NAZAD NA PRVU STRANU

Kosovka devojka - Nadežda Petrović

Nadežda Petrović i vojni lekari
Nadežda Petrović i vojni lekari

Odlomak iz teksta objavljenog u listu Pijemont 29. marta 1915. o smrti Nadežde Petrović, slikarke i dobrovoljne bolničarke, preminule u Valjevu.

CC

Jedna dobra duša i jedna velika Srpkinja pala je na bojnom polju od podmuklog neprijatelja: zaraza protiv koje se ona borila najuspešnije braneći od nje branioce naše i spasavajući ih iz čeljusti smrti, da bi smrt zadavila neprijatelja. Iz malog kruga onih hrabrih idealista koji su pre desetak godina snagom fakata počeli raditi na tome da Srbija bude Pijemont ne samo Srpstva no cele Jugoslavije izgubismo nju koja je na tome polju rada bila neumorna i koja je tome poslu i tome zadatku od tada do sada posvetila ceo svoj život, radeći s ljubavlju i voljom, koja je za divljenje i poštovanje. Nadežda Petrovićeva, koja onomadd umre u Valjevu, najmilosrdnija je srpska sestra bila. Onaje bila prva prava naslednica Kosovke devojke. Krst Milosrđa krasi grudi hiljadama naših sestara. One su ga zaslužile predanim radom na negovanju naših slavom ovenčanih ranjenika i pod teretom ratnih tegoba posustalih ratnika. Ni jedna ga sa toliko časti i s toliko prava nije mogla zadenuti za grudi kao Nadežda, jer ni sto najzaslužnijih milosrdnih sestara nemaju zasluga koliko ona jedna.

Valjevska bolnica (slika Nadežde Petrović)

Valjevska bolnica (slika Nadežde Petrović)

Među začetnicima novoga pokreta za duhovno Ujedinjenje Jugoslovena Nadežda je bila jedna od najjačih snaga i tome pokretu ona je davala snage predanošću, koja je imponovala i davala podstreka svima njenim sadruzima i saradnicima na tome poslu, koga se prihvatilo nekoliko duhom jakih mladih idealista. Među kolovođama toga pokreta od početka bila je Nadežda i brzi uspesi što ih je na tome pokazala šaka mladih i dotle slabo znanih širim krugovima studenata u mnogome imaju da se pripišu i energiji ove devojke, kojoj imamo malo ravnih druga. Umetnik po osećaju ona je bila, nesumnjivo, i jedna od najobrazovanijih naših ženskinja. Bavljenjem duže vremena u inostranstvu radi svojih slikarskih studija, ona je u kulturnom svetu primila ono što je najlepše i vratila se da posluži svome narodu ne samo kao umetnik i učitelj omladine no i kao javni radnik na našim nacionalnim stvarima. Vaspitana u patrijahalnom srpskom duhu u jednoj čestitoj porodici, u kojoj je od malena zagrevana za srpske ideale i upućivana na dobra dela, ona ih je u svom životu u izobolju činila i čineći dobro bližnjem svome nije štedela ni svoj groš no ni svoj život. Vršeći dobro delo, spasavajući srpske ratnike, ona je sebe žrtvovala (...).

Nadežda Petrović

Nadežda Petrović

Nadežda je bila jedna od onih koje su dale ideju za osnivanje Kola Srpskih Sestara. Godinama je bila jedna od stubova Kola. Za priređivanje jugoslovenskih sastanaka, izložbi, kongresa, ona je najrevnosnije agitovala i na njima vredno radila. Nastojala je da na svakom takvom sastanku bude ma gde on bio od Triglava do Vitaša. Njen skromni dom u Beogradu bio je stecište svih jugoslovenskih umetnika, književnika, novinara, u opšte svih javnih radnika zagrejanih za ideju Ujedinjenja Jugoslavije. Toj ideji ona je predano i s retkom ljubavlju služila i ceo svoj život posvetila. Ostala je devojka, jer je želela da ima slobodne ruke, d aima više i vremena i mogućnosti da radi za svoj narod. Nije htela dati svoje srce jednome, nije se htela vezivati, da je to ne bi sputavalo u njenom radu, da bi slobodna od svih porodičnih veza svoj život mogla posvetiti svome idealu: boljoj budućnosti svoga naroda. Na tome je ona radila i svojom umetničkom kičicom, i perom, i živom reči. Znala je ona i besediti, i pisati, i malati. Bila je jednom reči jedan od najdostojnijih reprezentanata najobrazovanijih savremenih Srpkinja (...)

NAZAD NA VRH