NAZAD NA PRVU STRANU

In Memoriam: Zoran Joksimović (1932-2015)

Na sceni Doma kulture: Milica Janevska, Zoran Joksimović, Miloš Crnjanski i Voja Brajović
Na sceni Doma kulture: Milica Janevska, Zoran Joksimović, Miloš Crnjanski i Voja Brajović(foto: Radoš Glišić)

U Valjevu je preminuo Zoran Joksimović, književnik i novinar, dugogodišnji urednik u Izdavačkoj kući “Kolubara”.

CC

Zoran Joksimović je rođen u Brezovici, 12. Septembra 1932. godine. Osnovnu školu je učio u Brezovici (1939-43), gimnaziju u Valjevu (1944-52), slavistiku i književnost studirao u Beogradu (1952-1957). Kao učenik učestvovao u pokretanju lista “Reč omladine” (1952). U valjevskom listu “Napred” bio je novinar i urednik kulturne rubrike i feljtona (1957-61. i 1966-90), urednik lista (1961), glavni i odgovorni urednik (1962-64. i 1966-70), direktor (1962-64). Izvesno vreme dopisnik “Večernjih novosti” i Tanjuga, a takođe i upravnik (volonter) Gradske biblioteke (1963) i kustos u Narodnom muzeju (1965-66). Bio urednik Kalendara “Kolubara” (1991-2010) i redaktor Biografskog leksikona Valjevskog kraja. Pisac pripovedaka, romana, romansiranih biografija, hronika i drugih književnih, istoriografskih, publicističkih i novinarskih radova. Mnogokad nagrađivan za književna, publicistička i novinarska ostvarenja, najčešće na anonimnim konkursima. Knjige: “Senke vetrovima odnesene” (pripovetke), “Poslednje leto” (roman), “Život Dragojla Dudića” (romansirana biografija), “Poruka ispod vešala” (povest), “Jači od vatre” (povest), “Petljarević i ostali” (roman), “Revolucionarni radnički pokret u Valjevskom kraju 1919-1941” (hronika), “Sunce u visokom luku” (pripovetke) i dr. “Izabrana proza” objavljena mu je u Valjevu 2012. godine. Bio je član Udruženja novinara Srbije od 1957. i Udruženja književnika Srbije od 1962. Govorio je ruski jezik i bavio se sportskim ribolovom.

Bio u braku sa poč. Tatjanom (rođ. Mihajljuk), profesorkom ruskog jezika. Kći Ljudmila, istoričarka umetnosti i prevodilac.

(Izvor: “Ko je ko u Valjevskom kraju 2012,” dodatak Kalendara “Kolubara” za 2013. godinu)

* * *

Zdravko Ranković, Zoran Joksimović, Miloš Crnjanski

Zdravko Ranković, Zoran Joksimović, Miloš Crnjanski (Foto: Radoš Glišić)

U spomen na Zorana, prenosimo crticu iz Revije Kolubara o boravku Miloša Crnjanskog u Valjevu (napisao Zdravko Ranković):

Jedini boravak tog pisca u Valjevu dogodio se 12. maja 1970. godine. Za njegovo književno veče u Domu kulture velika dvorana je bila prepuna, a pažnja prisutnih takva da je iznenađeni Crnjanski pomislio da smo svi mi Valjevci odličnog zdravlja kad za sat i po vremena niko ni da se nakašlje. On je čitao svoj putopis „Naša nebesa”, odlomak iz druge knjige „Seoba” i poemu „Lament nad Begradom”, a još ponešto iz njegovog opusa Milica Janevska i Voja Brajović. Gimnazijski profesor književnosti Mirko Bojanić je imao uvodnu reč o zanemitom piscu, Zoran Joksimović je vodio tu uzbudljivu priredbu. – Kad smo Boća Milosavljević (onda uposlen u Domu omladine) i ja u beogradskoj kafani „Vltava” dogovarli sa Crnjanskim njegov dolazak među Valjevce, on se naročito interesovao ko će njega da doveze i hoće li ta vožnja biti bezbedna. Tog zadatka primio se Milenko Radović. Miloš Crnjanski je proveo u Valjevu puna 24 sata (spavao je u „Narcisu”) a uz varljivo pamćenje jedina trajna svedočanstva o tom događaju su lep članak u „Napredu” Zdravka Lazića i dve fotografije što ih je snimio Radoš Glišić.

NAZAD NA VRH