| Januar 2009

Predodređen za umetnostReč na uručenju Dušanu Spasojeviću plakete "Ljubomir P. Nenadović"

Dušan Arsenić

Dva Dušana, Spasojević  i Arsenić

Dva Dušana, Spasojević i Arsenić

Izbor Valjevac ličnost godine je jedno od retkih vrednovanja te vrste koje je uspelo da preživi sve dečje bolesti koje inače prate slične izbore u našoj zemlji. Najviše zbog toga što su svih proteklih godina birani ljudi koji su sasvim sigurno svojim delanjem zaslužili to priznanje. U nekim slučajevima je ovaj ugledni žiri samo verifikovao ono što je već javnost nedvosmisleno zaključila.

Mislim da se to dogodilo i u ovom slučaju. Dušan Spasojević je postao Valjevac ličnost godine i pre nego što je žiri Revije „Kolubara” to ispravno potvrdio. Žiri je i sam konstatovao da nije viđen takav brzi umetnički uzlet još od pojavljivanja na kulturnoj sceni mladog Matije Bećkovića i njegove poeme „Vera Pavladoljska”.

Kada sam na televiziji gledao prilog, sniman u „Ateljeu 212” posle premijere    Dušanovog dramskog dela „Odumiranje” i video uplakanu Svetlanu Bojković, bilo mi je jasno da se nešto jako vredno događa na našoj pozorišnoj sceni. Ako pozorište posmatrate kao ogledalo pred koje stajete, očekujući gotovo uvek da vidite istinu i umetnost, onda su Dušanova dramska dela neponovljivo i bolno susretanje i sa jednim i sa drugim.

Vrlo sam ponosan što sam bio deo „Kolubarinog” žirija koji je doneo ovakvu odluku. Dozvolićete mi da budem baš ličan i nadam se da mi Dušan neće zameriti. Celokupno moje društvo je pred kraj gimnazijskog školovanja uspelo da se izbori za ogromnu privilegiju da odlazimo u čuveni klub „Abrašević”. Tamo smo jednom prisustvovali sceni u kojoj je Ljuba Kuki, valjevski glumac amater, zadužen za uloge sa nešto manje teksta i povremeni mangup, po starom srpskom običaju, cepao košulju stalnom gostu kluba Predragu Spasojeviću, proslavljajući rođenje njegovog sina.

Sada, sem godina koje su neumitno prošle, mogu da konstatujem da, ako sudbinu uključimo u ovu našu priču, Dušan i nije mogao da ima drugi životni put sem trnovitog puta umetnosti.

Na kraju moram da kažem i to da posebno cenim kod njega još nešto – voli Valjevo i spreman je da u njemu živi.

Od sveg srca mu čestitam. Želim mu svu životnu sreću i mnogo novih umetničkih poduhvata.

Upišite svoj komentar