| Jul 2011

Novovaljevac Predrag TodorovićIli Beket u Valjevu

Ostoja Prodanović

Valjevo već nekoliko godina ima jednog novog sjajnog žitelja, za koga jedva i da zna, doktora književnih nauka, istoričara i teoretičara književnosti, prevodioca i  pesnika Predraga Todorovića, sa Instituta za jezik i književnost, koji na posao ide u Beograd i vraća se u Brđane da bi pisao svoje knjige, izučavao, prevodio i pevao.

Ovih dana u knjižari „Službenog glasnika” u Valjevu može se videti njegova voluminozna, velikog formata, knjiga o Beketu, a ako uđete u Cobiss portal, naći ćete i ostala ostvarenja ovog autora, pre svega njegovu takođe voluminoznu doktorsku disertaciju „Dadaizam u srpskoj književnosti” iz 2010, magistarski rad „Protejska svest pripovedača Beketove Trilogije, ili  problem identiteta kod Beketa” iz 1990, kao i njegovu izvrsnu zbirku pesama „Ime zveri” iz 2005. godine. Tu su, naravno, i njegovi prevodi, među kojima ističemo zastrašujuću „Istoriju Francuske od početaka do danas” Žorža Dibija, od skoro 1500 stranica (sa Slavicom Nikolić), kao i rani Beketov roman/pripovetku  „Više žalosti nego radosti”, te romane  Elmana Lusija („Tačka u svemiru”), Robera Martoa („Dan kada su ubili svinju”), Filipa Delorma („Kralj ubistva”), kao i teorijske spise, kao što je „Generička kritika”  Alana Rodveja i dr. Konačno, tu je i mnoštvo kraćih prevoda, eseja, članaka, biografija, bibliografija, hronologija života i stvaralaštva i slično, vezanih za Beketa, dadaiste, ali i druge autore, objavljene u časopisima Treći program, Gradac, Književna istorija, Gradina i drugima.

Sve u svemu, impresivno, kao što deluje i njegov život, sažet u belešci njegove pesničke knjige „Ime zveri” iz koje se vidi da je rođen „pod zidinama Dioklecijanove palate, odrastao pored bedema Singidunuma, a sazrevao u arenama Lutecije”. Iz zapisa da „živi negde u Srbiji” lako se može doći i do dosetke da se nastavak događa u senci Kule Nenadovića, a veoma je važno podsetiti i  na desetak njegovih pariskih godina i neizbežne zidine Notr Dama. Ista beleška otkriva još da „planinari, jedri, kuva i peva”, što, verovatno, ne zanima nauku, ali može da zanima pesnike i ljubitelje prirode.

Ovde, pretpostavljam,  treba dodati da je u prošlosti Valjeva bilo i bivalo prilično  sličnih „prolaznih” i „neprolaznih” Valjevaca, koji su dolazili, proboravili neko vreme, stvorili ponešto i ostavili traga. Setimo se samo Sime Pandurovića, Matije Bećkovića, Đure Kozarca, Molnara, Prikelmajera i drugih. Mi ne znamo, za sada,  šta je, eventualno, od nabrojanih Todorovićevih dela nastalo u zasenku „brđanskih kosa” ili Nenadovića kule, ali ta linearna merenja i bukvalana planimetrija i nije najbitnija, ako je uopšte na taj način i primenjiva. U ovom času nas najviše zanima to čudnovato prisustvo Beketa u Valjevu u formi ogromne knjige i valjevske kulturne planimetrije najčešće i nesvesne da se ponaša upravo po Beketovim načelima apsurda.

Dakle, „Beket” Predraga Todorovića zapravo je zbornik sa presudnim uvodnim tekstom,  bojom i postavkom u njemu, kao i njegovom čudesno prosvetljenom obimnom i detaljnom, metodološki posebno osmišljenom biografijom i hronologijom književnog stvaralaštva ovog neverovatnog evropskog i svetskog intelektualca i pisca, te vrsnom i takođe iluminativnom bibliografijom koja razlaže mapu Beketovih dela, ali i studija, kritika, biografija, članaka, eseja, tematskih blokova i intervjua, objavljenih o Beketu u vremenskom luku od preko 60 poslednjih godina.

Napose, Todorović je ovoj knjizi dodao i svoje prosvetljujuće tekstove „Belakva Šua – praotac Beketovih antiheroja” i otkrivajući napis „Problem identiteta pripovedača  Beketove Trilogije” gde se raščlanjuju  i razjašnjavaju neke najvažnije „tajne” i tehnike  Beketovog postupka  u čijem podnožju leži i enigma razumevanja ovog hermetičnog genija.

I, odjednom, ova knjiga će više i jasnije od svega što se kod nas do sada pojavilo, obasjati život i biće tog čoveka i genija koji je jednostavnije od svih izrazio zamršeni i rastrzani, izgubljeni i prognani duh modernog čoveka, ili čoveka dvadesetog veka. Potvrđujući teoriju o neponovljivosti, jedinstvenosti,  ili  pojedinačnosti životnog čina, odnosno iskustva, ova knjiga će razložiti Beketovo ogromno, raznoliko i malo poznato delo i ukazati na mnoge nepoznate geneze, momente, tačke, jezičke, stilske i žanrovske enigme i eksperimente, kao i zablude, kojima je došao do „čarobne formule” takozvanog ili stvarnog apsurda.  Jasno će se ocrtati  značaj i uticaj nekih njegovih ranih, manje poznatih dela, kao, na primer romana „Marfi” i romana/pripovetke „Više žalosti nego radosti” koji su, uslovno govoreći,  izvorište gotovo svih bitnih tema, mesta i likova u njegovim najvažnijim potonjim ostvarenjima. Tako je, po našem tajnovitom Novovaljevcu, Belakva Šua, lik iz ranog Beketovog romana „San o srednje lepim ženama” (1932),  praotac  svih najvažnijih njegovih antiheroja! Ovde će se skicirati zagonetni psihički profil ovog genija, koji kao simbol dvadesetog veka  ili moderne civilizacije uzima  klošare, skitnice, kurve, robijaše, služavke, autsajdere, agente. Otkriće se da je najviše očekivao od svojih desetak mračnih i hermetičnih romana, začudnih novela i pripovedaka, a svetski uspeh (pa i Nobelova nagrada 1969) usledio je od komada kojima se relaksirao od Trilogije i svoje hermetične proze – od „Godoa” i „Kraja partije”.

Ova knjiga upoznaće srpskog čitaoca sa  njegovim brojnim pesmama, prevodima, scenarijima za film, radio i TV dramama, satirama, kritičkim monografijama (kao ona o Prustu, na primer), parodijama, fragmentima, manifestima, mimovima i metažanrovskim traganjima u zonama izgubljenosti čoveka dvadesetog veka i  definisanjem egzistencijalnih situacija odbačenosti, usamljenosti i apsurda. Plovidba po ovoj knjizi će vam, zbilja, priuštiti čudo.

I ne samo to: ova impresivna zidanica sabira i donosi promišljanja mnogih pojedinačnih Beketovih dela  i fenomena od strane najglasovitijih beketologa modernog doba. Tu su, recimo, i jedan Žak Dibua i Rubi Kon i Džon Hokenson i Julija Kristeva i Volter Štraus i Dilen Tomas i Mišel Bozan i Nortrop Fraj i Idit Kern i Džon Flečer i Rolf Brojer i Džon Šidi i Hirš Zajfman i Emil Sioran i Ežen Jonesko i Melvil Fridman i drugi. U tim tekstovima odmotavaju se kalemi  Beketove tajne, analize, ogoljavanja, demistifikacije, prosvetljenja i uzvišene bizarnosti. Ukazaće se veze i odnosi, koreni i geneze, razjašnjenja i otkrića: dodirne tačke sa Džojsom i Prustom, njegov mucavi Logos i njegove biblijske paradigme, dodir Danteovog Belakve i njegovih skitnica, gubitak govora, ludilo i antilogika, junak kao autor, život u smrti, koreni Godoa u mitskim obrascima, problem kao rešenje, postupak komične apokalipse, Biće i Ne-biće,  ljubav kao izgnanstvo, itd. Beket se ovde ukazuje i kao izraz tragičke sinteze evropske kulture i civilizacije od Dantea do Džojsa. To je izraz jednog neizbežnog sunovrata koji traži nova rešenja za svoje postojanje. Čoveka dobeketovskog doba on, očigledno, doživljava kao lažnog ili nespoznatog čoveka i artikuliše ga nalazeći nove formule, novi modus, novi jezik, simbole, ekstrenmi stil („bez stila”), da bi se iza tih ekstrema ukazala svedena formula kao gorak i konačan lek. Samo apsurd može iskazati pravo stanje kontroverznog i kontradiktornog čoveka novog doba, čoveka, sugerišu nam, čini se,  Beket i Todorović.

Nastranu aluzije o „valjevstvu” Predraga Todorovića, ali posebnost, jedinstvenost i rafiniranost njegovog intelektualnog poduhvata impresionira, kao ovo ostvarenje koje predstavlja neiscrpni okean intelektualnih senzacija. U zemlji u kojoj, izgleda, sve propada, ostaju još samo sjajni mozgovi nekih ljudi na margini, kao svojevrsno ruganje sramnoj stvarnosti i njenim tužnim protagonistima. Izgubljeni čovek modernog doba zbilja je biće između skitnice, klošara, kurve, sluškinje  ili klovna, izgnano, odbačeno,  nepotrebno i dezorijentisano u vremenu, prostoru, emociji i ontologiji. Ne-biće, Ne-ja, mucavi Logos, gubitak govora, meta-jezik, anti-logika, život u smrti, komična apokalipsa, veseli nihilizam, ljubav kao izgnanstvo, – sve su to odrednice modernog  čoveka na kraju vremena i doba, u kojima se on prepoznaje u novom postupku, novimm simbolima i jedinstvenom geniju, kao izvrsnoj grešci prirode.

Nudeći uspešno jednu veliku viziju i prezentujući jedno hermetično i genijalno delo, Todorović je sročio jednu vanserijsku, vrednu i važnu  knjigu za uživanje, ali i razumevanje čoveka i doba u kome jesmo i koje tek dolazi.

Komentari

Novovaljevac Predrag Todorović | 2.07.2011 u 20:36

Poštovani gospodine Prodanović!<br /> Vaš nadahnut i bogat prikaz knjige koju predstavljate, jeste esej koji sam čitala sa uživanjem i uznemirenošću vlastitog ljudskog senzibilteta. Ovaj esej izvanredno dobro preporučuje knjigu o Beketu koju je napisao gospodin Todorović.<br /> Hvala Vam! <br /><br /> Srdačan pozdrav,<br /> Slavica Vukasović

Slavica Vukasović | 2.07.2011 u 20:36

Upišite svoj komentar