Kolubarin upitnik: Vojislav Andrić
Kafu volim da popijem u/kod...?
Kafu ne pijem.
Ali naše Valjevsko pivo volim da popijem u “Taverni’’ i kod ''Tri kosa’’ (‘’Tre merli’’). Žao mi je što neka lepa mesta u našem gradu nemaju Valjevsko pivo. Odličnu domaću hranu konzumiram u kafani “Kod Đure’’.
Šišam se kod...?
Dejana Mađara.
Ne zato što se preziva po mom nadimku Mađar, već zato što kvalitetno i brzo šiša.
Na Valjevo je najlepši pogled...?
Sa Paviljona.
Valjevo bi trebalo da bude ponosno na...?
Gorostase naše i svetske nauke, kulture i uopšte civilizacije koji su ponikli u našem gradu i koji su nas i čitavo čovečanstvo zadužili velikim delima u korist ljudi i njihovog napretka.
Moje uspomene iz detinjstva vezane su za...?
Pop Lukinu ulicu, stadion “15. septembar”, Valjevsku gimnaziju, korzo i Gradac.
Šteta je što Valjevo više nema...?
Mila Fisa, Miću Jankovića, Mirjanu Lukić … (koji više nisu sa nama), Ljubisava Brankovića, Zoru Dudić, Iliju Ilića, Dušana Rakića (koji su odavno penzioneri) … i mnoge druge profesore fizičkog vaspitanja koji su bili znalci, entuzijasti, popularizatori sporta i zbog kojih se s pravom nastavni predmet koji su predavali mogao nazvati (fizička) kultura.
Sramota je što Valjevo nema...?
Svoje pozorište, modernu biblioteku, salu za fizičko vaspitanje dimenzija 24 x 44 u svakoj školi, veći prostor za iskazivanje mladih u oblasti kulture, sporta … i naročito veću suštinsku brigu za decu i mlade
Dobra vila bi Valjevu donela (vratila) ...?
Valjevce - ljude koji svoja znanja, umenja, sposobnost, kreativnost … ostavlaju po belom svetu, a toliko trebaju rodnom gradu kao profesori, lekari, naučnici, umetnici, menadžeri … - posvećenici sadašnjosti i budućnosti Valjeva
Za slavlje bih odabrao/la kafanu/restoran...?
Svaku u kojoj su moji prijatelji i dobra akustična muzika
Najlepše uspomene vežu me za...?
Valjevsku gimnaziju, divne i virtouzne profesore i učitelje koje je moja generacija imala; kolege koji su činili sve da obogate gimnazijsku tradiciju i da naša škola u svakom pogledu, svakoga dana po malo napreduje i armiju sjajnih i talentovanih mladih ljudi koja nepresušno teče prostorima Valjevske gimnazije
U Valjevu mi najviše smeta...?
Malodušnost i malograđanština, zavist, a naročito neiskrenost i odsustvo svake želje da jedni drugima kažemo: bravo, čestitam, izvini …
Valjevo je najlepše...?
U junu kada zamirišu lipe pored Kolubare i kada u život pun neizvesnosti kreću valjevski maturanti ispunjeni pozitivnim emocijama, velikim željama i najlepšim snovima.
* * *
Rođen 18. maja 1953. godine u Valjevu u učiteljskoj porodici.
Valjevsku gimnaziju završio 1971.
Doktorirao iz oblasti metodike matematike na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu (2006).
U karijeri je bio profesor, dekan, ministar sporta, organizator matematičkih škola i takmičenja. Istaknuti direktor Valjevske gimnazije u više navrata.
Aktivan igrač valjevskog „Metalca“ i šabačke „Metaloplastike“ od 1966. do 1988. Vezan za rukomet do danas.