NAZAD NA PRVU STRANU

Valjevka na prestolu: Persida Karađorđević (2. deo)

Dvor kneza Aleksandra Karađorđevića
Dvor kneza Aleksandra Karađorđevića

Budući da je sav dotadašnji život provela na strani, iako u krugu roditelja, braće i sestara, Persida je ipak mnogo štošta poprimala iz okoline u kojoj je živela, pa se nije mogla tako lako prilagoditi novom životu, koji ju je čekao u Srbiji. I ljudi i običaji sasvim su drukčije izgledali u Srbiji nego oni na koje je bila navikla u Rusiji. Gotovo da se osećala strancem u svojoj otadžbini. A nju je tu čekala jedna viša uloga za koju ju je trebalo pripremiti. Kad su Persida i njen muž stigli u Srbiju, morali su u Krajini malo pričekati da bi se u Beogradu obavile potrebne zvanične administrativne mere za njihov dolazak. Njen otac Jevrem uputio joj je, i njoj i njenom mužu, iz Beograda jedno lepo i opširno pismo, u kome ih je poučio kako će se ophoditi pri putovanju kroz Srbiju. On im je preporučio da budu pristupačni i ljubazni prema narodu na koji će nailaziti na svome putu. Čak ih je posavetovao da se sa višim funkcionerima i činovnicima ljube u obraz. Nema sumnje da je Jevrem osetio kakav visok položaj njih čeka, pa ih je za to i pripremao.

Jevrem Nenadović, Persidin otac

Jevrem Nenadović, Persidin otac

Aleksandar je u Beogradu postao prvo član suda, a potom ga je knez Mihailo uzeo za svoga ađutanta, zbog čega je svakako gubio u prestižu. A to je baš bila njegova karakterna crta slabosti i mekuštva. Jedan Obrenović nikad ne bi pristao da služi kakvog Karađorđevića. Tek kad se nazreo kraj knez Mihailove vladavine, Aleksandar je odstupio i zahvalio se na dvorskom časništvu, u čemu ga je svakako ubrzavala njegova žena Persida, koja je imala mnogo više ponosa i dostojanstva od svoga muža. A kad je stupio na presto Aleksandar se u prvi mah teško snalazio i na svakom koraku popuštao savetnicima i drugim visokim funkcionerima, dok kneginja Persida nije ušla u tok stvari i započela mu formirati stav, koji će on rigorozno sprovoditi dok na kraju ne dođe u sukob sa svim ministrima i savetnicima.

Knenjiga Persida stvorila je svoju kamarilu u kojoj su preovlađivali njeni rođaci – Nenadovići... Kako svoje rođake tako i zetove ponameštala je po raznim visokim i važnim položajima. Kad je njen muž stupio na presto 1842, Persidi je bilo skoro 30 godina, i ona je umela zrelo da misli i nastupa. Ona se i u očevoj, a naročito u muževljevoj kući upoznala sa političkom borbom, koja se strasno vodila između dve dinastije, i palo joj je u deo da se i sama upusti u tu borbu, koju će voditi sa dosta smisla i razumevanja, ali i prilično grubo i sirovo. Pored muža koji je bio slabotinja, ona se morala više isprsiti, da bi sačuvali njegov položaj, pa prema tome i svoj... Zato se okružuje svojom širokom familijom, rođacima i prijateljima. „Danas” – piše Aleksa Simić 1857 – „nalaze se dva strica kneginje u Sovjetu kao članovi, jedan zet i jedan pašenog knežev kao okružni načelnici i jedan pašenog knežev šef regularne vojske”. A Slobodan Jovanović veli: „Izgledalo je kao da Nenadovići vladaju Srbijom, i to kako ljudi tako i žene iz te velike porodice”.

Knez Aleksandar Karađorđević, Persidin otac

Knez Aleksandar Karađorđević, Persidin muž

Kneginja Persida zaista se starala da sve svoje uhlebi, čak i one koji to nisu zasluživali. „Govorilo se da je kneginja Persida neobično branila svoju porodicu i nije knezu dopuštala da im ma šta prebaci. Ako neko od Nenadovića nešto nerasudno učini, onda ga kneginja nasamo pozove i ne ostane mu dužna, ali je pred knezom ipak bila njihov dobar branilac”. U razgovoru sa kraljem Petrom, Đukanović (Ilija) mu je rekao – da je on više savremenika sam slušao, da je rod Nenadovića bio glavni uzrok progonstvu kneza Aleksandra, i da je knez Aleksandar bio žrtva svoje dobrote ili bolje reći slabosti prema Nenadovićima. Zaista su i neki visoki funkcioneri tako mislili. Knićanin (Stevan) prebacuje knezu prilikom postavljanja Nenadovića Aleksandra i Trpkovića (zeta Jakova Nenadovića), da je za njega „veće srodstvo po tazbini nego li čast visokog dostojanstva njegovog”. Kralj Petar je opet pričao Đukanoviću, da je njegov otac često govorio: „Ti prokleti Valjevci (mislio je na Nenadoviće), oni su me njihovim radom iz Srbije isterali”.

Ali je sve to malo preuveličano i naduvano. Stoji, da su se Nenadovići koristili položajem kneginje i da se ona, radi svoje i kneževe bezbednosti, okruživala njima. Ali je uklanjanje kneza Aleksandra sa prestola imalo daleko jače razloge i druge vrste pre nego što su to bili Nenadovići.

Nastaviće se...

Tekst je prvobitno objavljen u knjizi “Valjevke”

Prvi deo

NAZAD NA VRH