| Mart 2012

Nije još gotovo

Dragan Todorović, novinar nedeljnik „Vreme“

Najbolje bi bilo da Skupština poništi tu komisiju i dodeli nagrade, u vidu odlivenog praziluka koji bi mog’o i da zvoni, Mići i Mici. Kad se već zna ko je glavni u ovo sranje, da se to brate i čuje

(Foto: Ljuba Ranković)

Kao što se zna, Srbiju je pohodio sneg: vanrednom situacijom je i ta vanredna situacija završena. Međutim, daleko od toga da je time sve postalo redovno, ovde je sve daleko od svake redovnosti, i sve ima samo privid redovnog, što će reći normalnog, stanja. Najpre smo obavili taj Dan državnosti, 15. februar, kad je ono 1804. Karađorđe, iz Marićevića jaruge, u Orašcu, krenuo u boj protiv Turaka. Ne bi li se Praznik omilio narodu praznovano je dva dana, a Centralna proslava bila u Skupštinskom zdanju, gde je predsednik Tadić predsednički podelio ordenje. Ordenja nije bilo u Marićevića jaruzi, gde je vazda, od uzimanja Sretenja za državni praznik, bila ta Centralna proslava. Proslavlja se u Jaruzi i dalje, ali samo na tzv Ministarskom nivou. Možda i zato što je Državu sramota onoga što se tamo dešava, a redovno se dešava (vidi se i na Slici uz tekst) da raznorazni Naši Ustaničku jarugu, kao i druge povode i prilike, koriste da marginalno nametnu kao većinsko, da nezadovoljstvo okite kvazinacionalnim simbolima (danas Mladić Ratko, sutra druga Sramota) i pripadajućim arlaukanjem. Naravno, u svemu tome, neizbežan je i princ Aleksandar II koji po raznim istorijskim mestima sriče slova i nariče nad onim što je probitačno.

Ali, da se pređe na mirnodopske teme. Kao što se znade, evropski Savet ministara je dao preporuku da Srbija dobije Status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, i moglo bi se reći da je to gotova stvar. Predsednik Tadić je sa lica mesta državnički prokomentaris'o da Nikad nije gotovo dok nije gotovo, te da Ima još posla. Naravno da ima, kažem ja, nevezano za Status, uostalom stižu glasovi da će se o Datumu pregovora za pridruživanje EU, što je u svemu tome najvažnije, raspravljati tek u decembru. Naravno da ima, tog posla, ponavljam ja, jerbo kod nas tu Nešto ne štima, ne pomože nama nikakva Evropa ako to radimo zarad Evrope i svojih stranačkih interesa, uostalom kod nas je doneto more Evropskih zakona, ali nas jb praksa, odnosno da se radi o tome da se zakonima zadovoljava samo forma. Uostalom, ni u ovom slučaju, reklo bi se, nisu čista posla. Ni nas, ni Evrope kad se tiče. Nije bez smisla, političkog naravno, da je i povoljno mišljenje Saveta ministara u funkciji predstojećih izbora u Srbiji, jer oni su, pre svega,  za stabilnog partnera, što se vlasti ovde tiče, i za to tzv Manje zlo.

Tom Povoljnom mišljenju je prethodio, neophodni, cajtnot dogovor Beograda i Prištine o predstavljanju Kosova. Kosovo će se, takav dogovor pod patronatom EU, predstavljati pod svojim imenom, biće tu, pored imena Kosovo, i Zvezdica, tzv Fusnota, u kojoj se kaže da je na snazi Rezolucija 1244 kojom se ne prejudicira status, ali i mišljenje Međunarodnog suda pravde, po kome je Deklaracija o nezavisnosti Kosova legalna. Dakle, nametnuti kompromis. Kompromis svako tumači na svoj način. U Prištini vele da je izborena konačna nezavisnost, i Beograd pobednički maše, predsednik Tadić je predsednički poručio da je sporazumom Beograda i Prištine Potvrđena njegova politika Evropa i Kosovo, za koju je, veli, dobio poverenje građana. Posle ove izjave predsedniku Tadiću, kao što svi mogu da vide, nisu porasle uši, tako da bi, toga što se tiče, i moglo da bude po njegovom.

Kad je sve to zaokruženo, može da se pređe na glavno, a glavno su predstojeći izbori. Javila se Ona što obnaša funkciju Predsednice Skupštine Srbije, rekla da će izbori biti raspisani 13. marta, još rekla da je to u pravnom i političkom smislu i da ulazi u korpus svih političkih pitanja. Ko da se ne složi! A partije već odavno u izbornoj kampanji, Vuk je sve koji su protiv isključio zbog nerada, kod Čede se u Preokret, i to kolektivno, učlanila i ona Ranka Savić, koja na čelu sindikata koji je, u vreme DOS-a, osnov'o neki Milovanović, i čerez toga bio i ministar. Dinkić se ubi objašnjavajući da nije on kriv, pruža dokaze, što narod nije dobio hiljadu evra akcija, i malo malo proziva Tadića da se izjasni, 'Oće li praviti vladu sa Tomom Vučić Nikolićem.  Ono što bode oči je da je Toma Vučić Nikolić kooperativan po svako pitanje, i preko svake mere, tako da tu nisu čista posla. Socijalisti, na čelu sa raspomamljenim Dačićem, nikad uvereniji da njihovo vreme jopet dolazi, demokrate su šatro defanzivne, vele da treba da se izvine biračima za sve propuste, i zato što nisu obavili pos'o, ali da od naroda zatraže novu šansu, jerbo imaju Ozbiljnu nameru da se poprave.

Sve bi to po pomenute partije moglo da izađe na dobro, jer nema dokaza da narodu svrake nisu mozak popile. Ipak, sami život građana je jedini demant i brana partijskim ambicijama. Već se govorilo, pisalo, o tzv Nevažećim, iliti Belim, listićima, kojima bi glasači ignorisali svaku partijsku listu. Na stranu ko bi time dobio, ko izgubio, od partija naravno, ali koga to briga, precrtavanje listića je jedini način da se kaže Dosta partokratskoj državi. Ima analitičara koji vele i da bi dobra strana Nevažećih listića bila i ta što bi Demokratska stranka izgubila izbore, i da bi joj to bila prilika da se oporavi i počne da liči na ono što bi trebalo da bude, a ne da i dalje zloupotrebljavajući strah birača od Većeg zla i sama postaje najveće zlo. To bi bio pravi razlog da Tadić kaže, Ima još posla!

Kao što se znade snega bilo i u Valjevo gradu. Kako tako sa tim se izašlo na kraj, a, po običaju, sa snegom najbolje proš'o onaj Ingrapomni Teodosija. Kol'ko je Teodosija, sa svoje mašine, koje znaju da rade i 48 sati dnevno, odneo snega, zna Teodosija i oni koji su to platili. Kad smo kod snega da se kaže da je Valjevo, kako javljaju iz te službe, među prvima u Srbiji dobilo sertifikat, neki sl K, o zaštiti od buke. Mašala, donose se propisi o buci, može i Buki, a čađ, i ostala garež ubiše, tu niko da se seti da izmeri, donese propis, sankcioniše.

U vezi sa snegom da se kaže i da je Opštinska, ili kako se zove, komesija, odlučila kome će pripadnu Nagrade za pojedine oblasti. I ovde je glavno to što ne postoji, a ne postoji relevantno telo koje odlučuje o tome, već je to razni partijski bašibozluk koji kao odlučuje po partijskim aršinima. Tako se događa da za pojedine oblasti nema nagrada, jerbo, pazi sad, nije bilo predloga. I kad ima predloga, kao u slučaju Ljube Pačeta, koga su predložili Matija Bećković i Beli Marković, nagrada se ne dodeljuje za tu oblast, jerbo šta znaju Beli i Matija. A i ovi koje predložila Komesija tek treba prođu Skupštinu, taj vašar partijske prosečnosti. Tako da je u vezi Nagrade glavno da je ta tačka skinuta sa dnevnog reda naredne Skupštine, koja je trebalo verifikuje predloge Komesije. Nisu se dogovorili Mića i Kića. Toliko o autoritetu Komesije. Zato bi najbolje bilo da Skupština, na čelu sa ti ćavovi, sve poništi i te nagrade, u vidu odlivenog praziluka koji bi mog'o i da zvoni, dodeli Mići, kako kom Mići, svakom Mići, i onoj DS Mici, kako kojoj Mici, svakoj Mici za koju televizija veli da ima platu od 367 000 dinara. Kad već svi znaju ko je glavni u ovo sranje, neka se to i vidi i čuje.

Upišite svoj komentar