, na koji način i koliko ulaže. Iako ima dosta kapaciteta za smeštaj i opsluživanje gostiju, to ni na koji način ne znači da je planina doživela nekakvo uništavanje prirodne sredine, kamoli divlju urbanizaciju i neplansku gradnju. Zapravo je taj balans izgrađenog, stvorenog i onog prirodno zatečenog ono što posebno impresionirsa.

Sportski centar 'Valjevske planine', recimo, mogao bi na sličan način da se ovde kod nas bavi razvojem ponude i koordinisanim ulaganjem u skijališta (Divčibare, Povlen), mrežu planinarskih domova, puteve, staze, tematske parkove i šta sve ne.

U centralnom jezgru Maribora

U centralnom jezgru Maribora (Foto: Ljuba Ranković)

VINARSTVO, VOĆARSTVO, SEOSKI TURIZAM

Maribor i okruženje diče se svojim vinogradima, vinskim podrumima i farmama; sve je jako dostupno zbog efikasne i razgranate putne mreže i za 15-ak minuta već je moguće biti na nekom takvom lepom mestu van grada. Nekakva organizacija, naravno, vodi računa da takve stvari stavi na mape, flajere i prospekte i da ih doturi mogućim konzumentima tih usluga, objasni kako, kuda i čime stići i šta očekivati.

Za takvu vrstu ponude naš kraj naravno ima dosta preduslova (među njih, na žalost, ne spada dobra infrastruktura), nedostaje samo neka kuća, neko centralno informativno mesto (i usput restoran/prodavnica) u samom gradu koje bi predstavilo sve ono što Valjevski kraj može da ponudi – vina, rakije, sokove, najraznovrsnije domaće proizvode. Centralno mesto odakle može da se ode na organizovanu turu po vinarijama i domaćinstvima seoskog turizma.

GRADSKI ŽIVOT, KULTURA

Maribor je svemu blizu:

 

  • 10 minuta do austrijske granice, 40 minuta do njihovog drugog najvećeg grada Graca, 2.5 sata do Beča;
  • Sat vremena vožnje do Ljubljane i manje od dva sata do Zagreba;
  • Dva sata je takođe i do Trsta, a dva ipo do Budimpešte.

 

To između ostalog znači i da ima četiri međunarodna aerodroma u krugu od dva sata, blizu su skijaški centri, more... nije neophodno seliti se odavde da bi ste na drugom mestu, u nekom većem prestonom gradu,  imali slične pogodnosti. Naravno, tom osećaju slobode doprinosi i već pomenuta (auto)putna mreža koja skraćuje rastojanja i prosto mami da se uputite negde na dnevne izlete, vikend ture ili čak jeftino i brzo (sa lonj-cost avio prevoznicima) odletite do bilo koje evropske zemlje.

Kao što je već rečeno, Maribor je ove godine i Evropska prestonica kulture (partneri su mu i Ptuj, Novo Mesto, Slovenj Gradec, Murska Sobota i Velenje). Programski direktor EPK takođe kaže da „projekat može naterati krv da ponovo poteče njegovim (mariborskim) venama, da grad može dobiti potpuno novu vrstu samopouzdanja i novi identitet u očima ljudi sa strane”.

Program EPK 2012 podrazumeva 412 različitih projekata i još mnogo više drugih događaja i procesa.

Od 2000-te pa nadalje, više se pažnje posvećuje tome da domaćinstvo Evropskoj prestonici kulture znači što veće uključivanje žitelja grada u dešavanja i dalekosežnijem i dubljem uticaju na lokalnu sredinu, više nego samo festivalskoj dimenziji projekta koja promoviše Evropu i kulturu uopšte.

Da i po treći put upotrebim govor programskog direktora ovogodišnje prestonice, „pažnja nije više isključivo usmerena na evropske metropole koje već raspolažu svom infrastrukturom i gradskim sjajem, manji gradovi su ti koji postaju ključna mesta kojima je potreban podsticaj u izgradnji novog identiteta, u prošlosti uglavnom zasnovanom na razvoju industrije”.

Zvuči prepoznatljivo i tačno ova konstatacija; da li bi možda bilo ispravno i korisno razmišljati da se umesto već obnarodovane želje za kandidaturom Beograda za prestonicu kulture 2020-te godine (ili uprkos njoj), podstakne takvo razmišljanje u našem gradu, ili zajedno u više gradova zapadne Srbije (Šabac, Valjevo, Užice)?

Upišite svoj komentar