| Jul 2010

Sirotinjo i Bogu si teška

Branko Vićentijević

Tri sesije gradskog parlamenta u junu bez naročitog efekta * „Gradčevi” štrajkači glađu i obični * Da li je Velimir Gašić, po obrazovanju mašinske inženjer, novi trener KK Metalac i da li je predsednik kluba Duško Đukanović ipak skrajnut u stranu * Zbog čega Milinko Petrović nije prihvatio da umesto Gala Simeunovića vodi Valjevce u Superligi Srbije

Valjevski su odbornici postavili rekord – u junu su održali tri sednice gradskog parlamenta. Prva, izborena od opozicionih odbornika, bila je posvećena Prostornom planu Srbije do 2021. godine. Po našem skromnom sudu, zakasnilo se jer je sesija održana nakon što je gradonačelnik Zoran Jakovljević uspeo da u Kragujevcu i Užicu ugura Valjevo u red gradova od nacionalnog značaja.

Sve to, makar čitav posao vodio čuveni arh. Bata Stojkov, liči na svojevremenu političku otimačinu za status gradova u zemlji Srbiji. Pa se Valjevo u to elitno društvo ugura u nekom od „popravnih rokova”, ali se ugura i Loznica, koja će, zahvaljujući demobilisanom oficiru Vidoju Petroviću, po činu uglednom članu G17 Plus Mlađana Dinkića za zapadnu Srbiju, što ga viču gradonačelnikom Loznice, toliko naotimao za tu varoš da čovek sa ovo malo pamet ne može u to da veruje!

Najnoviji trik je da će Lozana syti (Loznica) uskoro biti centar novog, Podrinskog okruga, sa opštinama Ljubovija, Mali Zvornik i Krupanj. Osekoše, tako, Šapcu, d’izvinete na izrazu, DuPe, a Valjevo je samo sebi guzicu izjelo odavno – Ub se okrenuo Obrenovcu i Beogradu, Lajkovac ka Lazarevcu i Beogradu, Osečina je raščepljena između Šapca i Loznice, a Ljig između Gornjeg Milanovca, Lazarevca i Aranđelovca. Valjevu verna ostala samo vesela Mionica, koja i nije iamala kude, a i neke je važne drugove za čelne funkcije valjevske vlasti često davala!

ESCAJG – Na drugoj i trećoj junskoj sednici gradskog parlamenta, mimo dnevnog reda, k’o u Hajd parku, reč su dobijali štrajkači „Gradca”. Borili se i k’o izborili za svoja prava u obračunu sa većinskim vlasnikom Dušanom Sekulićem, koji živi u Moskvi, gde, vele, vodi internacionalnu kompaniju SKAB, a nekada je, u SFRJ, bio šef prodaje, ili tako nešto, u TVIK-u iz Knina, bratskoj fabrici vijaka sa „Gradcem” (Deda Živan Nedić, magacioner „Gradčev” kupio „Napred”, Dušan Sekulić pazario „Gradac”).

Elem, u „Gradcu” najpre osam, a potom šest radnika i radnica (jedan se razboleo, drugom se otac šlogirao) štrajkovalo glađu. Obični štrajkačali držali lance i katance na fabričkoj kapiji skoro tri meseca, štrajkači glađu izdržali gotovo dva meseca, što bi mogao biti rekord i za samog g. Ginisa! Kad se, kako-tako, u Beogradu došlo do mogućeg sporazuma Sekulića sa radnicima, a uslov bio deblokada fabrike, štrajkači, i siti i gladni, netragom nestali, pa će, po zamolnici „Gradčevog” rukovodstva, policija morati da utvrđuje kuda su se to, na koji način i uz čiju pomoć, izgubili. Jedino su štrajkači glađu, verovali ili ne, zaboravili da sklone posuđe i escajg, što su im noću doturani da bi što gladniji bili. Ko je to u toj priči bio Ivica, a ko Marica, i kako su oni (štrajkači oba soja) izradili Zlu vešticu, možda će nekada biti utvrđeno.

Zanimljivo je i pitanje, ko je to radnike „Gradca” predvodio u štrajku, ko je pred njima Grad Valjevo predstavljao i po Beogradu posrdovao. Niko od sindikalnih rukovodilaca, osim predsednika Štrajkačkog odbora Tomislava Divkovića, nije bio solidaran sa štrajkačima glađu – Zoran Selaković im je davao moralno-političku podršku (MPV), Dušanku Pantić bi dijeta ubila.

Pred njih su najčešće išli SPS-ov pomoćnik gradonačelnika Stanko Terzić, moralna vertikala Kolubarskog okruga (misao velikog Slobinog mandarina Minketa, Milomira Minića), čovek koji je u nekadašnjoj SDK kao tehnološki višak uzeo otpremninu, a onda ga, kao profesora matematike-programera postavilo za direktora  javne (državne) ustanove Dom kulture (KIC, PIC ili VIC, tada se još nije znalo, pravljenje kolhoza je tek usledilo). Radivoje Beka Milutinović je posle privatizacije fabrike Krušikovih opruga, zbog toga što kod novog gazde nije ostao direktor, očo na bolovanje. Otaj gazda mah’o papirima da mu je bolovanje dao lekar iz onog Studija B, ispod Petog puka, i javno pit’o „Oće li ovaj da vam vodi grad”?!

ĆERANIJA – Ta „Gradčeva” ćeranija sa Sekulićem još traje i taman kad se činilo da će se sve okončati, sindikalci se opet durnuli. A računica je, tvrde upućeni, vrlo jednostavna – svaki zaposleni u toj grani metaloprerade mora mesečno da proizvede tonu vijaka. Drugačije rečeno, ono što „Gradac” treba da proizvede mesečno sada teško može da dobaci mesečno!

Uz sve to, ruku na srce, taj je „Gradac”, otkako je nasađen, bio politička fabrika. Stalno se kuburilo, „neko” je uvek pokrivao gubitke, direktorima to bila odskočna daska za potonju političku karijeru. Radnici bi sada da se raziđu, e da im Sekulić izmiri dugovanja i da pride otpreminina 280-300 evra po godini staža. Nezadovoljan odnsom lokalne samouprave i njenim „stavljanjem na jednu stranu”, Sekulić je najavio tužbe za izgubljenu dobit pred domaćim i stranim sudovima jer je, tvrdi, izmirio sve obaveze iz kupoprodajnog ugovora, kojim je „Gradac”, na aukciji u februaru 2006, kupio za 81 milion dinara. Još poručuje da će sve dugove prema zaposlenima izmiriti do poslednjeg dinara kada mu država pomogne da naplati svoja potraživanja od javnih (državnih) ppreduzeća!

AHILOVA TETIVA – Predsednik je KK Metalac, Duško Đukanović, igrajući basket, teže povredio Ahilovu tetivu na nozi, te je morao da gro vremena minulih dana provodi kod kuće. Zna se, ipak, da je raspustio sve – od trenera Gala Simeunovića do gotovo svih igrača. Ugovore imaju samo Birčević i Trtić, kao i mlađi momci valjevski Tomašević, Tripković, Vujić, Perić, Đukan Đukanović… Sa njima su radili Milinko Petrović i Vojislav Kecojević, a sa dečurlijom Lazar Gojković. Petroviću je, uostalom, mesto trenera, umesto Simeunovića, nuđeno i tokom Superlige Srbije ali to ovaj stručnjak, pod čijim je rukovodstvom Metalac u „beton ligi” prošlog leta ‘ladno gubio na Ubu, a od Mionice i u Valjevu, nije prihvatio.

Krajem juna novine su objavile vest, pozivajući se na izjavu starijeg od braće Đukanovića, Boška, da je novi trener valjevskih košarkaša Velimir Gašić, koji, prema onome što je sa sajtova skinuto, nije imao loše rezultate sa klubovima u kojima je radio. No, prvi test njegove trenerske ozbiljnosti biće to hoće li i on, kao njegovi prethodnici, čak i Vlada Đurović, dovoliti cirkus na klupi, od predsednika do ekonoma Vese!

 Mlađi Đukanović, Duško, tvrde upućeni koji sa njim komuniciraju, da je  razočaran izborom Gašića. Na utakmici Superlige Srbije, sa Tamišem iz Pančeva u Valjevu, u društvu Boška Đukanovića viđen je ozbiljan trener Mija Kadija sa Cetinja, koji je generaciju Miloša Teodosića svojevremeno u Madridu doveo do titule kadetskog prvaka Evrope. Bilo je razgovora, čitaj pregovora, ali se nisu našli jer je Kadija bio skup – 5.000 evra mesečno neto, što, izgleda, u Metalcu nije imao ni Đurović. Biće da je Kadija ukapirao nesklad između želja i mogućnosti, kao i načina ostvarenja plasmana u Jadransku ligu (bivša SFRJ), pa se izvukao na elegantan način.

Dok Gašić, ako je autor vesti o njegovom dolasku u Valjevo sa njim uopšte razgovarao, najavljuje formiranje mlade, poletne, čvrste i psihološki stabilne ekipe, dotle Duško Đukanović navodno nastoji da u Metalcu zadrži Mila Ilića i Ivana Maraša. Što bi u nekom od svojih filmova rekao glumac Branimir Brstina, dozvolite – tu sve koze nisu na broj!

Komentari

Sirotinjo i Bogu si teška | 5.07.2010 u 05:49

Лозничани уважавају ону свога Вука: ко умије њему двије. Није ни Ваљево далеко од Вуковог краја!

Јован Илић | 5.07.2010 u 05:49

Upišite svoj komentar